Reagiranje Rifata Dolića na istup Elvire Abdić na Sjednici OV-a Velika Kladuša, objavljujemo u cijelosti.

Poštovani, imam razloge i potrebu otvoreno i javno reagirati na istup predsjednice Laburističke stranke i vijećnice Općinskog vijeća Velika Kladuša Elvire Abdić, sa sjednice Općinskog vijeća od 24.04.2018. godine, kojom prilikom je pomenuta u nekoliko navrata navodila moje ime u svrhu pronošenja laži, obmane javnosti i političke diskvalifikacije mene kao čovjeka. Kako je govor u sklopu reemitovanja prenosa Sjednice na Radio Velikoj Kladuši i putem Društvenih mreža prenesen javnosti i građanima, to imam razloge i potrebu istim putem reagirati u svrhu istinitog informiranja javnosti, demantiranja laži i ublažavanja nanesene moralne i političke štete. Elvira Abdić, po uzoru na svoga oca, očito misli da će građani Velike Kladuše i šire, vječno patiti od amnezije i da će vječito biti slijepi kod vlastitih očiju i gluhi kod vlastitih ušiju. Treba biti veliki licemjer i bolesnik, pa na onakav način liti „krokodilske suze“ nad obespravljenim radnicima „Agrokomerca“ i radnicima brojnih drugih firmi u Velikoj Kladuši i šire, kao što to čini Elvira Abdić, a u isto vrijeme, niti jednom riječju, ne pomenuti stotine obespravljenih i opljačkanih Krajišnika, kojima su upravo Elvira Abdić, njen otac i njihova porodična firma „Finab“ ostali dužni desetine pojedinačno ne isplaćenih plaća i „zaboravili“ uplatiti više od 2.000 godina radnoga staža.Briga za obespravljene radnike i nova najava revizije privatizacije i borbe za „Agrokomerc“ su nova obmana i predizborna predstava za birače i javnost Elvire Abdić i njenog oca. Elvira Abdić i njen otac, po ko zna koji put, po već oprobanom receptu i pred ovogodišnje Opće izbore u BiH, pokušavaju politički profitirati na obespravljenosti i nesreći radnika „Agrokomerca“, tako što su izrežirali novu predizbornu predstavu o novoj reviziji privatizacije i navodnoj borbi za Agrokomerc.

Dragi radnici i dioničari „Agrokomerca“, Država i poslijeratne vlasti u BiH, Federaciji BiH i USK-u (jednako one zelene i crvene), jesu Vas obespravili i opljačkali, ali otvoreno Vam želim reći, da ništa manji kršitelj Vaših prava i Vaš pljačkaš nisu Fikret Abdić i njegova porodica. On je taj koji je „zaboravio“ uplatiti doprinose državi na Vaše uplaćene dionice, taj koji je ignorirao zakone i godinama manipulirao Vašim emocijama koristeći Vas kao štit u političkim obračunima sa vlastima i u malverzacijama sa imovinom „Agrokomerca“ i Vi ste, između ostalog, velikim dijelom i radi toga ostali bez svojih dionica i drugih prava.

Elvira Abdić i njen otac, više nego dobro, znaju da je nova revizija privatizacije „Agrokomerca“, kako je oni predstavljaju, nemoguća misija i njihov cilj nije nikakva revizija privatizacije, već nova predizborna predstava za građane Velike Kladuše i radnike „Agrokomerca“, računajući na njihovo kratko pamćenje i snažne emocije.Stavljanje privatizacije i radnika „Saniteksa“ u isti koš sa „Agrokomercom“ je pokušaj Abdića da nađe alibi za svoje malverzacije i lopovluke. U režiranju ove predizborne predstave za birače, Abdići tendenciozno, licemjerno i bezobrazno, po ko zna koji put, u isti koš sa svojim lopovlucima i manipulacijama pokušavaju svrstati i privatizaciju, radnike i dioničare u „Saniteksu“.

Abdićima i javnosti je poznato, da su u „Saniteksu“ do sada obavljene ukupno tri revizije privatizacije i svaka od njih je pokazala potpuno zakonitu privatizaciju, a broj dionica i procenat dioničkog kapitala je potpuno odgovarao stvarnom stanju u ukupnom i pojedinačnom iznosu, jer u „Saniteksu“ nisu „zaboravili“ uplatiti doprinose na uplaćene dionice, nisu „zaboravili“ uplatiti zarađene plaće i nisu „zabiravili“ uplatiti niti jedan dan radnoga staža za ostvarene plaće i nisu obmanjivali radnike i manipulirali njihovim emocijama po recepturama dinastije Abdić. Naravno, ni u „Saniteksu“ nisu uvijek tekli med i mlijeko i ni „Saniteks“ nije bio potpuno imun od uticaja politike, ali „Saniteks“ je uvijek iz toga izlazio bez podjela i manipulacija i bez kršenja elementarnih prava radnika.

