Slušajući entuzijastične poruke premijera Federacije BiH Fadila Novalića o pozitivnim trendovima unutar naših ekonomskih i privrednih prilika, kao i Milorada Dodika koji sa ništa manje elana govori o prosperitetu RS-a, zapitam se živim li ja u istoj državi kao i ova dvojica.

Gdje je taj rast, prosperitet i napredak?

Možda u statistici smanjenog broja nezaposlenih? Naravno da se smanjuje broj nezaposlenih, kada je za samo pet godina iz BiH otišlo 432.000 ljudi.

Analizirajući taj frapantni podatak koji je javnosti iznio bh. ekonomski stručnjak Vjekoslav Domljan, dolazimo do spoznaje da Bosnu i Hercegovinu DNEVNO NAPUSTI 240 ljudi. Naravno da se nezaposlenost, usljed takvog egzodusa smanjuje, ali se ne povećava zaposlenost, bar ne bosanskohercegovačka. Dok zaposlenost u Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama – raste.

Je li to vaš uspjeh, koji izvlačite iz površnih statistika, kako bi prikrili stvarno stanje katastrofalnih razmjera?

Drugi, vama vrlo drag parametar, jeste visina prosječne plate, koja kontinuirano raste i koja doseže 1.000 KM.

Uzmimo u obzir da u BiH postoji 13 skupština/parlamenata, 13 vlada, sa oko 260 ministara i zastupnika. Dodajmo tome 137 općinskih administracija i brojne druge državne institucije i javna preduzeća…

Pitam se kako prosječna plata nije i veća, s obzirom da plate u pojedinim institucijama koje sam naveo dosežu vrtoglave iznose  i po 5, 6 hiljada maraka, na kojima godinama egzistira politička svita.

Dok je realnost nešto sasvim drugo, paralelni univerzum u kojem ljudi žive na rubu socijalne egzistencije i gdje se, usljed enormnih povećanja cijena, plate od 600, 700 KM „razvlače“ od prvog do prvog.

Dok pišem ovo, razmišljam o 240 ljudi koji danas prelaze granicu i odlaze u jednom smijeru, dok se vi bahatite i uvjeravate nas da živimo dobro.

Kao da ljudi u BiH ne znaju kako žive. (*)