Piše: Husein Muratović

Postizborne kombinatorike i bestidne kombinacije kao zgrabiti što više vlasti na račun prevare onoga drugog, ne samo kontra bloka (SAD i DF), nego i koalicionih partnera (tzv. „Osmorke“), glavni fokus je današnje politike u Federaciji BiH. Prateći to čak i površno, ne zna se tačno ko je s kim, a ko protiv koga. Jedino što je sigurno jeste da politike svih začešljanih političkih mešetara u konačnici ne idu u korist naroda koji ih je izabrao i koji ih trpi. Naime, budžet u 2023. godini veći je od prošlogodišnjeg za 20,1% ili za 1.100 miliona i iznosi 6,7 milijardi, a planirano je da se puni iz poreskih prihoda u iznosu 4.840 miliona (povećani za 21,7% u odnosu na 2022.), 607,2 miliona neporeznih prihoda, tekućih transfera i donacija, povećanih za 23,3% u odnosu na 2022. godinu i 1.074,7 miliona prihoda od finansijske imovine, zaduženja i razgraničenih prihoda. Struktura prihoda zadnje stavke (1.074,7 miliona) je slijedeća: prihodi od finansijske imovine-prodaja potraživanja iznosi 100 miliona, primici od vanjskih zaduženja (kod Svjetske banke) iznose 115 miliona, primici od domaćeg zaduženja iznose 330 miliona, primici od domaćih kratkoročnih zaduživanja su 360 miliona i razgraničeni prihodi 169,7 miliona. Struktura rashodovne strane budžeta je slijedeća: za penzije, socijalu i borce 3.700 miliona, za plaćanje obaveza po osnovu dugova 1.122 miliona, za kapitalna ulaganja 1.268 miliona, za plate 350 miliona, za subvencije javnim preduzećima 52 miliona i za subvencije privatnim preduzećima 178 miliona.

S obzirom da ne raspolažem potrebnim analitičkim podacima da bih mogao detaljno obrazložiti kvalitetu prihodovne strane budžeta, već samo sintetičkim podacima, zaključujem da je povećanje rasta prihodovne strane rezultiralo planiranim povećanjem poreskih prihoda za 21,7%, neporeskih prihoda 23,3% i prihoda od finansijske imovine, zaduženja i razgraničenja, povećanih za 22,3%. Dakle, povećanje prihoda dominantno je zasnovano na povećanju prihoda po osnovu poreza, neporeskih prihoda i zaduženja na inostranom i na domaćem finansijskom tržištu. U suštini, nema ni govora o povećanju kvalitete prihodovne strane budžeta, s obzirom da su kreatori budžeta unaprijed anticipirali prihode po osnovu rasta cijena (koje će u konačnici snositi građani) i zaduženja, koja će, istina, kasnije, opet snositi građani preko povećanih cijena. Usto, ukupna zaduženja zasigurno će biti veća od navedenih 805 miliona, budući da u njih nisu uračunate  obaveze po osnovu zaduženja javnih preduzeća, za čije su obaveze garanti bili budžeti odgovarajućih javno-pravnih kpolektiviteta. Rashodovna strana budžeta, kao što je već navedeno, odnosi se na penzije, socijalu i borce  55,22%, za plaćanje dugova 16,75%, za kapitalna ulaganja 18,93% (ne znam koja), za plate zaposlenih 5,22%, za subvencije javnim preduzećima 0,78% i za subvencije privatnim preduzećima 2,66% (poljoprivredi 2,39%). Dakle, rashodovna strana budžeta nije razvojnog, već socijalnog karaktera, a finansiraće se povećanim porezima i zaduženjima.

Podatke za prostornu alokaciju sredstava budžeta Federacije nemam, tako da ju ne mogu ni ocjenjivati. Ali, ono što je za USK prihvaćeno putem amandmana nedovoljno je i sramno raspoređeno, što potvrđuju njegove namjene i iznosi, navedeni  po općinama:

Općina Bihać će dobiti 2.800.000 za vodovod i 2.000.00 za rekonstrukciju sale Kulturnog centra, ili ukupno 4.800.000 KM, Općina Cazin dobiće za bazen 3.000.000 i 2.500.000 za Stari grad Ostrožac ili ukupno 5.500.000, Općina Bos. Krupa za sportsku dvoranu dobiće 700.000 KM, Općina Bužim za fiskulturnu salu Osnovne škole u Čavi dobiće 300.000 KM, Općina Vel. Kladuša za obdanište dobiće 200.000 KM, Općina Bos. Petrovac za uređenje fiskulturne sale dobiće 75.000 KM, Općina Ključ i Sanski Most dobiće nula KM.