Ako će Elviri Abdić i njenom ocu biti lakše i ako će ih to izliječiti od amnezije, kao aktuelni član Nadzornog odbora „Saniteksa“ i vlasnik 2% dionica „Saniteksa“, javno prihvatam i dajem suglasnost i na četvrtu reviziju privatizacije u „Saniteksu“, bez obzira kakav rezultat ona polučila.

Abdić od mene tražio da mu predam „Saniteksovu“ lokaciju Hresna

Što se tiče pominjanja moga imena u negativnom kontekstu privatizacije u „Saniteksu“, javno želim reći da cijela dinastija Abdić i njihovi politički šegrti, a posebno Elvira Abdić i njen otac, na pominjanje imena „Saniteksa“ i Rifata Dolića imaju puno razloga da ustanu i stoje mirno. „Saniteks“ je za Fikreta Abdića, bio i ostao, zona ne ostvarenog uticaja, a kakve to veze ima sa mojim imenom i zašto Abdići toliko atakuju na moju časnu ulogu u „Saniteksu“, neka čitaoci i građani ocijene, nakon što navedem da je prva prepreka u mojim i Abdićevim odnosima nastala nakon moje izjave da se neću boriti za „Agrokomerc“ u vlasništvu porodice Abdić, već u vlasništvu dioničara, a moj posljednji kontakt sa Abdićem bio je njegov telefonski poziv i zahtjev da mu „ustupim“ „Saniteksovu“ lokaciju Hresna. Razgovor je završen kratko nakon što sam mu rekao da „Saniteks“ nije moje privatno vlasništvo, već u vlasništvu preko 1.800 dioničara i nakon što sam mu, na njegovo upiranje na moj uticaj u „Saniteksu“, rekao da od te ljubavi nema ništa.

Glogov kolac u glavu dioničarima u borbi za „Agrokomerc“ zabili su upravo Elvira Abdić i njen otac

Uistinu, zbog obespravljenih radnika i dioničara „Agrokomerca“, nisam sretan što javno moram reći, a što Abdići još najbolje znaju, da je borba za „Agrokomerc“ po scenariju Elvire Abdić i njenoga oca završena misija i da su glogov kolac u glave dioničara u toj borbi zabili upravo Elvira Abdić i njen otac. Podsjećam građane, javnost i dioničare „Agrokomerca“ da je 2011. godine Elvira Abdić, prilikom konstituiranja Federalne vlasti u Parlamentu Federacije BiH, po nalogu svoga oca, odbila podržati Sporazum DNZ BiH sa četiri političke stranke u BiH (SDP, SDA, Radom za boljitak i HSP), u kojem je, između ostalog i uz garancije OHR-a i Ambasada Amerike i Turske, bilo regulisano da se „Agrokomerc“ vrati dioničarima u omjeru 53%:47% u korist dioničara.

Na moje zaprepaštenje i pitanje Abdiću u zatvoru, nekoliko dana nakon toga, zašto je Elvira to uradila, on je odgovorio: „Ja sam joj naredio“. Na moje novo pitanje „Zašto?“, Abdić je, mrtav hladan, odgovorio: „Rifate, ne misliš valjda da će Ljilja glasati protiv HDZ-a a Finab pred stečajem“. Garantiram da je ovo sve i jedna riječ istina, a neka građani procijene kakvi su i koliki „ borci za „Agrokomerc“, i prava radnika i dioničara Elvira Abdić i njen otac i ko je ovdje žrtvovao „Agrokomerc“ i dioničare za spašavanje svoje propale firme „Finab“.

Napominjem, da ovdje ne završava privatna i bilateralna „borba“ porodice Abdić za „Agrokomerc“ i njegovu imovinu i nadam se da će biti prilike da o tome javno govorim.

Velika Kladuša je danas privatno vlasništvo i talac dinastije Abdić

Dinastija Abdić je voljom birača i raznim trgovačkim transakcijama privatizirala Veliku Kladušu i po oprobanom i već viđenom receptu stvara kriminogenu hobotnicu čija misija će sigurno završiti čarapanima, lisicama na rukama i u maricama. Nažalost, u maricama, sa lisicama na rukama, umjesto dinastije, će biti oni koji se dinastiji uvlače u stražnjice i koji se nadmeću ko će potpisati više papira u prilog svojim optužnicama, dok su potpisi Abdića i njegove djece u Općini samo na protokolarnim dokumentima. Abdić, njegova djeca i njihovi šegrtski timovi, na sve načine pokušavaju da se u arčenju Općinskog budžeta i namjenskih sredstava poreskih obveznika sakriju iza navodnog zapošljavanja i „razvojnih projekata“ tipa: četke, Azil za pse, Javna kuhinja, Poljoprivredne apoteke, Alatuša i dr.

Svi Abdićevi privatni projekti završavaju stečajem, a javni i budžetski projekti završavaju u zatvoru

Vrijeme iza nas je pokazalo da svi Abdićevi privatni projekti završavaju stečajem i propašću, a oni budžetski i javni završavaju u zatvoru i nije upitno da se Abdići najbolje snalaze u trošenju budžetskih i tuđih sredstava uz njihovu čuvenu strategiju „Uzmi Ago koliko ti drago“. Nije Abdićima nikada bilo do zapošljavanja sirotinje, naprotiv, sirotinja im je uvijek bila samo alibi i zadnja rupa na svirali koju je pred mojim očima i ušima Elvira Abdić, često i „ valjda počasno“, oslovljavala sa „ušljavci“, „gubavci“, „smrdljavci“ i dr.

