Na prvim višestranačkim („demokratskim“) izborima, održanim 18.11.1990. godine u Bosni i Hercegovini, Savez komunista BiH izišao je sa najljepšim, ali i upozoravajućim sloganom: „Narode, probudi se, nešto se dešava, zažalit će ko prespava“.
I prespavasmo! Svi odreda! Što je najgore, ni do danas se nismo probudili. Izabrasmo da gore nismo mogli. Pobjediše stranke na čijem su čelu stajali nacionalisti, zatvorenici i optuženici, šizofreničari i pataloški lažovi, kriminalci i pustahije svih vrsta i boja. Prvo su nas gurnuli u međusobni sukob kakav se ne pamti na ovim prostorima: ni po broju mrtvih i protjeranih, ni po broju silovanih i obeščašćenih… O uništenju spomenika materijalne i duhovne kulture te razaranju privredne i komunalne infrastrukture da i ne govorim. Razvrstaše nas po religiji i nacionalnosti i sabiše u torove. Prizivaju nam duhove prošlosti, oživljavajući i veličajući četništvo, ustaštvo i mudžahedinstvo.
Preko medija svih vrsta drsko i bezobrazno nam se smiju, a pred izbore obećavaju ono u šta ni sami ne vjeruju. Izgradili su sistem u kojem se dobro snalaze hohštapleri i okorjeli kriminalci. Beskrupulozno kradu do čega stignu i uništavaju privredne subjekte kojima smo se nekada ponosili, a sve u ime naroda i u cilju zaštite „vitalnih nacionalnih interesa“. Stvorili su državu socijalnih slučajeva, a ne socijalne pravde. Sloboda i jednakost su apstrakcija. Život običnog radnog čovjeka ne vrijedi pišljiva boba! O svemu odlučuje mafija: politička, privredna, pravosudna, farmaceutska… Zbog toga spadamo među najjadnije zemalje svijeta, sa gotovo 50% nezaposlenih, sa oko milion ljudi na granici siromaštva, sa izuzetno velikim brojem iseljenika (uglavnom mladih i obrazovanih). Čak nam i prirodni priraštaj, iz godine u godinu, opada.
Može li se šta učiniti da ne bude tako? Je li došlo vrijeme? Sumnjam!!! Ali, ne znači da ne treba i pokušati. Prvi i najvažniji pokušaj mogao bi biti okupljanje svih progresivnih snaga, bez obzira na sve podjele u koje smo i sami počeli vjerovati. Prije svega, mislim na lijevo orjentirane pojedince i stranke. Treba shvatiti da je socijaldemokratija budućnost svijeta. Socijaldemokratija nordijskog tipa, a ne kubanskog, sjevernokorejskog i sl.
Tačno je da su socijaldemokrati bili na vlasti u Bosni i Hercegovini, Republici Hrvatskoj itd., pa nisu bogzna šta ili gotovo ništa uradili. Međutim, nije dovoljno samo pobijediti i skinuti s vlasti nacionaliste. Treba neutralizovati njihovu infrastrukturu koju su instalirali u javnim preduzećima i ustanovama, a posebno u državnom aparatu. Upravo ti i takvi su onemogućavali i one najopredjeljenije da stanje u državi učine koliko-toliko podnošljivim. Učmalost i inertnost tih kadrova prisutna je na svakom koraku, a opstruiranje rada zakonodavnih i pravosudnih organa javnih ustanova i preduzeća, postalo je pravilo ponašanja. Dakle, radi se o aždahi kojoj nije dovoljno podsjecati glave, nego odstraniti i najsitnije organe.
Zar konačno nije vrijeme za sve lijevo orjentirane i građanske
stranke da prevaziđu dosadašnje nesporazume (pogotovo lične i liderske) i ujedine se u borbi za nezavisnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, zajednicu triju konstitutivnih naroda, kao i svih ostalih koji u njoj žive i doživljavaju je kao svoju domovinu. Državu u kojoj trebaju vladati istinita demokracija, zakonitost, ravnopravnost, pa i blagostanje.
Novi izbori su tu, za mjesec i koji dan pa dobronamjerni građani-birači imaju priliku poraditi i podržati „lijevi blok“, ako i njemu vjeruju, da se istrgne iz kandži političkih huligana i beskrupuloznih lopova kojima ništa nije sveto. U svakom slučaju, ne bi smjeli dozvoliti da nas ponovo uhvate na spavanju! (SRŠLJEN)