Svaki komentar o ovom rasporedu je suvišan čak i za prosječnog osnovca. Istina, pojedini izvori navode da su u ovom budžetu obezbijeđena sredstva za brzu cestu Velika Kladuša-Cazin-Bihać i dio za Aerodrom Bihać, čiji iznosi mi nisu poznati. Ali, ako se „dinamika“ realizacije ovih projekata federalnim sredstvima bude odvijala kao i do sada, onda je jedino sigurno da će oni biti realizovani do sudnjeg dana, a na dugi rok ionako smo svi mi mrtvi. Kako je navedeno, u ovom budžetu stoji i cifra za naučno-istraživačke projekte općine Cazin u iznosu od 1.500.000 KM, što je dobro. Međutim, zašto sredstva bar za investiciono-razvojne projekte nisu predviđena i za druge općine, ostaje nejasno. Da li su u pitanju neaktivnosti njihovih općinskih rukovodstava ili poslanika sa njihovog područja ili ove općine imaju sredstva za ove namjene u svojim budžetima, nije mi poznato.

Na osnovu navedenih podataka, jasno je da budžet Federacije nije razvojni, već dominantno socijalnog karaktera. Ako se i ova činjenica tretira kao imperativ, ipak se postavljaju pitanja:

  • Zašto su u fokusu stranačkih vodstava isključivo fotelje i uhljebljenje „svojih“ ljudi?
  • Zašto su tako naglo zaboravljena predizborna obećanja i obećani razvojni programi?
  • Zašto nijedna stranka ne pominje neophodnost povlačenja sredstava iz evropskih fondova, budući da smo konačno dobili kandidatski status?
  • Kako tzv. probosanske stranke misle da će odbraniti Državu koja se napada s vana, ali i iznutra, kada ne mogu provesti ono što su sami već bili dogovorili, ostaje ne samo nejasno, već i licemjerno?
  • Zar probosanske, ali i sve druge stranke u BiH, misle da ih evropski partneri smatraju iole ozbiljnim, budući da znaju da su devizne rezerve Centralne banke BiH u inostranim dužničkim vrijednosnim papirima 11.630 miliona i depoziti kod inostranih banaka u iznosu 3.945 miliona ili ukupno 15.575 miliona (krajem 2021.) dislocirani u inostranstvu i nemaju baš nikakav uticaj na privredni rast i zaposlenost u BiH, već služe za podsticaj razvoja i zaposlenosti Njemačke i Švicarske uz kamatnu stopu 0,164% na godišnjem nivou, a da se subjekti iz BiH na inostranom finansijskom tržištu zadužuju po kamatnoj stopi 4-6%, što je svojevrsni paradoks, o kojem nijedna stranka baš ništa ne zbori?
  • Kako da probosanske stranke vrše pritisak na Visokog predstavnika Šmita, koji je visoki predstavnik samo za dodatno stavljanje okova Bošnjacima, jer je u noći nakon izbora nametnuo Izborni zakon po volji HDZ-a, a Dodikovo divljanje ne smije ni komentarisati? Stoga nije ni čudno što ovaj „Visoki“ predstavnik cinično kaže za stranke tzv. „Osmorke“ da se one dogovore sa SDA-om, jer su ionako bošnjačke, što je dodatni šamar za sve čestite Bosance?

  • Zašto se stranke „Osmorke“, SDA, DF i drugi ne ujedine bar oko ovoga besmisla K. Šmita i jasno kažu da mi hoćemo samo standarde koji postoje u Evropi i ništa više, ali ništa manje?
  • Zašto stranke ne mobilišu akademske zajednice u odbrani Države, ali i u izradi razvojnih projekata, posebno onih koji se finansiraju iz evropskih fondova, namijenjenih zemlji kandidatu za ulazak u Evropsku uniju?
  • Zašto intelektualci o svemu ovome šute?
  • Zašto se nijedna zvanična institucija u BiH ne oglašava u povodu najave nepriznavanja (neprihvatanja) diploma stečenih u BiH, s obzirom da su to najavile ne samo Hrvatska i Slovenija, već i druge zemlje Evropske unije, ili još bolnije, zašto je do toga uopšte došlo i šta se namjerava poduzeti da se zaustavi „akcijska“ prodaja diploma?
  • Da li je vezivno tkivo tzv. probosanskih stranaka toliko tanko da ga s lakoćom pokida jedno poslaničko mjesto u Domu naroda BiH?

Na kraju, da li narod želi čuti istinu o (ne)stabilnosti Države?! (*)