ŽUPA SASINA/SANSKI MOST – Župa Sasina kod Sanskoga Mosta od 1914. djeluje kao samostalna Župa u čiji sastav je ulazilo nekoliko mjesta, Sasina, Tomašica i Škrljevita. Do ratnih devedesetih ovdje je živjelo nekoliko hiljada stanovnika od kojih je većina protjerana dok ih je jedan broj i ubijen. S izgradnjom nove crkve i župnoga dvora te samostana ovdje se polako obnavlja vjerski život.
Duhovna obnova
Novi red Banjalučke biskupije, Misionarke božanskoga milosrđa od prošle godine zaživljava u Sasini dolaskom časne sestre Marije Ljevar koja je i rodom iz Sasine. Stvaraju se uvjeti da se preostalom katoličkom življu ovdje pruži duhovna ali i ostala pomoć te da vjernici ove župe koji su raseljeni i dolaze prigodno imaju mjesto duhovne obnove. -Sad je godina dana kako smo nas dvije ovdje koje smo započeli božjom providnošću, božjom milošću ovaj naš projekt uz podršku našeg Oca biskupa i mnogih naših župljana koje je rat rastjerao. I oni se trude, mogli ste vidjeti, oni su odvojili dva-tri dana, došli su ovdje da svojim radom pripomognu da se ta kuća obnovi, da mi možemo živjeti onako kako bi tu trebali živjeti, kaže sestra Marija Ljevar. Župna crkva u Sasini sagrađena je 1940. na mjestu one izgrađene od drveta koja je služila vjernicima od 1916. godine. U posljednjem ratu 1993. crkva je minirana i srušena do temelja, a ostao je samo teško oštećeni toranj. Crkva je obnovljena i svečano blagoslovljena 2010. godine. -Ovdje ova naša mala crkva koja je trećina od one kakva je bila, minirana 1992. i srušena, evo okuplja nas koliko nas ima. Ovo što ima starijeg svijeta ne može doći kad je hladno, kad je loše vrijeme. Neki su bolesni i slabi pa ne mogu doći. Ali, bude nas, dođu iz Hrvatske da malo popune bar nedjeljom da nas je malo više vikendom, kaže sestra Marija.
Došli majstori
Iz Republike Hrvatske su došli i majstori, nekadašnji žitelji Sasine koji se uvijek rado odazovu kako bi pomogli svojoj Župi. -Većina nas dolazi u Sasinu kad su naši prigodni blagdani, Svi Sveti kad se sjećamo svojih pokojnika. Ove kuće naše koje su devastirane mi ih pokušavamo obnoviti. Volimo dolaziti ovdje što je više moguće, međutim, imamo mi i tamo u Hrvatskoj svoj život, zaposlenja, obitelji, djecu, supruge. Časne su tu sad kako jesu pa im želimo stvoriti taj ugođaj da im bude bolje. Sad ugrađujemo tu te keramičke pločice, unutarnje radove, kaže Mile Komljenović, porijeklom iz Sasine koji s porodicom živi u Hrvatskoj. U Sasinu je došao i Marinko Klarić koji ovdje više ne živi. Kaže kako na rodnu grudu često dođe jer su mu pokojni otac i majka ovdje živjeli. -Mama mi je umrla prošle godine. Imamo tu kuću koju smo izgradili i dođem godišnje bar sedam-osam, do deset puta tu, veli Marinko. U nekad izrazito poljoprivrednom kraju i uz crkvu uređena je površina za sadnju povrća. -Mi isto ćemo živjeti od rada svojih ruku. Imamo tu malo vrta, imam dolje kod mame malo vrta. Nas dvije smo ovu godinu proturili, Bogu hvala, zadovoljne. Nismo morale ništa kupiti. Sve smo imale svoje, priča sestra Marija Ljevar.
Molitveni red
Sestra Marija osoba je širokih interesa te uz slike koje krase zidove samostana izrađuju i druge sitnice. -Radimo još krunice. Radimo kojekakve dragocjenarije. Spremne smo na naše župe gdje god je to potrebno, odraditi što je župama potrebno, jer to je i svrha našeg dolaska ovdje u ovaj kraj gdje nas je tako malo. A uz sve to što radimo, mi imamo svoj dnevni red, molitveni. Našu molitvu predvodimo nas dvije i ko nam se još pridruži, kad su naše pobožnosti svibanjske, listopadske, križni put, pridruže nam se i naši župljani koji su u mogućnosti doći, ističe sestra Marija Ljevar. U Župi Sasina nekad je živjelo oko 3.000 vjernika dok ih je danas svega pedesetak. Uz trenutno dvije koje ovdje žive u samostanu očekuju dolazak još nekoliko sestara koje će svakako doprinjeti vjerskom životu u ovoj sredini. Rješavanjem ključnih infrastrukturnih pitanja, poput struje i puta, vjerojatno je da bi se i broj vjernika u ovoj župi povećao. Samir TULIĆ