Pjesnik Ramiz Huremagić predstavio zbirku poezije
BIHAĆ – Književna sekcija Pedagoškog fakulteta u Bihaću organizirala je u Kantonalnoj i univerzitetskoj biblioteci Književni sat s pjesnikom Ramizom Huremagićem, koji je studentima Pedagoškog fakulteta i građanima predstavio svoju zbirku poezije naziva „Čekičanje vremena“. 
Svjetlo pobjede
Studentima Pedagoškog fakulteta u Bihaću, pjesnik Ramiz Huremagić, porijeklom iz Cazina, a živi i stvara u Sarajevu, predstavio je svoju zbirku poezije „Čekičanje vremena“ koja je ljubiteljima pisane riječi predstavljena jesenas u Bihaću. Ovo je nakon prve „U svijetu bučnih ljudi“, objavljene prije četiri godine, Huremagićeva druga zbirka poezije u kojoj se osvrće na slobodu čovjeka i, kako kaže, njegove okove straha, odnos prema sebi i svom bližnjem, na svo zlo koje nam se u proteklih dvadeset i pet godina događalo. –Sa studentima sam razgovarao o svojoj poeziji u svjetlu pobjede nad fašizmom i ova tema nikad nije bila aktuelnija. Posebno mi je zadovoljstvo da sam baš u slobodarskom gradu Bihaću, u kojem je zasjedao AVNOJ kroz svoju poeziju bio u prilici govoriti o borbi protiv fašizma. Međutim, žalosno je da i sad šezdeset godina nakon svega, mi opet imamo glasove zla. To zlo koje se kotrlja i uvlači nam se u kosti a u osnovi toga zla je i ono što je dominantan diskurs i područje koje me interesuje je pitanje slobode i straha, kaže Ramiz Huremagić, autor zbirke poezije „Čekičanje vremena“. Huremagić dodaje kako je današnje vrijeme, vrijeme straha a fašizmi ne postoje na visokom elitističkom nivou, bilo u političkom ili državotvornom smislu.
Zakopana prošlost
-Nismo svjesni da fašizmi doslovno postoje u našim svakodnevnim životima, od kuće i škole, okoline, prijatelja, gdje smo mi sve manje ljudi jedni prema drugima, gdje nakon strašnog rata od prije dvadeset pet godina, prošle sedmice doživim slučaj da tu u našem okruženju čovjek s četrdeset i nešto godina „krepa“ doslovno od gladi, pored nas svih živih. I to je ono što užasava. Kakvi smo to ljudi postali i gdje to sve vodi? Svo vrijeme pričamo o nekome drugome ko je odgovoran i ko treba riješiti problem kako bi nama bilo lijepo i ugodno. Pitanje te slobode i skidanja okova straha je nešto što svaki čovjek mora nositi sam sa sobom, kako u odnosu prema sebi tako i prema svom bližnjem. To ne smije ostati samo u domenu poezije i književnosti, smatra Huremagić. Ono što Huremagića čini posebnim u recentnoj bosanskohercegovačkoj književnoj sceni jeste mogućnost da poetskim jezikom iznese, kako je ova zbirka i samim naslovom nagovijestila, iščekiča duboko potisnuto vrijeme, a s njim na površinu i sve ono potisnuto s nekadašnjom nakanom da se što prije zaboravi. Ta „zakopana” prošlost sada se vraća kao bumerang koji opet zaobilazi sadašnjost nagovještavajući stalni ciklus smjene dobra i zla te vraćanja zla ukoliko čovječanstvo ne shvati svoja zlodjela. Samir TULIĆ