A narod ne zna ni gdje mu je glava
Ma stanite malo ljudi da vidimo ko koga folira, naši općinski vlastodršci su sve lijepo predvidjeli i zacrtali, izglasali namet na pleća napaćenih građana, a opet nešto hramlje, ne štima, i to dobrano. Onima koji su građanima obećali izlazak iz bijede i siromaštva, na tom putu koji je sada, nažalost, okrenut natraške, pridružila su se i dva vijećnika grupacije „Pokrenimo Kladušu“. Izglasani novi namet građanima, u trenutku kada će budžet biti enormno opterećen plaćama i privilegijama savjetnika općinskog načelnika, djelimično će ga uravnotežiti, pogotovo hoće ukoliko nas načelnikovi stručnjaci i eksperti zaustave na rubu provalije do koje je Velika Kladuša dovedena. U svom dugogodišnjem nazadovanju Velika Kladuša je posljednja u Unsko-sanskom kantonu gotovo po svim ekonomskim i drugim mjerljivim pokazateljima. U nepoštivanju građanskih prava i medijskih sloboda Velikoj Kladuši nema ravnoga na širim prostorima ovog podneblja.
To aktuelna vlast Velike Kladuše dobro zna, ali odgovornost adresira na prethodnu vlast koja je upravo i dovela Veliku Kladuša tamo gdje je danas. U čemu je razlika nema potrebe uopće pojašnjavati. Hajde stoga da začas odbacimo sve one propuste, a bilo ih je, ne može se reći da nije, zatim da šutnemo u aut sve teze i lepeze, koje smo smislili, naučno i politički, i evo nas u samoj suštini. Dakle, naša demokratska, ekonomska i politička stvar se kotrlja unatraške, ili s boka, ili onako sama od sebe, poleđuške, i to je fakat kojem se ne može ništa dodati ni oduzeti. Borimo se protiv različitih političkih gluposti duže od dvije decenije, političkom budnošću, političkom sviješću, političkim oprezom, iskustvom. I nastavljamo sa glupostima i eksperimentima, ponajprije onima političke naravi pa u Velikoj Kladuši imamo što drugi nemaju. Imamo ponovo, kao u prethodnom sazivu „zamjenskog načelnika“ u istoj osobi, imamo situaciju da se načelnik ne pojavljuje na sjednicama Općinskog vijeća, imamo nedefinisanu većinu sastavljenu od vijećnika Laburističke stranke i dva nezavisna vijećnika koji su na svoje pozicije došli zahvaljujući glasovima Demokratske fronte, koju su na prvoj sjednici iznevjerili. Imamo nestabilne i nedobronamjerne pojedince iz opozicije, imamo vijećnike privatne Laburističke stranke koja od osnivanja krajem 2013. godine do danas nije održala stranački kongres, imamo jednoumlje i isključivost, a nemamo ono što Velikoj Kladuši treba, ambijent za napredno pravedno građansko društvo. Nema ništa od onoga što je obećano, a obećano je poprilično toga. Javna kuhinja nije obećana ali sam pokušaj da se ona registrira i utemelji bio je neozbiljan i nepripremljen, te se stječe utisak da se željelo da baš tako završi, kako bi oni koji su to pripremali mogli reći: mi bi ali nam oni ne daju! I sada, četiri mjeseca vladavine, teško je nabrojiti šta sve nemamo, a šta smo imali. Uzdajmo se u savjetnike i njihove projekte kojima je već vrijeme da izađu iz kabineta. Vani je presušilo i otoplilo pa se može na gradilišta, ali samo da ne bude poput Azila za pse lutalice. Jedna stara narodna poslovica kaže: gdje je puno baba djeca budu kilava. Ali da ne dužim, izanalizirajmo političke monstrume, političke šalabajzere, političke dripce i ostalu političku elitu. To nam se upravo dešava ovih dana, a dešavaće se i narednih dana i mjeseci, na političkoj (s)ceni općine Velika Kladuša. Napaćenom narodu se ponovo zamazuju oči, prodaje se politička magla. Današnja zakonodavna vlast u općini Velika Kladuša, čija je stranka na vlasti bila posljednjih dvadesetak godina, samo se malo drugačije katkada zvala, iznenada se odlučila da svoje redove sa uhljebljenim kadrovima očisti od prokazanih i dokazanih stranačkih neprijatelja, karijerista, manipulatora i foteljaša. Optužbe na uposlenike Općinskog organa uprave pljušte na sve strane, i zvanično i nezvanično.
