Sredinom ljeta 2016. godine dogodio se raskol unutar krajiške SDA, krajnja desna struja iako bez polovine svojih zastupnika presložila je skupštinsku većinu. Preslagivanje zakonodavne vlasti omogućili su ljevičari inače izborni gubitnici. Iako je nova politička moć imala programske razlike i svjetonazor, interes ih je zbližio, ali i ograničio da se založe za isti cilj, a izabrana je i nova manjinska Vlada na čelu sa Huseinom Rošićem iz SDA. Nakon što je trgovačka koalicija spinovala trijumf krajiških populista željnih vlasti, novca i publiciteta i presložila Vladu, duopul SDA – SBB suočio se s problemom premijerove uvjerljivosti uklapanja u smjer rada izvršne vlasti. U 100 dana grace perioda novi frontmen Vlade pokušao je odbaciti istrošenu ostavštinu Vlade Izudina Saračevića i u potrazi za učinkovitim reformskim putem povukao je pogrešnu igru. Premijer Rošić je napadno izgovorio rijeći „fiskalno sređenje budžeta“ i „reforme“, pojmovi koji su se nekako izgubili u agendi ranijih vlada. Rošićeva produkcija nagrađivanja menandžmenta javnih preduzeća – stimulacija na platu 30 odsto rukovodiocima koji smanje negativno poslovanje odnosno za pozitivno poslovanje u odnosu na zatečeno stanje dobije stimulaciju, zakonom nije spriječena mogućnost da se rukovodiocima javnih preduzeća uskrati mogućnost primanja visokih plata, dapače izmijenjenim zakonom stimulaciju do 30 odsto mogu dobiti svi koji se nalaze na poziciji rukovođenja bez obzira ostvaruju li ili ne pozitivne rezultate u radu. Rekonstrukcija Vlade treći put u dvije godine (pet novih ministara) mandata deterdžentom je oprana vlast od loše politike koju vodi SDA i njen satelit SBB kad su postali većina podržana DF i Laburistima. Valjalo je nove ministre umiti od svih ranijih grijehova korupcije i organizovanog kriminala, prodaje javnog dobra putem tendera i brojnih afera kojima građani treba da ponovo vjeruju bez ikakvog ustezanja, pitanja i ograničenja. U financijskom izvještaju za 2015. i 2016.  nisu priznati svi rashodi i izdaci na osnovi nastanka obaveza za fiskalnu godinu. Okrećući leđa stvarnom uravnoteženju budžeta Vlada i Skupština USK-a nisu se probudili iz mrtvila i krenuli prikazom istinitog i fer stanja imovine i obaveza, rezultata poslovanja i novčanih tokova ni u fiskalnoj 2017. godini (revizorski izvještaj će pokazati stvarno stanje financija). Nakon prelaska jedne zastupnice DF u A-SDA krajiška politička estrada postala je napeta i neprijateljska, političke razlike iznenada su ostvarile stresno razdoblje bijesa i političke piromanije. Svojevrsno, izvanredno i nenormalno razgrađivanje krajiške vlasti izazvano oštrenjem praznog razmetanja riječima dovelo je Kanton u ustavnu i parlamentarnu krizu koja i danas traje. U kantonalnoj zakonodavnoj vlasti dogodio se cirkus besmislenosti u kojem se skupštinska većina našla u pat poziciji. Izgubivši političku moć odlučivanja vladajuću trgovačku koaliciju zahvatila je paraliza koja je vlast dovela do stupnja kada se više ne mogu vući nužni potezi. Četiri puta preslagana vlada u dvije poslovne godine pružilo je mnogo povoda za napade i kritike – od kadrovske politike izborom nestručnog ministarskog sastava, preko demonstracije političke moći umjesto pameti ministra obrazovanja, pri čemu se drugi ministri utrkuju u tinejdžerskim prijedlozima za rješenje resorskih pitanja, nepoznavanje osnovne pravne kulture, bezidejnost u pristupu sustavnim pozitivnim promjenama u zdravstvu, pa do one najvažnije – neuspješne financijske politike koja se u tri fiskalne godine svela na karikaturu budžeta. Nakon dugog udaranja glavom o kamen Vlada Huseina Rošića odustala je od trenda neodgovornosti i maćehinskog odnosa prema Kantonalnoj bolnici u Bihaću i pokušava utrati put ka solventnoj, financijskoj stabilizaciji i održivosti bolničkog budžeta koji nije zasnovan na kreditu. Duboka financijska kriza bolničkog budžeta riješiće se (kako sam prije nekoliko mjeseci predložio) sredstvima dobiti javnih preduzeća i institucija na način da se Bolnica uvuče u budžet za 2018. što je i učinjeno. Nakon nekih reformskih mjera Vlada nije imala politički kapital za provođenje temeljnih pozitivnih promjena koji su Kantonu potrebni. Turbulentno političko ozračje u SDA političkom spektru, neuspjeh u promicanju strukturnih reformi, populističko protivljenje svim naporima za rješavanje krize i nesposobnost protivljenju postojećim interesima povećali su nesigurnost, narušili javnu potporu programu prilagodbe i nade da će se Kanton izvući iz recesije. Neke reforme kao primjerice parafiskalni nameti nisu smanjeni nego su povećani, a računovodstveni trikovi i statistika narušili su kredibilitet Kantona. Drugo rekonstruiranje skupštinske većine nije donijelo ništa novo na krajiškoj političkoj sceni, promijenila se forma odnosa snaga, a problemi su ostali isti bez naznake i nade u rješenje istih u mandatnom periodu. Lažna posvećenost vlasti ograničenju korupcije i korjenite i duboke promjene u javnoj potrošnji, sve je to zamrznuto u statusu quo. Četiri puta preslagivanja izvršne vlasti odvijalo se u ozračju kontrole i zamrznuća pozitivnih promjena. Zadržati klijentistički ustrojeno biračko tijelo i nadzirati eventualni kaos mapa je puta i ponašanje izvršne kantonalne vlasti. Politički pokus miješanja nestručne stranačke politike nije uspio zbog nerazumijevanja misaone cjeline izvršenja poslova u zoni resorske odgovornosti. Zato niko nije vidio nijednu učinkovitu fiskalnu strukturnu promjenu. Koalicijska većina u Skupštini USK-a brine se o stranačkom interesu i svom džepu, a interes većine gurnuli su niz liticu kao kolateralnu štetu. Premijer i zastupnici nisu suočili izraženu političku volju za reformom javnih financija, fiskalnu održivost tržišta rada, vladavinu prava i reformu javne uprave. U fokusu njihovog odlučivanja je interes stranačke izborne baze, mladima i nezaposlenima upućuju poruku da svoje osnovne životne potrebe zatome drugdje, u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Slovačkoj… Nastavlja se. Piše: Hasan ZULIĆ