BOSANSKA OTOKA – Porodica Slavka i Namke Šoh jedna je od tek nekoliko katoličkih familija u Bosanskoj Otoci, gradiću na rijeci Uni nedaleko od Bosanske Krupe, koja uz svoje komšije, Antona – Tondu, Viktora i Željka Šoha, te Nadu Desnicu, proslavlja Božić – blagdan rođenja Isusa Krista u betlehemskoj štalici. U svom slavlju Šohovi i Desnica nisu sami jer ih za njihov blagdan redovno posjećuju komšije Bošnjaci s kojima žive u slozi, ljubavi i poštovanju.
Betlehemska svjetlost
Stoga je podijeljena radost, dvostruka radost, a podijeljena žalost, pola žalosti, kaže narodna poslovica. Božićno ozračje ušlo je u dom Šohovih a s dolaskom njihovog sina i kćerke, Rudolfa i Sofije iz Rovinja u Republici Hrvatskoj u kojoj žive i rade a koji su u vrijeme naše posjete i snimanja ove priče, putovali kući svojim roditeljima, Slavku i Namki, ući će i porodična i blagdanska radost Božića. Uslijedit će potom kićenje bora kojim će dočekati badnji dan i Božić. Na Sv. Luciju posijali su Božićnu pšenicu u dvije saksije kako bi im predstojeća godina bila rodna i plodna a upaljena je i četvrta adventska svijeća koja simbolizira anđele, nedjelju betlehemske svjetlosti. -Božić slavim otkako sebe znam a slavio sam ga i prije rata u vrijeme komunizma i bivše Jugoslavije, mada se onda to nije smjelo raditi. Praktično, kriomice smo ga slavili al’ se ipak slavilo u krugu obitelji, započinje svoju božićnu priču Otočanin Slavko Šoh, po zanimanju poljoprivredni tehničar koji je već deset godina u penziji a radio je u Poljoprivredno-stočarskoj apoteci. Kaže, ukoliko neko može otići u crkvu na badnju večer, još bolje a ako ne može, slavilo se kući. -Poslije badnje večeri, slavimo rođenje Isusa Krista, našega spasitelja. Sa sinom Rudolfom i kćerkom Sofijom okitit ćemo bor i urediti sve ostalo. Supruga Namka priredit će božićni ručak a bit će i bogata trpeza. Na našoj trpezi naći će se prvo ćurka, filovana s povrćem. Zatim, idu sarme, razne pite, onda kolači. Pet-šest vrsta kolača mora biti, kaže Namka i dodaje kako će bogata trpeza dočekati njihovu djecu Rudija i Sofku koji im dolaze na Badnjak. Doći će nam i prijatelji i susjedi, da malo posjedimo, da proslavimo i popričamo. Dođe nam i Nada, Željo, Iko… Svi dođu, kaže radosna Namka Šoh. 
Komšinica Šefka naš Krampus
U Otoci živi nas osam pripadnika katoličke vjere a u bosanskokrupskoj općini dvadesetak, veli Slavko. -Na mise ponoćke u župnu crkvu u Bihać ne odlazim jer nemam vlastiti prijevoz a misno slavlje i traje do kasno u noć. Svake godine povodom Božića, načelnik Općine Bosanska Krupa, Armin Halitović pozove nas na Božićni prijem kojem se ja odazovem, s nama razgovara o našem položaju, problemima i potrebama, koliko nas još ima a slične prijeme organizira i za pravoslavce, Srbe, povodom njihovog Božića, dodaje Slavko. Naglašava kako nakon Božića, posijanu božićnu pšenicu iznese van i obično je ostavi ispod voćke ili je da kokošima da je pojedu. -Uglavnom, nikad je ne bacam u smeće. Dok smo živjeli u obližnjem naselju Voloder, tu smo slavili i Božić i Sv. Nikolu. Bili smo tada mala djeca, drugi-treći razred škole. Majka je na svetog Nikolu znala naručiti neku ženu iz sela, našu komšinicu Šefku da dođe, da nam kao Krampus uz svetog Nikolu s darovima, lancima zalupa po prozorima, a mi bismo se skrivali, jer smo se bojali. Susjeda Šefka prezivala se Kovačević kao i moja majka djevojački, pa bi nam ona govorila da je to naša tetka a mi se nje onda nismo bojali, priča Slavko.
Češkoga porijekla
Slavko Šoh je porijeklom Čeh po ocu. -Moj djed po ocu je Čeh koji je kad je otišao u penziju kupio posjed u Voloderu, bosanskootočkom naselju. Djed je rođen u Moravskoj oblasti u Češkoj, tamo iza Karpata a baka Veronika je rođena u Pragu. Njih dvoje su se oženili u Češkoj i došli su u Otoku. Baka mi je bila domaćica a djed austrougarski državni činovnik. Moj otac je rođen u Voloderu u Bosanskoj Otoci i bio je poljoprivredni tehničar. Radio je u Srezu Bihać, u poljoprivrednoj inspekciji i iz Volodera je svakodnevno putovao na posao ustajući rano čak u dva sata ujutro, kako bi stigao na voz iz Otoke u Bihać a kasno se vraćao. Majka mi je bila domaćica, rođena u Slunju a krojački zanat završila u Zagrebu. Znala je ženama šiti i tako nerijetko pomoći prehraniti našu porodicu, priča Slavko. U Bosanskoj Otoci je nekad u davnoj prošlosti živjelo puno katolika. Danas katolička crkva ne postoji a, kako kaže naš sagovornik, nedaleko od gradske džamije primjetni su ostaci temelja davno porušenoga samostana. Prema Ivanjskoj, Baštri i Glodnoj nekad davno bila su cijela naselja u kojima su živjeli katolici, ističe Slavko Šoh iz Bosanske Otoke. Samir TULIĆ