Apologetima (braniocima) politike Zorana Milanovića, predsjednika Hrvatske i ljudima koji su mi se obraćali na različite načine i pokušali skinuti ogromne količine primitivizma sa lika ovoga čovjeka, odgovoriću citirajući oca (tvorca) algebre Muhameda Avanzimija. Nadajući se da su Milanović, njegovi savjetnici i apologete čuli za genija Avanzimija, koji je u Bagdadu 850. godine odgovorio na pitanje kako bi brojčano ocijenio čovjeka, rekao:
- ako je čovjek etičan i moralan, daćemo mu ocjenu 1, pa će biti jednako jedan,
- ako je uz to simpatičan-šarmantan, dodaćemo još i nulu, pa će biti jednako 10,
- ako je još i bogat, dodaćemo još jednu nulu, pa će biti jednako 100,
- ako je uz to i plemenita roda, dodaćemo još jednu nulu, pa će biti jednako 1000.
Ali, ako on izgubi etiku, moral, dakle, ono jedan, od njega ostaju samo nule koje ništa ne vrijede. Pa, gospodo apologete Milanovića, sami ocijenite koliko vrijedi čovjek koji je izgubio etiku i moral kada je u pitanju njegov javni odnos prema kulturi Bošnjaka i državi BiH, odnosno je li iza njega ostalo išta osim nula? Nažalost, ovo se odnosi i na mnoge političare u BiH i njihove pobornike koji nisu ni moralni, ni šarmantni, niti plemenitog roda, već su se obogatili na račun bosanske sirotinje. Zaključak: u ljudskom smislu i od njih su ostale samo nule!
Poštovani građani, ne smijete izgubiti ono jedan (moral, etiku), posebno ne na ovim našim prostorima, gdje se sve više osobina cijeni od morala i ljudskosti. Ali, da bi ste i sami ostali moralni, vi ne smijete dopustiti da se sa vama manipuliše po bilo koju cijenu! Možete se zapitati zašto ovo naglašavam u kontekstu kulturološkog primitivizma predsjednika Hrvatske. Jednostavno, stoga što je dotični „gospodin“ ove izjave tempirao uoči izbora za grad Mostar, nastojeći podilaziti poštovaocima „Udruženog zločinačkog poduhvata“ i mobilisati ih na masovni izlazak na izbore i opstanak Čovićevih ljudi na vlasti, a sebi anticipirati njihove glasove na narednim predsjedničkim izborima.
Nakon uvodnih konstatacija, branitelje Milanovića, ali i čitaoce iz susjedstva, ipak moram podrobnije obavijestiti o nečemu što civilizovani čovjek (ljudi) treba(ju) znati. U prethodnom tekstu naznačio sam samo opšte stvari koje u Bosni zna i čoban sa Vlašića. Milanovićeve pristalice čak su i na to neznalači reagovale. Stoga ih ovaj put moram šire upoznati o osnovnim postulatima kulturne higijene muslimana i samog Islama. To im činim besplatno. No, krenimo redom:
- Islam daje stroge norme u pogledu lične, opšte i javne higijene. Naime, svaki musliman vjernik treba pet puta dnevno (od jutra do pred spavanje (jacija) da se moli Bogu, što sam naveo u prethodnom tekstu. Prije svake od pet molitava musliman je obavezan da temeljito opere svaki dio nepokrivenog tijela, da obuče potpuno čisto rublje i za najintimnije dijelove tijela. Dakle, musliman pred Boga mora izaći potpuno čist i u čistom.
- Pri ulasku u muslimanske kuće skidaju se cipele, obuvaju nanule (ili papuče), peru ruke prije i poslije jela, ispiraju usta nakon jela (o čemu sam takođe pisao u prethodnom tekstu). Koliko je poštovao običaje Muslimana, potvrđuje i Josip Broz Tito. Naime, pri dolasku u Cazin 1942. godine on je posjetio kuću svoga prijatelja i domaćina, podpredsjednika AVNOJ-a, Nurije Pozderca i tom prilikom se izuo jer je htio poštovati običaje bosanskih muslimana. Uzalud su Nurija i njegova supruga insistirali da se gost ne izuva. Tito je ipak ostao dosljedan, izuo se. Pa, gospodo u Hrvatskoj, naučite nešto od najznačajnije ličnosti u historiji Hrvatske i Jugoslavije.
- Za Islam, a posebno za bosanske muslimane, vrijedi njegovanje kulta vode. To potvrđuju brojne javne česme, šedrvani, bašče sa vodoskocima i slično. Stoga su muslimani u Bosni zadnja adresa u Evropi kojoj bi se moglo spočitavati da su higijenski zapušteni.
- Koliko se vodi i čistoći poklanja pažnja kod muslimana najbolje svjedoči i činjenica da se mejt (umrli čovjek) prije ukopavanja obavezno okupa, zavije u ćefine (čisto bijelo platno), pa tek onda stavlja na tabut ili u sanduk. Dakle, i mrtav čovjek u zemlju odlazi okupan i čist.
- Najbolje slike o vodi Une naslikao je akademik Enver Krupić, a napisali Ćamil Sijarić i Mak Dizdar. Gospodine Milanoviću i drugi „milanovići,“ blizu vam je Bihać, pa vam predlažem da pogledate galeriju slika Envera Krupića i uvjerite se u moju tvrdnju. Želim vjerovati da ste pročitali Modru rijeku i Kamenog spavača od Maka Dizdara i Priče kod vode, Zelen prsten na vodi i Bihorce, od akademika Ćamila Sijarića.
