Prof. dr. Nedžad Bašić
Ništa narodu više nije sveto izuzev golog preživljavanja koje se polako pretvara u kulturu potčinjavanja u kojoj se definitivno gubi svaki trag želji da se nešto promjeni, da se učini bar jedan korak bliže izlasku iz tunela neimaštine, apatije, straha i neizvjesnosti. Kultura potčinjavanja i straha uzima poslednji danak zatvarajući svaki prostor za kulturu protesta i dijaloga, otvarajući najširi prostor kulturi prezira i agresivnosti. Nastupaju mračna vremena u kojima nije teško osluhnuti sve jasnije i bučnije korake populista postrojenih u kolone smrti kako se polako približavaju. Da li će buđenje naroda biti prekasno?
Tek što smo izašli iz najtragičnije i najbesmislenije ratne kalvarije koja je uništila ekonomski i intelektualni potencijal ove zemlje i prijeti da izbriše njene narode sa mape civiliziranih zajednica, nova generacija mladih našla se pred novim suočavanjima i izazovima i to kako na tehnološkim, ekonomskim, ekološkim, tako i na političkim i moralnim platformama. Čovjek danas raspolaže s više moći nego ikad ranije a osjeća se nesigurnije nego ikad prije. Taj nesklad između osjećaja moći i osjećaja nesigurnosti traži od nove mlade generacije novu filozofsku i kulturnu autentičnost, novu ideološku i političku viziju koja bi bila u stanju učinkovito odgovoriti razornoj autoritarnoj populističkoj retorici koja sve više prijeti da preraste u mainstream nadolazećih novih kalvarija i nesreća.
Od toga da li će nova dolazeća generacija mladih ljudi biti sposobna detektirati „novi tehnološki ključ“ razvoja s aplikacijom povezivanja visokih tehnologija, umjetne inteligencije, energetskog interneta (EI), interneta stvari (IoT), koji traže novi način upravljanja tehnologijama, inovacijama, pravima i slobodama čovjeka, ili od toga da li će prihvatiti dolazeći grubu harmonikašku retoriku mržnje i totalirističkog nasilja kao inspiraciju, ovisit će u kom će pravcu krenuti dijalog između države i društva. Od tog dijaloga umnogome će ovisiti mogućnost uspostavljanja nenasilnog dijaloga između društva i pojedinca u cilju promicanja mira, sigurnosti i prosperiteta čovjeka bez obzira na njegov kulturni, politički, nacionalni i vjerski identitet.
Od tog dijaloga ovise i dinamika i priroda slobode i pobune, što je preduvjet za stvaranje masovne nenasilne manifestacije svjesne hrabrosti i odvažnosti novih generacija koje mogu mijenjati čovječanstvo u ovom milenijumu.
Uspostavljanje nenasilnog i slobodnog dijaloga između države i društva, i dijaloga između društva i pojedinca, temeljna je odrednica za budućnost i razvoj čovječanstva. Otud i središnje pitanje kako doći do tog dijaloga kad je u pitanju autorirarna vlast sklona korupciji, kriminalu i nepotizmu, s jedne strane, i dezorjentisano i međusobno podjeljeno i antagonizirano društvo bez definisanog ideološkog i političkog identiteta, s druge strane. U takvim okolnostima dijalog je teško uspostaviti. U odsustvu dijaloga ostaje jedina mogućnost nasilnog konflikta između pojedinca i društva i države i društva.
Taj nasilni konflikt vodio bi u dalju derogaciju odnosa između društva i države u kojima odnos između pojedinca i zajednice dobija konotaciju anarhičnosti i nekontroliranog širenja kriminala, korupcije, laži, spletkarenja i sukoba, u kojima je svaki pojedinac antagoniziran jedan s drugim. Tada postaje nemoguće bilo kakav oblik građanskog otpora ili građanske neposlušnosti, što uvodi društvo u zonu autoritarne populističke diktature, koja se jasno nazire na vidicima ove generacije koja tek stasava.
Pobuna te nove generacije nužno traži nove vizije i nove institucije u kojima se te vizije mogu oblikovati i pretočiti u novu realnost i stvarnost u kojoj će se čovjek osjećati slobodnije, inspirativnije i inovativnije. Taj novi model svijeta koji zasigurno dolazi iza zavjese vještačke inteligencije, algoritama mašinskog učenja, bežične informatičke mreže pete generacije (5G), „pametnih mreža“ kojima se preispituje i mijenja sposobnost razmatranja i prosuđivanja čovjeka, što će učiniti svijet novom fantazijom, što će surovo razaranje morala i dostojanstva čovjeka, koje je danas realnost, učiniti besmislenim i smješnim.
Sistem međusobno povezanih kompjutera, mehaničkih i digitalnih strojeva (The Internet of Things – IoT) koji se koriste jedinstvenim identifikatorima (UID-ovima) i koji omogućavaju prijenos podataka putem mreže bez traženja interakcije čovjek-čovjek i čovjek-kompjuter, vodit će u novi oblik donošenja odluka gdje će mafijaško-rodbinske veze izgubiti svaki značaj. Država koja izraste na ovoj platformi pribjegavat će sve aktivnijem podržavanju inovacija putem investicionih ulaganja i donošenja fleksibilnih propisa i regulatornih normi o korišćenju usluga bežičnog interneta i baze podataka. Država će biti prisljena da prepoznaje stručnjake različitog profila i nove talente i da otvara nove puteve njihovog uključivanja u nove društvene, znanstvene i proizvodne tokove. To će stvarati nove inspiracije i motivacije novih gerneracija koje će stvarati novi svijet i nove perspektive sa novim oblikom svijesti i novim zajedničkim sistemom vrijednosti.
Dolazi vrijeme novih inspiracija, novog znanja i novog sistema vrijednosti, koji će današnju sumornu sliku svijeta u kojem caruje neznanje, nemoral, nepotizam, korupcija i kriminal ubrzo potisnuti sa pozornice čovječanstva. Ona zajednica koja bude sposobna pripremiti novu generaciju koja dolazi da blagovremeno uoči te promjene i učiniti je sposobnom da preuzme ulogu koja joj je namjenjena u 21. stoljeću, može računati na preživljavanje u ovom mileniju. (*)