Mlada naučnica 27-godišnja Zerina Kurtović je na nedavnom održanom 3MT ili 3-minute thesis (doktorat u tri minute) takmičenju za doktorantice i doktorante iz Bosne i Hercegovine i dijaspore za prezentaciju svog doktorata osvojila Prvu nagradu publike. Naravno da je to bio „okidač“ za razgovor sa još jednim biserom bh. dijaspore:

„3MT je takmičenje koje je dalo priliku doktoranticama i doktorantima da objasne svoje projekte široj javnosti u tri minute s krajnjim ciljem umrežavanja mladih istraživača bosanskohercegovačkih korijena. Prezentacije je ocjenjivao stručni žiri, ali i javnost glasanjem putem lajkanja prezentacija na YouTubeu. Ja sam osvojila prvu nagradu publike, sa gotovo 4.500 lajkova i 15 hiljada pregleda. Učestvovati na 3MT takmičenju mi je zaista bila čast i zahvaljujem se svim organizatorima. Nadam se da smo uspjeli doći do srednjoškolske omladine i motivirati ih da postanu istraživačice i istraživači“, za agenciju BHDINFODESK kazala je mlada naučnica.

Iza ovog značajnog priznanja stoje godine rada i truda što se može vidjeti iz njene akademske biografije: „Vidite sve je počelo kada sam u Sarajevu 2012. završila gimnaziju, onda sam se preselila u Istanbul, gdje sam studirala na Odsjeku za molekularnu biologiju i genetiku na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu (ITU). Moje godine na ITU-u su bile čarobne. Imala sam odlične profesorice i profesore, koji su se obrazovali na prestižnim svjetskim univerzitetima, a onda vratili da svoje znanje šire studentima u domovini. Nakon što sam diplomirala kao student generacije na Odsjeku za molekularnu biologiju i genetiku, preselila sam se 2016. u München, gdje sam radila magistarski na Univerzitetu Ludwig Maximilian (LMU). Magistarski na LMU je zaista bio odličan izbor, najviše iz razloga što sam imala slobodu sama osmisliti plan svog magistarskog studija. Ja sam svoj magistarski sastavila iz Humane biologije i Genetike, predmeti i vježbe su najvećim dijelom bili vezani za imunologiju. Kvalitet obrazovanja na LMU je jako visok i postoji mnogo studentskih poslova na samom Univerzitetu. Sam magistarski rad sam radila na Univerzitetu Cambridge sa prof. Stephenom Sawcerom. Rad je bio vezan za genetiku MS-a, tokom kojeg sam imala priliku upoznati mnoge naučnike koji su dali veliki doprinos ovom polju istraživanja. Najviše me se dojmila njihova skromnost i poštovanje koje su imali prema meni kao mladoj magistrantici. Jako sam sretna što sam imala priliku jedan dio svog obrazovanja provesti u Cambridgeu, gdje se akademska atmosfera osjeti u cijelom gradiću. U to vrijeme je moja sestra bila studentica na Oxfordu, pa smo se tako i nas dvije mogle šaliti o Oxbridge rivalstvu“.

Naravno, nakon završetka magisterija uslijedio je logičan slijed daljnjeg školovanja – dokorat. „Doktorantica sam na Odsjeku za fiziologiju i farmakologiju na Karolinska Institutu (KI), u Stockholmu. U Švedskoj je rad doktorantica i doktoranata stvarno cijenjen i mi kao istraživačice i istraživači imamo radne uvjete kao zaposlenici u drugim sektorima. KI je okupio vrhunske stručnjake iz medicinske biologije i grupe sarađuju međusobno više nego i u jednoj drugoj ustanovi u kojoj sam radila. Najnovije metode i tehnologije su dostupne, a KI se trudi stalno napredovati u korak s vremenom, što je za molekularna istraživanja esencijalno. Također, forsira se zdrava konkurencija gdje se svi trudimo dati najbolje od sebe i pomoći jedni drugima. Moja mentorica, profesorica Camilla Svensson, je sastavila svoj tim od osoba iz 13 različitih zemalja. Ono što je zajedničko svima nama je to što svi rado dijelimo svoje znanje i iskustvo s ostalima“.

 Možeš li za naše čitaoce pojasniti šta tačno istražuješ u okviru svog doktorata i kako to uopšte u zapadnom svijetu funkcioniše?

