Hegemonistička beogradska politika i zagrebačka „prijateljska“ politika, sa filijalama u Banja Luci, odnosno Mostaru, uz političku nezrelost Sarajeva, dovele su političke procese u Bosni i Hercegovini u slijepu ulicu.
Simbolično, pokušaj izvlačenja iz „slijepe ulice“ se odvijao proteklih dana u Neumu, našem jadranskom biseru, od kojeg je taj isti prijateljski Zagreb, Pelješkim mostom napravio „slijepi zaljev“.
Cilj beogradsko – zagrebačke ljubavi upravo i jeste Bosnu i Hercegovinu dovesti do „duvara“, kako bi opravdali svoje višedecenijske teze, kako je Bosna i Hercegovina neprirodna tvorevina, neodrživa u vremenu i prostoru, kojoj su nužne promjene i novi model uređenja, koje bi našu zemlju getoizirao u tri etno – plemenske skupine, podijeljene u sarajevski pašaluk, banjalučku parohiju i mostarsku župu.
Svi mi, Bosanci i Hercegovci, građani, dobili bi, pretpostavljam, etiketu sa natpisom „nebitna manjina“.
„Neum“ se dešavao i ranije. Taj pokušaj da se Bosna i Hercegovina podijeli u interesne sfere tri stranke, ili bolje rečeno tri čovjeka, kroz mostarizaciju Bosne i Hercegovine. Stranci su razgovarali samo sa njima, čelnicima takozvanih „nacionalnih stranaka”. Nakon pritiska Progresa i drugih stranaka, razgovor je dijelom vraćen u institucije države i Federacije, a dijelom su uključene i parlamentarne stranke.
Posljednji „Neum“ je bio samo pokušaj da se za određene principe podjele države dobije saglasnost više stranaka, kako bi se osigurao prolaz u Parlamentu Federacije i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, ali i kakav takav pristanak građana na mogućnost takvog scenarija kada se govori o budućnosti Bosne i Hercegovine.
Ne znam da li su stranke koje su bile u Neumu bile tamo iz iskrene želje da pomognu ili iz nekih drugih razloga, ali bojim se da su svojim prisustvom u Neumu dali legitimitet snagama podjele Bosne i Hercegovine.
To najbolje oslikava činjenica da ni SDA ni HDZ nisu željeli preuzeti inicijativu za naredne razgovore, već su to prepustili opoziciji, koja je to naivno prihvatila.
Iako se, nakon Neuma, svi stidljivo „busaju u prsa“, suptilno prišivajući, svako sebi epitet konstruktivnih učesnika, opšti zaključak je da su svi gubitnici. A najveći gubitnici su stranke takozvane opozicije, jer su, na prvom testu pokazale nejedinstvo i dubok jaz koji vlada među nama.
Najveću cijenu svega toga, na kraju, ipak plaćaju Bosna i Hercegovina i njeni građani.
Jedini dobar rezultat sastanka u Neumu je da je izgleda došlo do jasne ideološke podjele među strankama u Federaciji BiH.
Nadam se da je to jasno i glasačima. (*)