Prof. dr. Nedžad Bašić
Narastanje agresivne autoritarne populističke retorike i velika pandemija coronavirusa, koja mutira iz dana u dan u nove pandemije, uvela nas je u zonu velike neizvjesnosti, straha, siromaštva i zastoja. Niko više nikom ne vjeruje. Niko više nikog ne sluša. Godine koje preživljavamo su godine bijesa i buke, tišine i straha. Ljudi više ne vjeruju državi koja nije sposobna ili nije voljna efektno odgovoriti političkom kaosu, organiziranom kriminalu, birokratskom nepotizmu, našem siromaštvu i beznađu. Država ne vjeruje svojim građanima, koje sve više smatra svojim neprijateljima a ne svojim podanicima, koji zbog toga sve više osjećaju nemoć i ljutnju prema njoj. Preživljavamo vrijeme demagogije u kojem najobrazovaniji i najmudriji ćute, dok osioni, bogati i glupi galame i vladaju
S druge strane, globalne strukturalne promjene dovele su do velikog napretka u tehnološkim inovacijama što je dovelo do povećanje globalne tehnološke povezanosti i fascinantne međuzavisnosti čovječanstva. Povećanje dostupnosti velikim skupovima podataka, poboljšanje u računarskoj snazi, robusniji i fleksibilniji algoritmi mašinskog učenja i dostupnost bibliotekama otvorenog koda, definitivno mijenjaju prirodu našeg preživljavanja u 21. stoljeću. Nove tehnologije kroz poticanje sposobnosti za bržu obradu i prijenos informacija i podataka, stvaraju nove odnose između države, društva i tržišta, što stubokom mijenja odnose između države i pojedinca, čije će preživljavanje sve više dolaziti u sam fokus budućnosti čovječanstva.
Ovaj sve vidljiviji sukob između agresivnog autoritarnog populizma, koji nosi grubu retoriku nacionalizma i totalitarističkog nasilja, s jedne strane, i umjetne inteligencije, energetskog interneta (EI), interneta stvari (IoT), algoritma mašinskog učenja, blockchaina, što proizvodi novu dramatičnu sposobnost dizajniranja novih vizija čovječanstva, s druge strane, traži novi način razmišljanja i novi dijalog između države, društva i pojedinca u cilju promicanja mira, sigurnosti i prosperiteta čovjeka bez obzira na njegov kulturni, politički, nacionalni, rasni i vjerski identitet.
Za mnoge od nas ovakav razvoj događaja je zbunjujući i zabrinjavajući. Mnogi od nas slute konačan pad čovječanstva ne nazirući nikakvu nadu ni prosperitet za običnog čovjeka na horizontima današnjeg svijeta. Većina od nas nije svjesna zakonitosti da stvarnosti koja je obilježena grubom nacionalističkom retorikom, sukobima, organiziranim kriminalom, nepotizmom, mržnjom i isključivošću jednih prema drugima, znači i nastajanje nove stvarnosti koja otvara nove vizije i nove mogućnosti koje će učiniti čovjeka sve moćnijim i sve manje uplašenim pred izazovima pred kojima stoji. Od toga koliko će nas biti svjesno te neumitne zakonitosti, i kakav će se balans između ove dvije krajnosti uspostaviti, ovisit će i destinacija na koju će se uputiti čovječanstvo u ovom milenijumu. Sasvim je izvjesno da gruba retorika nacionalizma i autoritarnog populizma ne može zaustaviti moć kompjuterskog alagoritma i mašinskog učenja, ali ga može donekle osporiti što je sasvim dovoljno da budemo gurnuti na marginu svijeta, što bi za nas značilo ogromno zakašnjenje u modernom razvoju homo sapiensa, što bi imalo tragične posljedice za generacije koje dolaze.
Ono što danas najviše brine bosanskohercegovačko društo je svakako visok stupanj odsustva svake odgovornosti i tolerancije prema onim pojedincima (političarima) koji su u ne tako davnoj prošlosti isto to društvo gurnuli u međusobno ubijanje i protjerivanje i nesposobnosti da se otvore nove destinacije za neku bolju budućnost onih koji tek dolaze. Na lokalnoj krajiškoj razini bilo je uzaludno ukazivati Fadilu Islamoviću, Mirsadu Veladžiću, Refiku Šahinoviću, Atifu Hodžiću, šta znači razvijati moderan Univerzitet na kojem će se obrazovati generacije mladih po najvišim akademskim standardima koji će biti sposobni detektirati i odgovoriti na sve razvojne izazove pred kojima se nalazi ova država. Bilo je nemoguće ubjediti predsjednicu Kantonalnog suda Fatu Nadarević i neke njene kolege, da se sudske odluke moraju donositi na temelju zakona i dokaza a ne na temelju ličnog prijateljstva i stranačke empatije, kako bi građani ove zemlje stekli povjerenje i vjeru u sud i pravosuđe naše države. Nestvarno je bilo očekivati da će predsjednik Vlade USK-a Mustafa Ružnić postupiti u skladu sa presudom Međunarodnog suda u Strasburu da ispoštuje pravosnažne odluke najviših sudskih institucija u Evropi, bez ikakvim manipulacija i provincijalnih marifetluka, kako bi međunarodne institucije shvatile ovu državu kao iskrenog i odgovornog partnera u međunarodnoj politici.
Nažalost zahvaljujuću takvim pojedincima kojima su neodgovorno povjerene najznačajnije funkcije u ovom društvu danas imamo društvo s nakaradnim i korumpiranim obrazovanjem, društvo sa podmitljivim i nesposobnim sudstvom i pravosuđem, društvo sa neodgovornom i surevnjivom lokalnom upravom. Imamo društvo koje svoje građane doživljava kao svoje neprijatelje a ne kao narod koji im je povjerio svoju sudbinu i sudbinu svoje djece. Danas imamo društvo koje nije sposobno ni detektirati ni odgovoriti na egzistencijalne izazove i prijetnje pred kojima se mi svi danas nalazimo. Zbog te namjerno i(li) nenamjerno stvorene nesposobnosti društva danas izlaz iz naše traumatične situacije tražimo od onih koji su ubijali i progonili ovaj nesrećni narod, ili u najboljem slučaju koji su ravnodušno gledali njegovu kalvariju. Svaki pokušaj da se narodu ukaže u najmanju ruku na nepristojnost i štetnost ponašanja onih kojima su povjerili svoju sudbinu i sudbinu svoje djece, i koji su izuzetno dobro plaćeni da bi radili u dobroj vjeri za taj isti narod, završavao se je progonom onih koji su ukazivali na tu našu normalnu nenormalnost, i to bez ikakve reakcije tog istog naroda.
Neshvatljiva je ta naša indolentnost i neodgovornost prema tom počinjenom zločinu prema sopstvenom narodu, prema onom ko je taj zločin počinio. I upravo zbog te neobjašnjive neodgovornosti i indolentnosti prema sopstvenoj nesreći, evo nas ponovo na samom početku nove kalvarije koju će biti nemoguće zaustaviti, sa istim ovim likovima koji su predano svjesno ili nesvjesno radili da bi došli u situaciju u kojoj se nalazimo. (*)