„Moj doktorat je vezan za pronalazak novih načina umanjivanja bolova u zglobovima koji su uzrokovani reumatoidnim artritisom. Bez obzira što danas postoje odlični imunosupresivni lijekovi, koji zaustavljaju upalu u zglobovima, mnogi pacijenti i dalje osjećaju bolove. Mi pokušavamo naći molekularne mehanizme koji su odgovorni za percepciju upravo te preostale boli. Znamo da postoje specijalni neuroni (ćelije) koji prenose informaciju (osjećaj boli) od zglobova do mozga. Međutim, ti neuroni u bolesti nastavljaju signalizirati i kada sama upala u zglobu prestane. Mislimo da je to vezano za ćelije koje se nalaze pored ćelijskog jezgra neurona i koje komuniciraju s neuronima. Mi tražimo način za modificiranje te komunikacije kako bi bol prestala. Da bismo to uspjeli, moramo prvo karakterizirati te susjedne ćelije. Za sada znamo da su to ćelije imunog sistema.  Ja sam bila mnogo izbirljiva kad sam tražila doktorski projekat, bila sam sigurna da želim raditi na multipli sklerozi. Međutim, predomislila sam se kada sam naišla na oglas za projekat, na kojem radim sada, upravo zato što je bol tako univerzalan problem. Svima nam je poznato da i kratkotrajna glavobolja može smanjiti efikasnost pa i onemogućiti obavljanje planiranih aktivnosti. Zamislite da osjećate neprestanu hroničnu bol. Također, organizacija samog projekta mi je bila vrlo primamljiva. Moj doktorat je dio Integrative Training Network-a (ITN) koji se zove TOBeATPAIN (To beat pain – pobijediti bol). Finansiran je od strane Europske Unije pod programom Horizon 2020 Marie Sklodowska Curie Actions. Osim mene, u okviru TOBeATPAIN networka radi još 10 doktorantica i doktoranata u Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, Austriji i Švedskoj. Svi mi radimo istraživanja vezana za bolove nastale kao rezultat raznih bolesti, kao što su Alzheimerova, Parkinsonova, Fabrijeva bolest, fibromialgija te reumatoidni artritis. Moja pozicija je specifična jer spaja industriju i akademiju. Ja sam, u okviru TOBeATPAIN zaposlena od farmaceutske firme Kancera kao doktorantica u grupi Svensson, na Karolinska Institutu. Kombinacija akademije i industrije je potrebna da bi se rezultati do kojih dođemo istraživanjem najbrže moguće iskoristili za razvijanje lijekova. Rad na ovakvom projektu mi daje iskustvo koje je potrebno za akademska istraživanja, ali i iskustvo rada u realnoj industriji. Nas 11 doktorantica i doktoranata se sastajemo više puta godišnje kako bismo razmjenjivali iskustva i informacije, te dajemo konstruktivne kritike i prijedloge jedni drugima. Na nekim sastancima su prisutni i naše profesorice i profesori. Network također organizira razne radionice s ciljem naše bolje pripremljenosti za daljnju karijeru. Rad TOBeATPAIN networka se može pratiti na linku: https://tobeatpain-itn.net/latest-news/“.

Mlada naučnica je za kraj imala jednu univerzalnu poruku za sve naše građane:

„Nadam se da predstavljanjem naših istraživanja široj publici, možemo uticati na sliku koju javnost u Bosni i Hercegovini ima o nauci. Poražavajući je podatak da samo 5% nas ne vjeruje ni u jednu teoriju zavjere vezanu za pandemiju. Jedini način da to promijenimo je da približimo naša istraživanja javnosti. Javnost ne treba da otpisuje naučne studije kao nešto što je rezervisano za naučne krugove, jer naučnike uglavnom plaćaju poreski obveznici. Apeliram na društvo da čita vijesti iz oblasti nauke iz renomiranih izvora. Moramo se vratiti naučnim činjenicama, ako želimo da nam društvo napreduje“. 

Inače, Zerinini roditelji su rođeni u Prijepolju, njena sestra i ona u Danskoj, odrastala je u Herningu i Sarajevu i slobodno se može već sada nazvati građankom svijeta. To potvrđuju i njene riječi na kraju ovog razgovora: „Švedska je šesta država koju nazivam domom. Živim i radim tamo gdje u datom trenutku mogu biti najefikasnija“.

Razgovarao: Namik ALIMAJSTOROVIĆ – BHDINFODESK