Piše: Husein Muratović

Iako službena kampanja u BiH još nije ni počela, ona se uveliko odvija, što i nije neki problem. Međutim, problem postaje onda kada se sadašnje, a pogotovu buduće stanje u kampanji  toliko šminka da to postaje ne samo neukusno i lažno, vć i nepodnošljivo, pogotovo kada se to farba još i patriotskim atributima. Problem postaje još izraženiji kada „podvig“ farbanja izvode ljudi koji svojim radom i ponašanjem nemaju veze sa patriotizmom. Pri tome protagonisti ovoga šminkanja prećutkuju ko se sve, kada i kako obogatio i okoristio lažnim patriotskim frazama i pljačkanjem narodne imovine bilo u sirovo-pljačkaškoj privatizaciji, putem naštimanih tendera i/ili javnih nabavki i „radeći“ na budžetskim jaslama. I pored toga, ovim protagonistima dobro dođe sijanje novih iluzija narodu da će mu biti bolje ako pobijedi data politička stranka i njeni jurišnici. Kako narod zna da se radi o prodavačima magle, postavlja se pitanje: zašto narod i dalje želi živjeti u iluziji da će mu politika prodavača fraza donijeti boljitak u budućnosti?! Jer, kako protumačiti izjavu čelnika vodeće bošnjačke stranke da „mi moramo braniti borce“! Pri tome čelnik nije odgovorio da li borce uopšte treba braniti i od koga. Pristojno i očekivano bilo bi da je rekao: naša politika borce mora braniti od nezaposlenosti i odlaska njih i njihovih porodica u inostranstvo! Ne, toga nema ni u primisli. Jednostavno, ova besmislena fraza treba da liječi stanovništvo od svakodnevne depersije. Usto, stanje uljepšavaju različita obilježja historijskih događaja, mnoštvo dijaspore, konačno oprane ulice i sokaci, puni lokali, folk pjevači, scenariji puni kičeraja, ukrašeni kompromitovanim političkim likovima koje svakodnevno gledamo na njihovim (a finansirani našim novcem) tv stanicama. Najkraće, u igri je milina kičeraja, nazvana kulturnim događajima. Pridošli gosti hvale ljepotu nekog grada ili kasabe, dive se patriotizmu njihovih stanovnika, ne sumnjaju u odanost njima i njihovoj stranci i očekuju da im se ljudi klanjaju. Kada se tome doda i činjenica da su određenim kategorijama dali sadaku u iznosu 100 maraka, a operušali ih hiljadama maraka preko svakodnevno rastućih cijena, to se ovaj put smišljeno prešućuje.

Kada čovjek ne bi znao stvarnost u našoj zemlji i kada bi o njoj sudio na osnovu ciljano organizovanih proslava, zaključio bi da se radi o sredini poželjnoj za život. Međutim, kada se zna da u BiH vlada politički haos, nasilje, korupcija i organizovani kriminal, neperspektiva mladih, a većina toga u režiji i uz saglasnost aktuelne politike i sistema, koji i dalje trebaju ostati na vlasti, onda je slika posve drugačija. Pri svemu ovome postavljaju se pitanja:

  • šta rade i zašto intelektualci ove Zemlje o svemu ovome šute, odnosno za koliko su se prodali i dokle će biti jadne kukavice, koje mladima tiho zbore kako nešto nije uredu, ali koji ne izlaze na javnu scenu i carevima kažu da su goli i da ih pokriva samo laž;
  • šta rade svjetovne i vjerske institucije da bi se stanje iole popravilo;
  • zašto tzv. Međunarodna zajednica materijalno pomaže budžetske biznismene;
  • zašto ljudi na dan izbora više vjeruju lažnim obećanjima diviziji političkih jurišnika, nego svojim očima, koje već više decenija gledaju biserje lažnih obećanja;
  • da li narod kojim se olako manipuliše zaslužuje bolje?!

Ako se svemu navedenom doda i činjenica da Evropa od nas traži neprovedivi dogovor žrtve i politike agresora, odnosno zaborav svega što nam se planski i uz saglasnost te iste Evrope desilo, onda nije ni za očekivati da ćemo uspješno okončati period demitologizacije europocentrizma, koja ima krajnje negativan odnos prema muslimanima od islamske Španije i križarskih ratova, genocida nad Bošnjacima-muslimanima 1990-tih godina i nedopuštanja da država BiH bude uređena na građanskim demokratskim principima kao i svaka evropska država. Ova spoznaja morala bi biti alarm svim institucijama, intelektualcima, slobodno mislećim ljudima, ali i građanima da konačno shvate da su sami krojači svoje sudbine i da na dan izbora zaokruže imena onih koji su dorasli zadatku i ideji Zmaja od Bosne. (*)