Piše: H. Muratović

Ako bi rezimirali prošlu 2023. godinu, onda bi, korektnosti radi, morali konstatovati da je ona bila turbulentna u svakom pogledu. Pri tome su uglavnom dominirale negativnde stvari. Jedina stvar koja se javnosti predstavlja kao „uspjeh“ je obećanje Evropske komisije „da imamo šansu dobiti početak pregovora sa EU krajem marta 2024. godine!?“ To da nismo ispunili oko 80% preuzetih obaveza, nikoga od zvaničnika ne uzbuđuje. Ta činjenica služi domaćim mešetarima za međusobno napadanje i nadmudrivanje ovih na vlasti i onih u opoziciji, kao da oni (u opoziciji) do jučer nisu bili u situaciji (i obavezi) da ispune iste te preuzete obaveze. Usto, oni se licemjerno pozivaju na odgovornost i demokratiju. Kažem licimjerno, jer pričati o demokratiji u stranci (SDA) koja ne dopušta da vječiti Predsjednik ima protukandidata na Kongresu u krajnjoj liniji je bezobrazluk. Druga stranka (HDZ), pod nazivom Hrvatski narodni sabor, poklopila je sve eventualne demokrate iz reda ovoga naroda, tako da se Čović ponaša kao monarh i pri tome priča o europskom putu BiH, što predstavlja obično bacanje prašine u lice narodu kojeg predstavlja, ali i svim građanima BiH. Treći partner je Dodikova družina koja se najbolje snalazi u pozivanju na svesrpsko jedinstvo, bez obzira što u Entitetu caruju kriminal i korupcija. Istina, nacionalne stranke Srba i Hrvata dobile su jednog novog partnera (tzv. „Trojku“), koja je samo počela čišćenje infrastrukture u državnoj upravi, diplomatsko-konzularnoj mreži i javnim preduzećima. To sporo ide i zbog činjenice da su institucije Države kontaminirane stanačkim ljudima u sudstvu, javnoj upravi, javnim preduzećima, uhodanim tenderskim „patriotima“, itd., itd. Svi oni su poklopili uši jer ne smiju ići protiv dojučerašnjih gazda, budući da su ucijenjeni i/ili interesno povezani. Stoga je u BiH država zaista duboka i trebaće puno vremena da se očisti. Dotle, narod će slušati kojekakve otrcane priče jer objektivno u BiH ne postoje potencijali za korjenite promjene. Tu prvenstveno mislim na inertnu akademsku zajednicu.

Za korjenite promjene moraće se krenuti od piramide vlasti i dirigenata od vrha pa sve do nivoa općina. Jer, hapšenje predsjednika suda Debevca i dojučerašnjeg šefa Obavještajne službe Mehmedagića, u suštini ne znači ništa ako se ne krene od vrha, odnosno njihovih nalogodavaca. Stoga se u javnom diskursu ciljano nameću teme koje preokupiraju građane BiH. Pri tome se vrši koktel „ozbiljnih“ tema i onih banalnog karaktera. Razlog je vrlo jasan: odvući pažnju građana od tema životnog karaktera, nudeći im već prežvakano. Normalnom čovjeku razumljivo je da ovaj miks koriste dobro plaćeni političari i njihovi botovi (skotovi), ali je jadno kada se na to lijepe i ljudi iz akademske zajednice. Naime, od akademske zajednice za očekivati je da u javni diskurs nametne teme koje su od ključnog značaja za Državu i njene građane, odnosno:

  • kako privući inostrani kapital u Zemljiu,
  • kako skinuti sa dnevnog reda temu o državnoj imovini,
  • kako korektno koncipirati i usvojiti Izborni zakon BiH,
  • kako izvršiti popunu sudija Ustavnog suda BiH,
  • kako smanjiti neproduktivnu javnu potrošnju i
  • kako ustanoviti makroekonomski sistem da mladi ljudi ne bježe iz Zemlje…