- Kada već govorimo o vodi, podsjećam vas jer ne znate da je prvi javni vodovod izgradio Mostar 1633. godine, Pariz tek 1857., a Beč 1873. godine. Znate već kako su se „kupali“ pariški dvorjani da bi ublažili smrad sa svoga tijela (kojekakvim travama). Prije toga u muslimanskom svijetu izgrađivani su hamami, javna kupatila s toplom vodom i kupkama. Pa, zar niste čuli pjesmu koju interpretira Nedžad Salković, napisanu prije više od 100 godina, a zove se „Zejna lice u hamamu mije“ ili Šantićevu „Eminu“, koja je postala klasika na postjugoslovenskim prostorima.
- Vjerujem da ste svojevremeno gledali kultnu seriju „Hodoljublja“ režisera Mirze Idrizovića i autora Zuke Džumhura. Obilazeći Španiju stigli su u maursku Granadu i slikom i riječima prikazali i opisali čuvenu džamiju Alhambru, koju krase vrtovi s vodom. Očaran njenom ljepotom španski kralj Ferdinand II (1492.) nije dao da je sruše, tako da ona postoji i danas. Pa, gospodo, naučite nešto korisno iz historije!
- Da li znate da muslimani od svih životinja najviše vole konje. To je i razumljivo jer su oni ne samo korisni i bili značajni nosioci razvoja društva, već su i najčistije životinje. Naime, zdravog konja nikada u štali nećete zeteći da leži, niti da je legao na balagu, već čeka da mu je domaćin očisti. Uostalom, najljepše slike o konjima na svijetu uradio je genijalni akademik Mersad Berber. Pogledaje ih još jednom!
- Gospodo, znate li odakle i kada su doneseni temelji gradske kulture, kulture kupanja i higijene uopšte. Znate vi to, ali nećete priznati, kao da se istina može potrati primitizmom vašeg predsjednika. Ne može gospodo, jer ono što postoji, ono će svojim postojanjem natjerati na priznavanje, bez obzira ko ga negirao.
- Osnovi medicine (Ibn Sine, Inb Refisa), matematike (Avanzimi, El Batani), astronomije (Errazi, Ibn Rušd, Ibn Hajsen, Abu Nuvejs – po njemu je nazvan jedan krater na Merkuru, El Batani je precizno odredio solarnu godinu, a njegove Tablice sunca i mjeseca dugo su bile neprikosnovene), hemije (otac hemije smatra se Džabir Ibn Hajjam), javnih finansija (Ib Haldun), robotike (El Džezari smatra se njenim ocem, ali i mašina za kupanje), filozofije (El Kindi, Abu Hišam, čija je filozofija pripremila Kantovo propitivanje sposobnosti ljudske spoznaje, Ibn Sina, koji se smatra Hegelom islamske filozofije), stilistika i retorika (Inb Kutejbe), prava (El Farabi, Munzir El Baruti), dramske novele (El Hamadani), psihologije i logike (Ibn Badže) i drugih grana nauke, potiču iz muslimanskih zemalja. Pored citiranog Avanzimija, budite pošteni pa recite za koga ste čuli od još 99 mislilaca svjetskog glasa iz islamskog svijeta koji su udarili temelje svjetskoj nauci i kulturi. Uostalom, pročitajte knjigu od profesora dr. Seada Alića iz Zagreba, pod naslovom „Islam na nišanu“, pa ćete shvatiti zašto je prvi univerzitet u svijetu osnovan u marokanskom gradu Fes 859. godine, u Kairu 970. i u Bagdadu 1065. godine, pa tek nakon njih u Bolonji, Parizu, Oxfordu, itd. Gospodo, to su nepobitne činjenice. Sa Zapada demokratiju ovim narodima donosili su i još uvijek donose na tenkovima i avionskim bombama, a uz to govore o zapadnim vrijednostima, koje treba i silom nametati. Baš „fino“ i „demokratski“. Ono što u ime moga naroda (Bošnjaka) tražim jeste: nemojte da od nas niko traži „filozofiju“ zaborava, jer to kod nas sigurno neće i ne smije proći! Stoga mi u BiH, posebno Bošnjaci, moramo znati da sigurne Države nema bez jake vojske, vojske bez sredstava, novca bez prosperitetnog razvoja, a prosperiteta bez pravde i efikasne administracije.
Za sve ljude u BiH, bez obzira na naciju, vjeru i ideološko opredjeljenje, treba da vrijede isti kulturološki kriteriji i poštovanje onoga drugog. Pri tome, vrijedi se podsjetiti izreke nobelovca Albera Kamija, koji je svojevremeno napisao:
- ne idi ispred mene, jer mogu da te ne slijedim.
- ne idi iza mene, jer mogu da te ne vodim.
- naprosto, idi uporedo sa mnom i budi mi prijatelj.
Dakle, budimo međusobno prijatelji i poštujmo druge onoliko koliko volimo svoje. A Bosna i Hercegovina je podjednako moja, kao onoga iz Širokog Brijega ili iz Nevesinja. Svako negiranje vrijednost koje imaju drugi, u BiH ne vodi ničemu dobrom. Valjda nas je zadnji rat dovoljno opametio. Da li i Zorana Milanovića i njegove sljedbenike, prosudite se sami. Mene jeste. I čekam dan kada će se jednom spojiti putanje Istoka i Zapada, odnosno dobro i dobro i kada će vaše i moje riječi donositi svim ljudima u Bosni i Hercegovini podjednako sreću i zadovoljstvo. (*)