SANSKI MOST….Epidemija koronavirusa zarobila je gradove u Bosni i Hercegovini i zaustavila život u njima, ali i oživjela podgrmečka sela kao nikada u poslednjih dvadesetak godina. Na području Lušci Palanke, najvećeg povratničkog mjesta koje se nalazi između Sanskog Mosta i Bosanske Krupe, ali i drugih sela, ovih dana buja život jer je veliki broj građana iz Republike Srpske, umjesto karantina i zatvorenih soba, izabrao svjež planinski zrak i izdašnu prirodu koja okružuje ovaj kraj podno visova Grmeča. Predsjedavajuća Općinskog vijeća u Sanskom Mostu i mještanka Lušci Palanke, Desanka Miljević, kaže kako je veliki broj ljudi s ovih prostora vremenom zasnovao život u Banjaluci, Prijedoru ili nekom drugom gradu na području manjeg bh entiteta. -Većina tih ljudi na ovim prostorima imaju roditelje ili imanja, a pozitivno je što su, evo, u ovakvim okolnostima otkrili čari i prednosti života na selu. Posebno je to vidljivo u danima vikenda, kada je na snazi policijski sat u Republici Srpskoj. Tada je veliki broj ljudi u Lušci Palanci, mogu se vidjeti na obližnjim izletištima, kao što je recimo Korčanica ili Bobijaško oko, kaže Miljevićeva.
Ona dodaje i da je primjetno kako su na području prostranog Palanačkog polja zasijane mnogo veće površine obradivog zemljišta nego što je uobičajeno. Jedan od stanovnika Banjaluke koji trenutno dane provodi u rodnom kraju je i Milan P., čija majka živi u selu Otiš. Kaže kako je radnik jednog ugostiteljskog objekta u Banjaluci, koji je zbog pandemije koronavirusa zatvoren još polovinom marta i dodaje kako je njegov radni status pod velikim znakom pitanja. Ističe kako se nikada nije bavio poljoprivrednim radovima, ali da je sada, na porodičnom imanju, zasijao veće površine različitim ratarskim kulturama. -Vjerujte, da nije ove situacije ne bih ni znao koliko može biti lijep život na selu. Zasijao sam krompir, luk i ostalo povrće, jer je stanje takvo da se ne zna hoće li za nekoliko mjeseci biti dovoljno hrane. Zemlje ima napretek, treba samo podmetnuti leđa i biti vrijedan, ovo su značajni resursi i treba ih iskoristiti, kaže Milan. Dodaje kako život na selu ima brojne blagodeti koje treba otkriti. –Na neki čudan način ova epidemija donijela je i nešto dobro. Pokazala nam je svima da novac, skupi automobili, luksuzni stanovi ne znače puno u životu. Priroda nam daje znak da usporimo, da ima puno važniji stvari od neprestane utrke za nebitnim stvarima dok one bitne propuštamo, filozofski zaključuje. Ipak, epidemiolozi ukazuju i na zdravstvene opasnosti koje nekontrolisana fluktuacija stanovništva može donijeti zbog širenja i prenosivosti virusa korona te savjetuju građanima što manje socijalnih kontakata i što više opreza. U periodu poslije rata, u srpska sela na području Podgrmeča vratio se veoma mali broj stanovnika i to većinom osobe u starijoj životnoj dobi, dok su oni mlađi životnu egzistenciju zasnovali u Republici Srpskoj, Srbiji ili nekoj drugoj inostranoj zemlji. Primjera radi, prema popisu stanovništva iz 1991. godine na području Lušci Palanke živjelo je 1.079 stanovnika, dok na osnovu poslednjeg popisa, koji je proveden 2013. godine, u tom mjestu živi svega 226 osoba. Zlatan ČEKIĆ