Nedžad Bašić
„Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Govoriti? Kome? Cijelo čovječanstvo već deset hiljada godina ne radi drugo nego govori. Od Sokrata do Vatikana same govorancije i propovjedaonice. Štampati? Kome? Dokazivati? Isto tako nema smisla. Šta je preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se može čovjek spasiti”. (Krleža)
Zaluđeni ambicijama da sebe vide velikim vladarima sposobnim da vrate slavu, moć i ugled srednjovjekovne prošlosti svojih naroda, balkanski nacionalisti, na samom izmaku 20. stoljeća, najavili su nacionalne programe historijske reinkarnacije svojih nacija. Zapalili su nacionalističku populističku retoriku i potpaliti nacionalističke vatre koje će ih gurnuti u surovi rat, mržnju, korupciju i kriminal zastrašujućih razmjera. Nakon teških ozljeda nanijetih razumu, moralu i dostojanstvu čovjeka, bilo je teško za očekivati da će moći prepoznati razmjere i posljedice počinjenog zločina i da će se povući iz svojih fantazija, iluzija i samoobmane. Granice između srednjovjekovne istorije i savremenog svijeta, između pobune i slobode, zločina i morala, nisu prepoznate a stvarna moć i ugled njihovih nacija nepovratno je unižena i oštećena, a ni jedan od istorijskih izmaštanih ciljeva nije ostvaren. Tamo gdje je ta izmaštana srednjovjekovna slava i moć bila veća, nedjela su bila gnusnija, samoobmane uverljivije i iluzije snažnije. Trajni smisao žrtve i zločina koje je počinjen u ime naroda i njihove izmaštane srednjovjekovne slave i moći, nađen je u njima samima.
Bilo kako bilo evo nas ponovo pred velikim neizvjesnostima koje nam dižu kosu na glavi i koje nas ponovo uvode u okrilje novih kalkulacija i scenarija u kojima razni spekulanti i specijalisti svih vjera i provenijencija razvijaju svoje nove strategije i koncepcije i traže nove strateške puteve približavanja staro/novim izmaštanim srednjovjekovnim ciljevima koji se pojavljuju na horizontima velikog društvenog i političkog preustroja koji je pred nama. Pod krinkom lažnog humanizma i brige za običnog malog „našeg“ čovjeka, nepogrešivo kao magla uvukli su se u razne institucije, organizacije, udruženja i pokrete, koji izrastaju na novom populističko-nacionalističkom talasu, sa ambicioznom usmjerenošću na ostvarivanje sopstvenih interesa, raznih privilegija, donacija i novih pozicija. Traže se novi globalni i lokalni donatori, traži se novi globalni i lokalni auditorij kojim će se ponovo obraćati ovi „nacionalni profiteri“.
Traže se nove žrtve i naivna publika koja će prihvatiti tezu da svi oni koji nisu „naši“ ugrožavaju „nas“, ugrožavaju naš identitet, naše pravo da vladamo sami sobom, ugrožavaju naš „životni prostor“. U sjenci pritajene prijetnje naći će se svi koji nisu iste vjere kao mi, koji ne govore istim jezikom kao mi, i koji ne misle isto kao „mi“. Status „boginje“ neprikosnoveno pripada naciji, čija cijena vrtoglavo raste na svim berzama nove autoritarne populističko-nacionalističke ideologije, u kojoj (naš) nacionalni profil dobija status nacionalnog božanstva, božanstva koje objavljuje rat svima koji ne prihvataju podjelu na „mi“ i „oni“. Rat i samo rat obezbjeđuje opstanak „nas“ i „naše“ nacije, naše kulture, našeg napretka, našeg identiteta i našeg profita. Ideologija (naci)totalitarizma trži novi profil „putujućeg teatra parazita“ koji će biti dovoljno spretni da podstaknu ubrzanu proizvodnju i potrošnju nacionalističkih proizvoda u cilju totalne nacionalne kontaminacije i eliminacije onih koji su ostali između „nas“ i „njih“ u stvaranju „virtualne stvarnosti od laži i manipulacija“.
„Putujući teatar parazita“ doslovno slijedi, podržava i gradi ideologiju rata između „politike identiteta“ koji je već eksplodirao na svim merdijanima i uporednicima. Narodno biračko tijelo traži nekoga ko je voljan da ih uvjeri da će, kada bude izabran, biti dostojan slave, moći i ugleda srednjovjekovne prošlosti „našeg“ naroda.
U ovoj morbidnoj manipulativnoj „igri između narodnih identiteta“ svaka povezanost između „nas“ i „njih“, između naše i njihove kulture i vjere je smrtni grijeh koji vodi u isključenje pojedinca ili grupe iz nacionalnog habitusa. Strah od isključenja iz nacionalnog teatra stvara društvo anksioznosti u kojem strah od nemogućnosti elementarnog preživljavanja, isključuje i svaku pomisao na neprihvatanje „igre rata između nacionalnih identiteta“ sa čime se bezuslovno prihvata izolacije „drugih“ i njihovo dalje guranje u ekstremizam i nasilje, što opravdava rat protiv „njih“. To je ideologija novih ratova i sukoba između samih potlačenih i siromašnih koji su razdjeljeni i suprotstavljeni sa svojim nacionalnim, vjerskim ili kulturnim identitetom. To je ideologija jačanja i povezivanja novih (naci)populističkih ideologija koje stvaraju društvo u kojem se pojedinac odriče slobode u ime ličnog komfora.
„Putujući teatar parazita“ maršira na svim prostorima. Odjeci njihovog strojevog koraka odzvanjaju na svim dionicama naseg življenja: u politici, u ekonomiji, u zdravstvu, u školstvu, sudstvu, tužilaštvu, policiji… svugdje gdje se može ostvariti neka materijalna beneficija u vidu povećanja plate, zaposlenja dijeteta, plagiranja knjige, uzimanje mita za pruženu zdravstvenu uslugu, položen ispit ili za oslobađajuću presudu… To su konformisti i obično mali i beznačajni ljudi, koje možete susresti na svakom koraku. Dušebrižnici, bezvrijedni i bolesno ambiciozni kojima život drugih ništa ne znači u poređenju sa njihovim malograđanskim konformizmom, koji oni doživljavaju kao vrhunac svoje društvene afirmacije i socijalnog statusa. U tom „putujućem teatru parazita“ sve je izmješano. Nema tu nikakvog reda ni poretka. Sve je dozvoljeno ili je sve zabranjeno. Sve ovisi od toga u čije ime se „strojevi korak maršira“. Dobu smutnje, prevara i podvala kao da nema kraja.
Ovo nije nasilna smjena političkih režima već isključivo volja naroda koji glasa za glavne smjernice doloazećih političkih promjena, i koji svoj prosperitet vidi prije svega u nemoći da se riješi problem pojedinca u društvu narasle korupcije, nepotizma, pohlepnosti, nudeći mu ideologiju rasizam, nacizma, izolacije i novih sukoba. U kom pravcu će društvo krenuti zavisi isključivo od samog naroda. (*)