Velikokladuškoj demokratiji ne priliče načini kako se to radi i kavim se sve pogrdnim imenima službenici nazivaju, a svi ti službenici bili su i prethodne četiri godine u kojima je vlast imala ista politička opcija i koja je eksperimentisala sa „najmlađim i najljepšim“ općinskim načelnikom na „zemaljskoj kugli“. Sada imamo potpuno suprotnu situaciju, opet imamo što drugi nemaju, najstarijeg načelnika, koji za sada ima tek osam savjetnika, više nego svi ostali načelnici u Kantonu zajedno, i ništa se ne mijenja. Možda će se promijeniti, ne tvrdim da neće, ali tvrdim da će biti kasno, jer svakim danom čekanja smanjuje se broj Kladuščana. Odoše najkvalitetniji i najbolji mladi ljudi, sa porodicama, a vrijeme curi. Sve ovo nam priređuju oni koji su od svojih vlastitih političkih stranaka i napaćenog naroda više uzimali nego što su im davali. Od onih koji su gazili i dalje gaze napaćeni narod, tako da će napaćeni narod od sada biti siguran da je najgore prošlo. Preko njega! A nije! Raskrinkavajući je to politički ološ i političke bitange. U ovom novom sazivu će tako očišćeni ostaci ove političke partije iz prethodnog perioda postati primjerni, pošteni i ugledni građani ove općine. Naravno, ti naši političari novog kova gaje sada posebnu ljubav prema svom napaćenom narodu. Oni su avangarda. Oni su energični. Ljubav, kako je oni vide, sastoji se od snažnog ritmičkog nabijanja i sabijanja napaćenog naroda. Oni su strasni. Bez dahtanja, vrištanja, bez stenjanja napaćenog naroda za njih nema ljubavi. Oni su efikasni. Ljubav je skidanje gaća poslije dvije-tri kratke rečenice izrečene u mikrofon za vijećničkom govornicom. Oni su sada naši predvodnici. I vole svoj napaćeni narod, iz interesa – naravno, a samo je napaćeni narod u svemu nezainteresiran za svoju sudbinu. Zato su nas naši politički vlastodršci pravo uzjahali, uz našu saglasnost i njihove zakone! Znamo mi da je politika kurva a ako je politika kurva (a jeste) onda su političari kurvini sinovi ili ćeri. Tako kaže napaćeni velikokladuški narod. Ne ja. Ja nisam političar. Ja sam samo kritičar i odnedavno sa titulom „primitivni snimatelj“ kojeg dobih od predsjednice Kluba vijećnika čija politička partija od osnivanja do danas nije održala stranački kongres. Stoga nam ne uspijeva da regulišemo taj politički saobraćaj. Imamo: Pravce razvoja. Idejna skretanja. Raskrsnice demokratskog društva. Putokaze demokratije. Put u budućnost. Stranačka skretanja. Političke zaokrete. Pretjecanje preko pune stranačke linije. Vožnju bez stranačke dozvole. Sudaranje ideologija. I tako dalje i tako dalje! Nešto nam gust politički saobraćaj u posljednje vrijeme u Velikoj Kladuši, valjda zbog (ne)prohodne ulice Zuhdije Žalića, oko koje su sve zabrljali stranački poslušnici, i to aktuelni, a ne niko iz Sarajeva kako se pokušava obmanjivati javnost. Sve je ovo lijepo glasno i jasno kazano putem Radija Velika Kladuša i na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća a što potvrđuju i podnešene krivične prijave protiv odgovornih. Koliko je aktuelna i prethodna vlast odgovorna dokazuje i činjenica da na ulazu u zgradu Općine nema istaknutih tabli sa podacima o Zakonodavnoj i Izvršnoj vlasti. Oni kritičniji od mene kažu da će uskoro doći table sa natpisima: Privatna Općina porodice Abdić!
Upali smo u političku mašineriju. Šta nam je to trebalo? Ta nam politička mašina radi sa starim i gotovo dotrajalim dijelovima. I pokvarena je, ali nekako radi. Opravka te pokvarene političke mašine kada se pokvari obično zahtjeva zamjenu nekog njenog dijela. Ponekad i nije to tako jednostavno. Rezervni dijelovi potrošeni, proizvođač odavno prestao da postoji, nezna mu se trag, ili taj model više nije u modi. Za kvar niko nije kriv. Svi su pravi. Sa glasačkom mašinom u Velikoj Kladuši za sada kako-tako sve funkcionira, bez potpisanog koalicionog sporazuma, pa se sve radi po sistemu „trgovine na malo“! Tako imamo političku mašinu, sa stalnim i povremenim dijelovima. Takva nam politička mašina kroji kapu, a napaćeni narod ne zna ni gdje mu je glava. Esad ŠABANAGIĆ