Građanima Krajine je dovoljno teško u svim nevoljama koje su ih snašle (korona i migranti su  samo traumatični aneks tragedije koja je počela 1996. godine sa vlašću SDA) da bi još jednom prošle kroz novi rimejk filma strave i užasa.

I SDP  USK-a „nanjušio” je pragmatično novo političko vrijeme i pomnožio SDA i njegov  pajdaški POMAK  sa nulom.

Perfidna misija SDA i POMAK-a da u savezničkom gnjevu rasture većinu u USK-u iz samo jednog motiva – da oni dođu na vlast, nije uspjela. Uostalom, dolazak na vlast Musić, Rošić, Hušić, Handanagić… uvijek pompezno najavljuju i uvijek šute nakon jalove bitke. SDA već godinama širi nekrofilni miris politike lešine a proces truljenja  dodatno ubrzavaju njeni apartčici.

Jasmin Musić,  asim kamber u pokušaju, (ovdje je on samo paradigma demagogije i  šuplje priče, možete uzeti bilo koje drugo ime sa istim „rezultatom”) dovoljno je politički osviješten u samoljublju i bezobrazluku, da brutalno napada vlast i zastupnike uz nju, a da potom nimalo spriječen razumom i moralom  zove npr. zastupnicu NiP-a  da „bude sa njima”.

Musić & comp cirkusaju i podsmijevaju se „minulom radu” zakonodavne i izvršne vlasti, a onda sa zastrašujućom količinom indiferencije (kao da smo svi mi glupi) nude SDP da zajedno vladaju.

Bilo bi jako lijepo od Musića i njegovih stranačkih kadrovika Hušića, „filozofa iz Mutnika” i Handanagića zvanog Informatizacija da svima nama neukima objasne porijeklo takvog morala.

Kakvu očajničku predstavu su osmisili i odigrali SDA i POMAK?

Svjesni da od 2018. godine, druge političke stranke u Krajini, zbog mira i spokoja  izbjegavaju sa njima ne samo bilo kakve pregovore o vlasti, nego i susrete uz kafu (čak je i to postalo opasno) SDA i POMAK su nameračili da iskoriste budžet kao monetu kojom bi pred građanima odigrali ulogu dušebrižnika svih stanovnika USK-a.

Njihovu lošu glumu prozreo je SDP i rekao im „pa-pa”.

S’ druge strane, i  SDA i POMAK, ujedinjeni u Ništa, trijumfalno su u jeftinoj drami  ukazali građanima da ih interesiraju samo  fotelje.

Za „malog” Musića i ostale hušiće i handanagiće, fotelja i vlast su obelisk moći i vrhovni cilj koji ne bira sredstva.

Trivijalna provincijska igra nije uspjela, ali slične obrede očekujmo od domaćih fausta  koji mafijaški rade jedni protiv drugih i svaki put se kunu u narod. (Normala.ba)