Abdići su do kraja razradili i u Velikoj Kladuši provode strategiju apsolutnog stranačkog zapošljavanja, putem koje, u stvari, zbrinjavaju zaslužne i aktiviste svoje Laburističke stranke i tako stvaraju izborne timove za manipulacije i novu prevaru birača na predstojećim Općim izborima u BiH. Za mene, u situaciji kakva je danas, čak nije problem ni ovakva diktatorska strategija stranačkog zapošljavanja i neviđenog nepotizma, jer sam svjestan koliko je ljudima potreban posao i znam koliko je ljudi zbog toga poniženo odlaskom u Laburističku stranku, Elvirinim političkim predavanjima i uzimanjem članske knjižice u zamjenu za budžetski posao.

Najveći problem u tome je što se radi o neproduktivnom zapošljavanju na teret budžeta i to što Abdići i Laburistička stranka uz to grade sistem po uzoru na onu Muse Kesedžije: „Pola pije, pola Šarcu daje“, za koju će računi tek doći na naplatu i za koju će najveći ceh platiti ta sirotinja sa kojom Abdići prljavo manipulišu.

DNZ BiH i njeno rukovodstvo nisu bili bezgriješni, ali bez njih Abdići bi Veliku Kladušu i BiH gledali samo na televiziji

Abdići i njihovi politički i interesni šegrti na sve načine pokušavaju devalvirati ono što je DNZ BiH uradila u Kladuši i šire, u jednom teškom i složenom vremenu koje su upravo oni proizveli i ostavili u amanet u Kladuši i Krajini. Koristim se ovom prigodom da jasno i javno kažem da je DNZ BiH u to vrijeme obavila jednu časnu, istorijsku i nemoguću misiju, bez koje bi Abdići i mnogi drugi Kladušu i Bosnu vidjeli samo na televiziji ili internetu i bez koje bi ostali ono što jesu: prevaranti, manipulanti i multidisciplinarni džepari.

DNZ BiH i ljudi koji su je vodili nisu bili bezgriješni i sveci, ali najveća greška DNZ BiH i mene kao njenog tadašnjeg predsjednika je što se na vrijeme nismo oslobodili krpelja i što smo uz asistencije dinastije gotivili i zbrinjavali razne Tode, Bate i praznoglavce koji su bili moralno dno i nisu znali jesu li pošli ili došli.Epidemija kuge bi imala manje posljedice po Veliku Kladušu od onog što danas u njoj rade dinastija Abdić i Laburisti

Koliki ibliz i manipulant treba biti pa javno i ozbiljno reći „Da slučajno Fikret Abdić nije došao za načelnika Velike Kladuše, građani nebi znali da se u Kladuši može bolje i dobro živjeti“. To su izljevi nebuloza Elvire Abdić i način kako ona omalovažava i ponižava građane a kod intelektualaca ubija ono preostalog intelektualnog ponosa, a Elvirina i, nažalost, naša bolna istina je da je Velika Kladuša danas jedna kolektivna ludnica pod upravom dinastije Abdić. Abdićevim izborom za načelnika Velike Kladuše građani su stvarno i u punom obimu spoznali što su laž, prevara, manipulacija, reket i nepotizam. Lično i javno iznosim mišljenje da bi daleko manje posljedice po Veliku Kladušu bile one koje bi izazvala epidemija kuge od onih koje će ostati Kladuši i Kladušanima nakon okončanja vladavine dinastije Abdić, kada i kako god ona završila.

Izaberite medij, temu i vrijeme i u mome prisustvu spominjite moje ime i analizirajte učinke DNZ BiH, te moral i poštenje dinastije Abdić

Na kraju, Elviri Abdić želim javno poručiti da se u svojim lažima, manipulacijama, prevarama i javnim psiho-terapijama suzdrži od pominjanja moga imena, a ako ima potrebu i želju da pominje moje ime neka izabere medij, temu i vrijeme i neka to čini u mome prisustvu i pred očima javnosti, a ne na bijedan, jadan i Abdićima svojstven način. Elviri Abdić, također iskreno preporučujem da se suzdrži govora i predavanja o poštenju, radničkim pravima i interesima građana i za nju je, u takvim prilikama, primjerenije da se pokrije usranom ponjavom i da muklo šuti, jer svojom pričom na ove teme ona vrijeđa i ponižava ove časne kategorije, a to mu liči na onu „Ko o čemu …“.

Izvinjavam se svima koji ovakvo reagiranje eventualno ocijene neprimjerenim, ali sa osobama tipa Elvire Abdić, jedini jezik komuniciranja može biti javno iznošenje istine, jer je to jezik koji ona nikada nije savladala u svojoj bogatoj akademskoj i političkoj edukaciji. Rifat Dolić, član Predsjedništva DNZ BiH