Piše: H. Muratović

Holokaust (holocaust) definisan kao sistemski državni progon i genocid nad različitim etničkim, vjerskim i političkim skupinama, odvija se u Palestini. Dakle, holokaust se odvija ne samo u pojasu Gaze, već i na Zapadnoj Obali i Istočnom Jerusalimu pred očima cijelog svijeta. To što se masovno i pred kamerama ubijaju djeca, žene i starije osobe čak i u školama UN-a, bolnicama i na svim drugim mjestima, tzv. zapadne i druge „demokrate“ to ne uzbuđuje. Ispada normalno, nažalost za njih i prihvatljivo, da se aviobambama gađaju čak i bolnice. Pitati protagoniste genocidne politike: zašto i dokle, isto je kao svjetlost pameti zvati ili biku vrat saviti. S obzirom da se sve zna, čovjek mora sebi i cijelom „civilizovanom“ svijetu postaviti nekoliko pitanja:

  1. Kada će protagonisti genocidne politike stati sa masovnim ubijanjem nedužnih, odnosno da li će zaustavljanje genocida stati kada Gaza bude „oslobođena“ od Palestinaca, dakle, kada oni budu pobijeni i/ili protjerani sa svoje zemlje?
  2. Kako će vlade zemalja koje su se svrstale uz Izrael svojim građanim objasniti zašto su na strani najvećih i najsvirepijih ubistava nedužne djece, žena i staraca? Da li će i to podvesti pod nacionalni interes?
  3. Nije li licemjerno do boli kada se najžešći protagonisti holokausta nad Jevrejima u toku Drugog svjetskog rata danas svrstavaju na stranu države Izrael, koja isto to čini Palestincima? Da li ovim nastoje oprati sa obraza zločine koje su u Drugom svjetskom ratu počinili upravo nad Jevrejima? Zar nije tragikomično da doskoro u Budakovoj ulici u Mostaru danas stoji jevrejska zastava?
  4. Umjesto gasnih komora sada su u igri još razornije aviobombe koje Izraelu isporučuje Zapad! Zašto se branioci svoje zemlje slave u Ukrajini, a u Gazi su oni teroristi?
  5. Zašto arapske zemlje sramno šute i zašto Saudijsku Arabiju više interesuje da li će dobiti domaćinstvo Svjetskog prvenstva u nogometu, nego pokolji u Gazi?
  6. Zašto sve arapske i muslimanske zemlje nisu istog dana prekinule političke, trgovinske i sve druge odnose sa Izraelom i zemljama, njegovim pomagačima?
  7. Dokle će bogatim zalivskim zemljama biti važnije da li je Ronaldo dao gol ili dva nego koliko se na dan ubija nedužne djece u pojasu Gaze?
  8. Dokle će biti podržava politika Izraela, zasnovana na kreditu koji se zove holokaust?

Poslije postavljenih pitanja, slijedi nekoliko lako provjerljivih činjenica i konstatacija:

  1. Rat se vodi protiv svih Palestinaca, a ne samo protiv Hamasa.
  2. I djecu Palestinaca treba pobiti jer će oni sutra biti novi ratnici.
  3. Licemjerni intelektualci ortodoksno lažu kada tvrde da su vojni ciljevi pripadnici Hamasa, a namjerno prećutkuju činjenicu da su ciljevi granata i aviobobi još i nerođena djeca.
  4. Mediji u cionističkoj verziji su na strani sramne laži. Nažalost, takvi su i u našem susjedstvu. Jer, angažirani intelektualac npr. u Hrvatskoj mora biti intelektualni gerilac da bi napisao tekst o genocidu u Gazi, a da ga pri tom objavi bilo koji medij u ovoj Državi.
  5. Nakon genocida u Srebrenici i ovoga koji se u Palestini odvija pred očima cijelog svijeta, jasano je da je on (genocid) dopušten samo kada se vrši nad muslimanima.
  6. Gledajući konferenciju za štampu u Amanu, kada su nastupali ministri Egipta, Jordana i SAD, vjerujte da je meni, kao normalnom čovjeku, bilo žao kojim se sve „činjenicama“ brani američki sekretar Blinken. Da je iole moralan, on bi se morao postiditi i pred psom (Čehov). Jer, ono što on i kako pravda, vrhunac je licemjerja najgore vrste. Ministri Egipta i Jordana trebali su ga priupitati: gdje nestade američka teza-nikad više genocid?
  7. Cionizam je, kako s pravom reče moj kolega, akademik Sead Alić, preuzeo nacističku matricu ponašanja, a umjesto da ga osude, zapadne zemlje primjenjuju politiku zasnovanu na strategiji laži.
  8. Veliki broj intelektualaca primjenjuje cionističku verziju istine propagandnim izvrtanjem činjenica, što je potvrđeno na Sajmu knjiga u Lajpcigu, kada je slovenski filozof Žižek samo rekao da se treba raspitati i o uzrocima ovoga sukoba, bio je izviždan od pristalica globalno navijačkog jednoumlja.
  9. Arapske zemlje toliko se sramno i jadno ponašaju da im majka šestoro ubijene djece treba javno reći da njen i njihov Bog nisu isti, odn. da su oni direktni saučesnici genocida.

Nakon postavljenih pitanja i iznesenih činjenica, te navedenih konstatacija, logično se nameće pitanje: šta mi Bošnjaci muslimani moramo činiti, osim što masovno protestvujemo protiv genocida u Palestini? Odgovor je jasan: moramo prestati sa sve većim stranačkim podjelama i sukobima oko ličnih i uskostranačkih interesa, za račun interesa države BiH i bošnjačkog naroda. To možemo i moramo učiniti pod uslovom da imamo jaku ekonomiju koja može biti uslov kvalitetne društvene nadgradnje. Međutim, očekivati da imamo kvalitetnu i konkurentnu ekonomiju kada su na čelu silnih ministarstava i trećerazredne, stranački podobne osobe, iluzorno je. I kada me kao iskusnog ekonomistu pitaju moji prijatelji kako ovu prizemnu kadrovsku kombinatoriku ocjenjujem, onda im jednostavno, ali i slikovito kažem: u ovakvim okolnostima, gdje jedna ili dvije ruke poslanika neke stranke mogu usloviti postavljanje bilo kakvog ministra, onda, im ironično kažem da u takvim okolnostima, ministar može biti i moja strina sa osnovnom školom!

Na kraju, zaključujem: Bošnjaci mogu riješiti svaku krizu pod uslovom da imaju dovoljno intelektualne bistrine, političke odlučnosti i hrabrosti za djelovanje, a bez ličnih interesa i iskrivljene ideologije. Sve mimo toga, nažalost, vodi nas tamo gdje može doći u pitanje naš opstanak na ovim prostorima. Jer, kao što su „problem“ Bliskog istoka Palestinci, kao problem Evrope, a posebno Zapadnmog Balkana, „problem“ su bili Bošnjaci muslimani, što je pokazao zadnji rat, ali mi i danas trebamo biti moneta za podkusurivanje naših komšija i susjeda! Ko to ne vidi, onda nije dostojan postojanja. (*)