Budući da ne pripadam nijednoj stranci, niti znanje (ras)prodajem bilo kojoj političkoj opciji, u markiranju ključnih makroekonomskih problema Zemlje, mogu biti krajnje objektivan. Stoga, krenimo redom u razmatranju najvažnijih političko-ekonomskih problema u Zemlji. Nulti prioritet makroekonomske politike BiH je kako privući inostrani kapital neophodan za brži privredni rast i zapošljavanje, s obzirom da domaćeg nemamo dovoljno. Opšte je poznato da su za ovo ključni faktori: politička stabilnost, pravna sigurnost, fiskalna konkurentnost i povjerenje ulagača. O političkoj stabilnosti iluzorno je govoriti kada se svakodnevno prijeti prekomponovanjem Države, otcjepljenem, međusobnim optužbama, itd. U takvim okolnostima ulagati mogu samo inostrani investitori koji su isti i/ili gori od domaćih prodavča magle. O pravnoj sigurnosti smješno je govoriti u situaciji kada se hapse ljudi iz najviše sudske i obavještajne instance. Fiskalna konkurentnost, bar u domenu direktnih poreza, mislena je imenica. S obzirom da ozbiljni inostrani ulagači sve ovo znaju, onda je iluzorno očekivati da će oni imati povjerennje da ulažu svoj kapital u BiH. Ne, neće ga imati, osim ako kolateral (hipoteka) ne budu naši važni prirodni resursi i tajni ugovori kojima se domaći partneri obavezuju da će iz budžeta nadoknaditi programiranu zaradu ako ona ne bude ostvarena, na primjer, od putarina čije puteve stranci finansiraju. Stoga nije ni čudno da je BiH u regionu zadnja po inostranim ulaganjima. Usto, domaći subjekti u očekivanoj mjeri nisu povukli ni grantovska sredstva Evropske unije, što je potvrdio slučaj sa tzv. Predpristupnim fondovima EU, koji su povučeni oko 42%. Razlog: nismo imali kvalitetno urađene investiciono-razvojne projekte i svita na vlasti nije se mogla ugraditi u željenoj mjeri, jer EU kontroliše namjensku upotrebu ovih sredstava. Ne uraditi projekte i  ne povući grantovska sredstva EU u situaciji kada BiH ima trinaest vlada, 83 ministarstva, bezbroj univerziteta, mnoštvo kojekakvih agencija i instituta, zaista je nedopustivo i sramno, pogotovu jer je veliki procenat nezaposlenog stanovništva, neobrađenog zemljišta, nepokrenutih (a davno izgrađenih) tvornica, kada mladi bježe u inostranstvo i kada se stranke utrkuju samo koja će od njih doći na vlast i imati PIN za trošenje budžetskih sredstava, ostvarenih preko zaduživanja i dvocifrene inflacije. I da bezobrazluk bude još veći, kreatori cjenovno napuhanih budžeta svih nivoa javno-pravnih kolektiviteta, kažu: mi ćemo dati sredstva određenim kategorijama stanovništva bez oporezivanja! Čuj, oni će dati?! Zar smo zaista došli u situaciju da nam silne vlade i ministri nešto daju, s obzirom da su prethodno, preko visokih cijena, oderali ionako siromašno stanovništvo i prvo namirili sebe i svoje preko izmišljenih „radnih“ mjesta, namještenih i napuhanih tendera, itd. Usto, aktuelne vlasti materijalno ne zaboravljaju uspavanu akademsku zajednicu i vjerske zajednice, koje redovno aminuju njihovu bahatost.

Kada enormno visoka neproduktivna javna potrošnja u odnosu na društvenmi proizvod nije dovoljna da se podmire sve veći zahtjevi ovih i drugih zajednica i budžetlija, patriote na vlasti pribjegavaju obezbjeđivanju sredstava zaduživanjem na domaćem i na inostranom finansijskom tržištu. Budući da im kreditori više ne vjeruju, najvažnija ciljna meta postaje državna imovina, da bi poslužila kao kolateral (hipoteka). To što se ne obrađuje oko 50% zemljišta, koje se, usput, i ne oporezuje, nikoga nije briga. Jer, kako oporezivati izbornu bazu?! Dakle, upotrebu imovine od strane entiteta, kantona i općina niko ne spori. Međutim, problem nastaje kada domaće kabadahije tu imovinu hoće da krčne i sa inostranim vragom samo da bi došli do novca. Onda slijede priče o ugroženosti entiteta, kantona i općina. Žalosno je da toga nisu svjesni obični ljudi bez obzira iz kojeg su entiteta. Stoga pozdravljam namjeru Visokog predstavnika da nametne korektan Zakon o korištenju (ali ne i otuđenju) državne imovine, jer to domaći mešetari neće učiniti do sudnjeg dana.

Posebno iritantno je da se ne prihvataju ni osnovne tehnološke promjene pri izborima. Sve priče o opiranju bilo kakvih promjena nisu ništa drugo već krajnji bezobnrazluk i namjera da se i dalje programirano krade pri izborima. Stoga očekujem da korektne promjene pri izborima nametne Visoki predstavnik Šmit.

