U Bihaću i Mostaru održana je razmjena dobre prakse sa švedskim ABF-om i obuka  predstavnika sindikata iz četiri kantona/županije. U okviru projekta „Zajedno za radnička prava“ koji implementira Centar za građansku suradnju iz Livna uz podršku Međunarodnog Olof Palme Centra iz Švedske, 12. i 13. 05.2023. održana su dva sastanka sindikata u Bihaću i Mostaru te razmjena dobre prakse sa švedskim ABF-om.

Sudionici su bili predstavnici ABF-a, sindikata Koalicije za bolju zaštitu radničkih prava i članovi Mobilnog tima Koalicije te zainteresirani članovi sindikata. Teme razmjene i sastanka su bile: Edukcija sindikalnog članstva u Švedskoj kroz suradnju sindikata i ABF-a i uloga sindikalnih povjerenika u edukaciji članstva, zatim Edukcija sindikalnog članstva u BiH – zašto i kako provoditi redovitu edukaciju; Uloga povjerenika u procesu edukacije članstva i pravnoj zaštiti. Predavanja i prezentacije na navedene teme održale su predstavnice švedskog ABF-a Mariana Emanuelsson i Camilla Morberg, Samir Fajić predsjednik Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, KO USK  i Samir Kurtović, predsjednik Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji BiH, Sarajevo.

Nakon prezentacija, predloženi su koraci koje bi sindikati trebali provoditi sa ciljem edukacije sindikalnih povjerenika i članstva, jačanja sindikata i privlačenja novih članova: sindikati trebaju izraditi godišnji plan edukacija, sindikalno vodstvo treba organizirati edukacije sindikalnih povjerenika, povjerenici, nadalje, trebaju organizirati edukacije članstva u sindikalnim jedinicama (na ove edukacije bi bilo dobro zvati uposlene koji nisu članovi sindikata), redovito informirati članove sindikata jer radnici moraju znati što radi sindikat.

Tokom rasprave bilo je govora o dostignućima sindikata ali čuli su se izrazi kritike i samokritike. Prema izrečenom, i našem iskustvu sa terena, sindikati nisu dobro organizirani, podijeljeni su i osjetljivi na političke pritiske, nedostaje jedinstva i solidarnosti. U ovakvoj situaciji institucije i poslodavci mogu bez sankcija sustavno kršiti prava radnika. Nadalje, poslodavci i vlasti ne doživljavaju sindikate kao ravnopravne partnere u pregovorima, dok istovremeno radnici imaju malo povjerenja u njihove sposobnosti, političku neovisnost ili utjecaj. Nedostatak sindikata kao izvora informacija i zaštite ostavio je radnike u privatnom sektoru slabo informiranima o svojim pravima i bez pristupa pravnim uslugama.

Navedeni razlozi, a posebno direktno uplitanje politike u ustroj i rad sindikata, doveli su do podjele na nivou Saveza samostalnih sindikata BiH koja se prelijeva na niže razine organiziranja, na rivalstvo između sindikata i slabljenje njihovog utjecaja.

Kakva je onda budućnost sindikata i kako prevladati postojeće probleme i nedostatke? Sindikalci su istaknuli da na viši stupanj treba podići međusobno uvažavanje, uspostaviti međusobni otvoreni dijalog, definirati zajedničke interese i planirati zajedničke aktivnosti pri rješavanju problema koji su isti za sve sindikate jer sindikati trebaju biti temelj demokratskog društva i mijenjati ga nabolje. (CGS)