BIHAĆ – Eparhija bihaćko-petrovačka nakon niza posljeratnih godina okončala je još prije rata započetu izgradnju Hrama Svete Trojice u Bihaću čime je ova bogomolja u potpunosti osposobljena za redovno odvijanje vjerskog života. O obnovi ove crkve, stanju ostalih vjerskih objekata na prostoru parohije bihaćke i organizaciji vjerskoga života u njoj, razgovarali smo s protojerejem-stavroforom Daliborom Nenićem, parohom bihaćkim.
Potpomogle institucije
Ovako danas izgleda novoizgrađeni i moderno uređeni Hram Svete Trojice u Bihaću. Njegova izgradnja započela je još davne 1986. godine kada je njegove temelje osvetio episkop banjalučki Jefrem jer je parohija bihaćka u to vrijeme bila u sastavu Eparhije banjalučke. Izgradnja hrama tekla je svojim tokom do 1990. godine kada je osnovana Eparhija bihaćko-petrovačka. Prekinuta je zbog ratnih zbivanja a nastavljena 2012. godine. Dolaskom protojereja-stavrofora Dalibora Nenića u Bihać, na dužnost paroha, 2005. godine prvo je obnovljen parohijski dom u čijoj kapeli se služe liturgije. -Jedno vrijeme, 2012-2013. izgradnja se intenzivno odvijala ali zbog naglog prestanka priliva novca, izgradnja je morala biti prekinuta. Rijetko smo mi gradili ovaj hram prilozima vjernika jer narod je otišao a malo ko se od tih ljudi koji su otišli odazvao da pomogne izgradnju. Godine su prošle, ljudi su započeli nove živote u novim sredinama. Dobar dio njih se također javljao i pomagao izgradnju hrama ali u najvećem dijelu izgradnju su potpomogle institucije, od Grada Bihaća, preko Vlade Unsko-sanskog kantona do državnih vlasti. Na žalost, Federacija BiH nije ništa izdvojila za izgradnju ovoga hrama. Republika Srpska i Republika Srbija su izdvojile nešto sredstava. Radilo se do 2018. godine a 9. septembra prošle godine osveštali smo ovaj hram i otvorili ga za konačnu upotrebu pravoslavnih vjernika ovdje u Bihaću, kaže protojerej-stavrofor Dalibor Nenić, paroh bihaćki. Bez obzira na to, grad Bihać zaslužuje ovako veliko zdanje a ratne okolnosti značajno su uticale na danas mali broj pravoslavnih vjernika. U ovoj maloj zajednici, kako kaže paroh Nenić, bore se sa zaostavštinom i nasljeđem. To naslijeđe su prevashodno groblja i porušeni hramovi u okolnim selima koje nastoje obnoviti, kako bi sačuvali sjećanja na njih i ljude koji su ih gradili. 
Stamena zajednica
-Bez obzira što smo mala, mi smo stamena, snažna zajednica. Obnovio se vjerski život ovdje. Redovno se obavljaju službe, liturgije što je znak sigurnosti ove zajednice. Danas brojimo pedeset domaćinstava u kojima je stotinu i šest ljudi koji učestvuju u životu crkve. To je broj onih ljudi koji su pravoslavni, ne samo koji se nominalno izjašnjavaju kao pravoslavni, nego koji učestvuju u životu crkve, koji dolaze ovdje, koje ja obilazim, koji žele da imaju odnos sa sveštenikom i crkvom uopšte, koji su vjernici u praksi. Ne mogu brojati one koji mene ne primaju u svoja domaćinstva, a generalno ih je jako malo. Služimo liturgiju svake nedjelje a treba znati da je u predratno vrijeme ovdje narod bio prilično odvojen od vjere. Trebalo je to ponovno sve obnoviti. Možda je to čak i olakšavajuća okolnost jer sada vjernici redovno dolaze na liturgiju. Ostvarujemo tu zajednicu jer je crkva u svojoj suštini zajednica, ne samo zajednica ljudi, nego zajednica s Bogom. Kroz pogrešne percepcije ljudi crkvu shvataju kao mjesto na koje ljudi dolaze da se vole, kao duhovni servis, servis za duhovne potrebe, što primarno ona nije. Normalno, jeste i to. Ljudi dolaze da se ispovjedaju, zapale svijeću, da se pomole za svoje. Na prvom mjestu, to je zajednica koja se ostvaruje u hramu, zajednica nas ljudi i zajednica s Bogom jer se pričešćujemo vaskrslim Hristom, kaže protojerej-stavrofor Dalibor Nenić, paroh bihaćki. Samir TULIĆ