BOSANSKA KRUPA – Filijalna crkva, kapelica Imena Marijina, podno Staroga grada „Pset“ u Bosanskoj Krupi, izgrađena još davne 1910. godine, u Domovinskome ratu spaljena i minirana, a potom obnovljena, dobila je konačno zvono, dar francuske nevladine organizacije „Potenciel“ iz Pariza koja je osigurala 7.000 eura za njegovu kupnju. Zvono je izliveno u jednoj od talijanskih ljevaonica i dopremljeno u Bosansku Krupu a potom posredstvom auto-dizalice podignuto do zvonika u kojeg je i ugrađeno. 
Zvoni samo
Mirjana Aleksić, vijećnica Banjolučke biskupije i koordinatorica izgradnje ove crkvice, jedna od petnaestak katolika bosanskokrupske općine i članica jedine čisto katoličke obitelji u ovome gradu, jer su ostale iz mješovitih brakova, nije skrivala radost i zadovoljstvo što je nakon dvadesetak godina traganja za donatorom, uspjela nabaviti crkveno zvono. -Prošlo je mnogo godina a da ova crkva nije zazvonila. Nevladina organizacija „Potenciel“ na čelu s gospodinom Ivom, značajno je sudjelovala u izgradnji porušene crkve, još od temelja. Oglašavala sam se putem medija da nam je potrebno zvono, i za Božić je objavljen članak koji je obišao Europu. Gospodin Iv ga je pročitao i javio mi se kazavši kako žele donirati novac za to zvono. Odabrala sam jednu Ljevaonicu u Italiji u kojoj je zvono izliveno. Zvono je s nosačem teško dvije stotine kilograma i postavljeno je u zvonik. Kako god sam se ja obradovala ovome zvonu, obradovali su mu se i moji sugrađani Bošnjaci. Ništa više ja nisam sretna u odnosu na građane jer sve i jedan čovjek ovdje u Bosanskoj Krupi, od djece što me vrlo iznenadilo, kad smo zvono podizali, ušlo je djece desetak godina i mlađi s mobitelima, radosni. Pitaju me možemo li fotografirati. Drago nam je što ima zvono i što će zvoniti, kažu, i vidjela sam u njihovim očima koliko su sretni i veseli, nasmijani. A i stariji, koga sam god srela svi su mi čestitali i rekli, „svaka čast Mirjana, to nam je svima nedostajalo“. Ispričali su mi svoje sjećanje na pokojnu Adelu koja je nekad davno u ovoj crkvi zvonila ručno a u tome joj pomagali građani i djeca što je mnogima ostalo u lijepoj uspomeni, kaže Mirjana Aleksić. Dodaje kako je potrebno izvesti još neke radove na zatvaranju zvonika koji bi trebali biti okončani do 12. septembra za kad je zakazana prigodna svečanost. Toga dana u crkvi će već tradicionalno bit služena sveta misa jer se proslavlja Patron župe Bosanska Krupa posvećen Blaženoj Djevici Mariji i, nažalost, samo jednom godišnje se ovdje održava sveta misa, kaže Mirjana Aleksić. Budući da je zvono električno, zvoni svaki dan u 07:00, 12:00 i 19:00 sati čime vjernike poziva na molitvu. -Aktivira se samo jer smo ga kompjuterski programirali a da nije tako, doista bih ja morala zvoniti a nemam više ni snage ni vremena, kaže naša sugovoronica i dodaje kako joj je ovo velika radost. -Razmišljala sam, Bože moj, otići ću na drugi svijet a neću uspjeti nabaviti zvono. Bila sam time psihički opterećena jer to nisu baš mala sredstva ali ipak sam uspjela. Dragi Bog opet je poslao dobre ljude koji su dali ovaj novac. 
Zaštititi od propadanja
Budući da u crkvi imamo puno vlage, prioritet nam je uraditi drenažu oko nje, jer, što nam vrijedi sve ovo ako nam objekt u kojeg smo dosad uložili oko 270.000 KM, propadne. Zamolit ću ljude iz organizacije „Potenciel“ iz Pariza, kada dođu na svečanost Patrona Župe u Bosansku Krupu, da iznađu i sredstva za drenažu u iznosu oko 2.000 eura jer to iziskuje goleme troškove. Osim ovoga, potreban nam je i izvorni oltar umjesto kojeg koristimo jedan obični stol a nedostaju nam i klupe. Sve ovo ipak može pričekati ali drenaža nam je veliki prioritet kako bi zaštitili objekt od propadanja, kaže Mirjana Aleksić, vijećnica Banjolučke biskupije i koordinatorica izgradnje ove crkve. Crkva Imena Marijina proglašena je 2012. godine Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i tako stavljena pod zaštitu države, a prilikom njezina otvorenja blagoslovio ju je mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki. U trokutu je manjem od dvije stotine metara s gradskom džamijom i Pravoslavnom crkvom, kao rijetko gdje jedan je od simbola Bosanske Krupe – grada na obalama Une i Krušnice i svojevrsni pečat tolerancije i dokaz suživota ovdašnjih naroda koji stoljećima složno žive na ovim prostorima. Samir TULIĆ