Svađe oko sudija Ustavnog suda samo su još jedan vid prodavanje magle narodu. Jer, ako sudije odluke donose po standardnim pravnim uzusima, onda je apsolutno nebitno da li se radi o domaćim i/ili inostranim sudijama, njihovoj regionalnoj i etničkoj pripadnosti. Suština je da političke oligarhije hoće da postave svoje ljude (sudije) koji će ih štititi od svakodnevnog kriminala. Sve ostalo je priča za malu djecu. Ako Dodik već uslovljava popunu Ustavnog suda svojim odabranim (i njemu poslušnim) sudijama iz RS-a i traži bezuslovno tjeranje inostranih sudija, onda mu bez ustezanja treba reći: Uredu, ali će onda nacionalni sastav sudija ovoga Suda odražavati procenat stanovništva BiH, pa će četiri sudije biti Bošnjaci, dvoje sudija Srbi, jedan sudija iz reda hrvatskog naroda i jedan sudija iz reda Ostalih, te da ovaj Sud ne smije biti novi Dom naroda, već da odluke donosi većnom (bez entitetskog uslovljavanja). U krajnjoj liniji, ovakav sastav Suda morao bi nametnuti Visoki predstavnik i time bi bilo omogućeno rušenje pokvarene piramide vlasti od vrha pa nadolje.

Enormno visoka javna potrošnja u odnosu na društveni proizvod, najveća je rak-rana BiH. Ona se mora rezati najmanje za 20% u naredne dvije godine, posebno jer se ona finansira rasprodajom preostalih javnih resursa, inflatornim nametima i/ili zaduživanjem. Činjenica da se javna potrošnja i javni dug kreću u istom procentu u odnosu na društveni proizvod može začuditi samo naivne. Tekući vanjskotrgovinski deficit prošle (2023.) iznosio je 10,5 milijardi, što najbolje potvrđuje navedenu tezu. Dakle, za finansiranje silne armije budžetlija nisu bili dovoljni prilivi novca po osnovu visoke inflacije, već je bilo potrebno da se za godinu dana zadužimo u inostranstvu za 10,5 milijardi KM, uglavnom za robe potrošnog karaktera. Planirani budžet institucija BiH i u 2024. godini dominantno je potrošačkog karaktera, s obzirom da na neproduktivnu javnu potrošnju (zajedno sa već stvorenim obavezama) ide oko milijardu KM, a za kapitalna ulaganja svega 95 miliona. I kada prosječno ekonomski obrazovan čovjek sluša većinu poslanika kantonalnog, ali i federalnog i državnog nivoa, kada razmatraju budžet, onda mu dođe muka koliko ti poslanici ne znaju ključne kategoirije koje se odnose na budžet. Za početak poslanici bi morali znati osnovne postulate koji se odnose na pravnu prirodu budžeta, zadatke i funkcije budžeta, instrumente različite od budžeta, statička budžetska načela (gdje su najvažnija načela budžetskog jedinstva i budžetske realnosti), dinamička budžetska načela (gdje su najvažnija načela budžetske ravnoteže i načelo budžetske specifikacije). O sastavljanju, izvršenju, tekućoj i završnoj kontroli i obezbjeđenju eksternih prihoda budžeta, da i ne govorim. Dakle, ozbiljnoj raspravi o budžetu mora prethoditi ozbiljna priprema i poznavanje ključnih stvari vezanih za budžet. Ako toga nema, onda se rasprava svodi na obično fraziranje. Naime, prilikom jedne rasprave o budžetu Engleske, u kojoj su dominirale fraze, tadašnji premijer Winston Čerčil prišao je govornici, izuo cipele i počeo njima lupati, dajući poslanicima do znanja da je dosta sa lupetanjem. Stoga željno čekam nekog našeg Čerčila, posebno u domenu nužnosti smanjenja neproduktivne javne potrošnje o kojoj ne govori baš nijedan poslanik. Dakle, izabrani zvaničnici u BiH o rashodovnoj strani budžeta ponašaju se komotnije od Luksemburžana, kao najbogatije zemlje (po glavi stanovnika) Evropske unije! Aferim, gospodo, drugovi i budžetski patrioti! Sve vas pozdravlja oko 50% Bosanaca i Hercegovaca, koji su pobjegli širom svijeta od vaše „dobre“ politike. To što koristite jedinu frazu koja vam je preostala („važno je da se u Zemlji ne puca!“), neka vam služi na „čast“. Samo, pitanje je vremena kada će pri ovakvoj ekonomskoj „politici“ počet da pucaju socijalni i penzioni fondovi. Tada sva naknadna pamet neće biti od koristi. Istina, dotle će se dirigenti na vlasti materijalno obezbijediti, a svojim dojučerašnjim sljedbenicima ostaviti da kusaju ono što su decenijama podržavali: laž, poslušnost i nepoštovanje samih sebe. Ali, tada će za njih biti kasno! (*)