Iza nas je ljetna vrelina, „Kladuško ljeto“, Konjičke utrke – glavna nagrada otišla u Sanski Most, naši ljudi se vratili u zemlje u kojima žive i u Velikoj Kladuši sve se više osjeća uobičajeno sivilo svakodnevnice. Po ovdašnjim kafićima (jer više se nema gdje) stanovnici (oni što su ostali ili nemaju gdje ili im je, samo njima nekolicini) Velike Kladuše nastavljaju da diskutuju tamo gdje su stali prije dolaska Kladuščana iz „dijaspore“. To bi se moglo i nazvati nekim rezimeom aktuelnih dešavanja u Velikoj Kladuši.
Kad se tuđe pare troše lahko je biti gazda
„Kladuško ljeto“ je proteklo u znaku zvučnih imena kao što su Ado Iftić, Kolonija i Hanka Paldum, ostali su manje poznati akteri. Kolike su cijene angažmana ovog trilinga estradni „aševa“ to niko ne zna, do duše i ne pita ili ne smije, pitanja su svih pitanja. Ispraženi su džepovi, prije svega domaćeg stanovništva do feninga, a ni „dijasporci“ nisu bolje prošli. Vlasnici štandova, trljaju ruke jer nije bilo fiskalnih kasa a ni financijske policije ili inspekcije. Po onoj narodnoj: „Kad je ekonomska kriza daj narodu kruha i igara“. Narod je dobio. A što sada?
Ja nemam odgovor. A i da imam ne bih ga napisao. Razlog je vrlo jednostavan. Od poreskih obveznika koji pune Općinski budžet sve je plaćeno, pa prema tome, ostaje da se vidi kako će oni što sve znaju i što sve odobravaju gospodaru života i smrti, koji se udobno negdje „baškari“, možda i u Istri, dok njegova djeca vuku kajase i upravljaju onako kako im on kaže.
Što nam donose Jesen i Zima
Pred nama su teška, za egzistenciju, dva godišnja doba: Jesen i Zima a, ni Proljeće nije ništa bolje. Cijene ogrijeva već divljaju. Poljoprivreda podbacila, tako da se realno mogu očekivati povećanja cijena, prije svih brašna, ulja i kruha, pa onda redom. Otkud namaknuti pare? Rodbina, koja je razasuta po cijelom svijetu se dobro istrošila i sad će morat raditi po dva do tri posla, da bi došli na „zelenu granu“, tako da od njih će malo ko imati fajde. O pokretanju proizvodnje niko i ne misli. I sve i da hoće da radi proizvodni objekt, tko će mu izdati dozvolu?
Voća nema, stočni fond je po odavno uništen i ono malo što ga ima pametni ljudi će čuvati za sebe. Ostaju nam trgovački centri i divljanje cijena, mikrokreditne organizacije i lihvarske kamate.
U svoj muci možda nam posluži stara pjesma „Jesen ide Dunjo moja“.
Ešref HADŽIĆ