Obrazovanje po mjeri koronavirusa bolje nego sam očekivala
Prošao je jedan mjesec od zatvaranja škola, kafića, od kad se više ne možemo družiti. Kao mladi ljudi, srednjoškolci, ova „izolacija“ najviše utječe na nas. Mi smo najdruštveniji sloj društva, idemo u školu, sa prijateljima smo i prije i poslije nastave. Znate, nije se baš sve svelo na društvene mreže. Sve je bilo normalno, odjednom, ne idemo u školu. To nam i nije teško palo, da budemo najiskreniji. Pa kažu nam zatvaraju se ugostiteljski objekti. To nam je teže palo. Ali ono najteže je socijalno distanciranje. Kako odjednom da prestanemo se družiti, ali smo morali i moramo još uvijek. Maturantima je ovo životna kazna, bez maturalne večeri, bez najljepšeg perioda srednje škole. Ipak, ne pamti se škola po tome koliko si petica imao, nego po anegdotama, šalama, neopravdanima, izletima i kafama prije, poslije i u toku nastave. Kao ludi i mladi ponekad i prekršimo mjere pa odemo do prijatelja bar na 15 minuta. Valjda da se osjetimo ponovno živi.
A tu je naravno i famozna online-nastava. Moram priznati funkcioniše i bolje nego što sam očekivala. Profesori, kako koji su se i potrudili da nam olakšaju situaciju, naravno postoje i izuzeci. U početku, kao neko ko je radio na obrazovanju kako formalnom tako i neformalnom, bilo mi je žao profesora jer sam svjesna da je ovo sve potpuno novo za njih sve. Za cjelokupni obrazovni sistem. Pratim funkcionisanje nastave i kod učenika osnovnih i srednjih škola i vidim da nam je svima teško uklopiti se. Ali u tom suosjećanju, bilo mi je i drago da se nalazimo u ovoj situaciji.
Kroz osnovnu i srednju školu sam se trudila pokazati da nam treba reforma obrazovanja. Trudila sam se pokazati načine, ukazati na greške koje se dešavaju pri samoj metodi izvođenja nastave. Ali sam bila okarakterisana kao uobražena, da se pravim pametna i da ja nisam profesor, samim tim nisam kompatibilna i kompetetna da govorim o metodama izvođenja nastave. Naravno, nisam odustajala međutim svaki put me dočekalo novo razočarenje, novo poniženje.
Pa smo došli u situaciju da se tehnologija i tehnika mora primjenjivati u nastavi. Došli smo do toga da se moraju pripremiti prezentacije, da se nema vremena za diktiranje 45 minuta, da se može sat predavati i zatim poslati materijal učenicima koji bi trebali naučiti. Sada se to sve može jer se mora. Kada su srednjoškolci predlagali da se sve ove mjere davno poduzmu, da bi se poboljšala nastava, da nema monotonosti, bili smo samo djeca koja ne žele učiti. Rekli su nam i da učenje ne treba biti zabavno pa zašto bi i škola bila zabavna. Rekli su nam i da nemaju sredstva i da je to samo tako jer nam je obrazovanje takvo.
Onda dođemo u situaciju gdje nastavnici i profesori ne znaju koristiti osnovne stvari na računarima, mobitelima itd. Ali nisu oni krivi. Kako za mladu djevojku koja ne zna kuhati kažu kada joj bude trebalo naučit će, ili kad se uda naučit će, tako i prosvjetni radnici. Nije im trebalo do sada da to nauče. Ali ko je kriv? Famozno ministarstvo koje radi 10 godina na novom nastavnom planu i programu, koje se oglasi kada pošalju obavijest o neradnim danima… To ministarstvo i ta država koja za sve gluposti ima novac, a nema novac za stručno usavršavanje prosvjetnih radnika. Nema novac za seminar, konferenciju da upozna prosvjetne radnike sa novim metodama, sa novom tehnologijom, sa načinima kako motivisati učenike. Najzad, kako ćete organizirati stručna usavršavanja kada im ni plate ne dajete. Demotivišete prosvjetne radnike i kako očekivati da oni motivišu nas…
I moram reći veliko HVALA za sve prosvjetne radnike koji su bez obzira na sva dešavanja u našem obrazovnom sistemu, ostali na svom putu, putu da žele da prenesu znanje, da grade jedne ličnosti, koji ni u kojem trenutku ne odustaju od motivisanja svojih učenika i takvih na svu sreću ima. Baš takvi daju meni nadu da može bolje, a takvi će se i pronaći u ovom tekstu. Takvih je bilo i u mom školovanju. I bit ću im zahvalna do kraja života.
Kroz svoje obrazovanje zahvaljujući mojim nastavnicima, profesorima, kroz dobre, a većinom loše primjere, naučila sam, koliko sam mogla naučiti sa ovo malo godina, kako biti čovjek. Naučila sam se boriti za sebe, a posebno za druge, naučila sam biti hrabra i biti ratnik, a to je najbitnije za preživljavanje u ovom svijetu. Žao mi je što niste znali cijeniti učenike koji nemaju 5,0 a trude se bar u jednom polju biti dobri. Vjerujte mi, totalno je nebitna ocjena iz predmeta, kada i vi i mi svi znamo da ta ocjena nije mjerilo znanja. Znamo da učenici danas nauče za 5 i sutra zaborave. Žao mi je što ne motivišite učenike, što im niste vjetar u leđa. Pored vaše djece, mi smo vaša djeca, bili osnovci, bili srednjoškolci, a ostali smo bez vaše ljubavi, koja nam je trebala. Škola je odgojno-obrazovna institucija, odgoj na prvom mjestu. Džaba obrazovanje kad nemamo odgoja- čista nula. Niste nas spremili za život, ne znamo gdje nam je glava, a gdje… znate već šta, ne znamo šta će se sutra desiti s nama niti šta želimo od svog života. I zato pucamo po šavovima, zato nam ne odgovara ova izolacija nimalo.
Ali ja vas ipak molim, ne učite učenike da budu sebični, da misle samo na sebe. Učite ih da budu ljudi, da budu korisni sebi, svojoj porodici i društvu u kojem se nalaze. Učite ih da budu dostojni sebe, da je ne- ne, a da-da i da ostaju pri svojoj riječi neovisno od drugih. Te „sitnice“ niste naučili moju generaciju i to ću vam uvijek zamjerati. Pohvalite javno učenike koje bilo šta urade dobro, nagradite svaki trud i uspjeh i trudite se biti što pravedniji, jer kada vide nepravdu u školi, očekivat će nepravdu u svim poljima u životu postat će nesigurne osobe. Učite ih da budu drugovi, da budu jedan za sve i svi za jednoga. Učite ih empatiji, da znaju prepoznati potrebe drugih i drugačijih. Učite ih da kritički i logički razmišljaju. MOLIM VAS ne pravite od učenika robove sistema koji će sutra živjeti kao mašine i roboti. Prošlost moramo ostaviti u prošlosti i biti bliži napretku. Učenike prvo odgajajte pa onda obrazujte, to je vaša misija.
Neka nam svima korona virus bude lekcija, a posebno obrazovanju. Molim vas, ne dozvolite da iz škole izlaze generacije robota. (*)