LUŠCI PALANKA – Jedno od rijetkih mjesta u Bosni i Hercegovini gdje je zabilježeno prisustvo čovječije ribice, endemične životinje koja živi duboko u mraku podzemnih voda, je jezero zvano Bobijaško oko, koje se nalazi na širem području mjesta Lušci Palanka, dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta. Prema riječima Emira Trožića, sanskog ekologa i stručnjaka za hidrologiju, prije nekoliko godina grupa francuskih ronilaca ispitivala je pomenuti lokalitet i tom prilikom snimila ovog čudnog vodozemca. -To nije prvi put da se pominje čovječija ribica, jer su je na istom lokalitetu prije više od stotinu godina otkrili i evidentirali austrougarski naučnici, koji su također istraživali ovo jezero. Podaci o tome postoje u Zemaljskom listu BiH koji se tada izdavao, kaže Trožić. Prema njegovim riječima ova endemična vrsta opstala je isključivo u podzemnim vodama stalne temperature, gdje se može brzo zakopati u mulj i na površini se nađe samo za vrijeme jakih kiša, kad je bujice izbace na svjetlo dana, što za nju, obično, znači smrt. Trožić također kaže kako ona može preživjeti isključivo u čistim i nezagađenim vodama i da je izuzetno osjetljiva na svako onečišćenje.-Rijetka su danas mjesta u Bosni i Hercegovini, pa i regionu gdje je opstala. Može preživjeti bez hrane duže od deset godina što je čini jedinstvenom i vodozemcem s najdužim životnim vijekom, objašnjava Trožić. Ističe kako je njena adaptacija na podzemni život duga više od 200 miliona godina, a evolucijska prilagodba omogućava joj da pod vodom diše škrgama i kožom, a iznad vode plućima. Trožić objašnjava kako su Francuzi bili impresionirani ovim otkrićem, obzirom da je čovječija ribica kod njih davno izumrla. -Objasnili su mi kako je Francuska vremenom uništila svoja prirodna izvorišta zbog pretjerane upotrebe hemijskih sredstava za tretman zemljišta. Zbog toga za njih prostori koji posjeduju pitku vodu imaju veliki značaj. Uostalom, istraživanja koja su tada provodili bila su finansirana srdetsvima njihove vlade, tvrdi Trožić. On kaže kako je Bobijaško oko zanimljiv kraški fenomen i da je podzemnim tokovima povezan sa velikim hidrakumulacijama koje se nalaze u njedrima Grmeča, kao i sa izvorima rijeka Dabar i Zdena. Zbog dvosmjernog kretanja vode riječ je o esteveli koja za visokog vodostaja i obilnih padavina ima karakteristike vrela, dok pri niskoj razini vode postaje ponor. Mještanima Lušci Palanke ovo mjesto pruža debeli hlad i osvježenje, posebno u ljetnim danima te je omiljena destinacija za odmor i druženje. Također, ne propuštaju da ga pokažu i rijetkim gostima ili putnicima namjernicima koji ih posjete. Zlatan ČEKIĆ