Bivši direktor Doma zdravlja Cazin presuđen nakon 19 godina

Dr. Selim Toromanović osuđen na pet mjeseci zatvora i vraćanje 19.500 KM

Piše: Midhat DEDIĆ

Dr. Selim Toromanović, bivši direktor Doma zdravlja  Cazin duže od 20 godina, prvostepenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću osuđen je na 5 mjeseci zatvora  zbog zloupotrebe položaja uz obavezu da Domu zdravlja Cazin vrati 19.428 KM, saznaje Normala.ba.

Toromanoviću je u ponovljenom suđenju koje traje 19 godina presuđeno zbog nezakonite javne nabavke agregata za Dom zdravlja oktobra 1998. godine. Optužen je  2000. godine, a optužnica je sadržavala 14 tačaka. Tokom istrage  dr. Toromanović je proveo mjesec dana u pritvoru, a 3. juna 2005. godine u kontraverznom suđenju oslobodidila ga je sutkinja Edina Arnautović. Vrhovni su FBiH je ukinuo oslobađajuću presudu Selimu Toromanoviću i drugooptuženom Huseinu Flipoviću i vratio krivični predmet na ponovni postupak. Sutkinja Arnautović je u međuvremenu postala predsjednica Kantonalnog suda i u njenom mandatu predsjednice suda duže od šest godina nije došlo do ponovnog suđenja Toromanoviću.

Ovaj je krivični predmet u Tužilaštvu USK-a dužilo nekoliko tužioca i na kraju je dodijeljen tužiocu Adnanu Tuliću.

Dr. Selim Toromanović osuđen je po jednoj tački optužnice.

Više je nego vjerovatno da će se osuđena strana žaliti višoj instanci.

Bivši direktor cazinskog Doma zdravlja prvostepenu osuđujuću presudu dočekao je na poziciji subspecijaliste zdravstvenog menadžmenta u Klinička mikrobiologija Kliničkog centra Sarajevo. Toromanović je 2013. godine nakon što je konačno smijenjen dao otkaz na radno mjesto u Domu zdravlja Cazin i odmah, kao  dugogodišnji stranački funkcioner SDA, postao šef Odjela za organizaciju i poboljšanje kvaliteta sigurnosti u Domu zdravlja Kantona Sarajevo. Naredne, 2014. godine postaje šef Službe za poboljšanje kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga Kliničkog centra Sarajevo.

Mit o menadžeru-kabadahiji

O direktoru Selimu Toromanoviću dok je vladao cazinskim Domom zdravlja kao zaslužni kadar SDA stvoren je mit o vrlo sposobnom menadžeru – kabadahiji koji zna upravljati ljudima, ali se istovremeno poigravati sa njihovim sudbinama.

Njegove kolege govorile su  da je „poseban” tip, narcisoidan i arogantan, osvetoljubiv prema protivnicima, izdašan prema onima koji ga slušaju.

Poznati su brojni slučajevi u kojima se obračunavao sa kolegama-ljekarima koji ga nisu podržavali.

O aferama koje su potresale Dom zdravlja Cazin protekle dvije decenije sporadično se pisalo.

Ostalo je neistraženo kako je u krugu ustanove dr. Toromanović uspio za sebe i porodicu napraviti ekskluzivni stambeno-poslovni prostor na tri etaže koji uposlenici zovu hacijendom, a dvjema rođenim sestrama obezbijediti stanove i lokale uz Dom zdravlja, o službenim autima koje je razbijao, o brojnim bjelosvjetskim putovanjima, kao i  sumnjama u različite malverzacije.

Ono za šta je optužen 2000. godine je „kap u moru” brojnih grijeha koji su mu se stavljali na teret.

Poznato je da je dr. Selim Toromanović polovinom 1993. godine potpisao pristupnicu SDA i u „roku odmah” postavljen za direktora Doma zdravlja Cazin.

Iste godine postaje povjerenik SDA Cazin, pa je političkom funkcijom utabao sebi sigurnu i što je najvažnije bilo za njega, unosnu direktorsku sinekuru koju je držao 20 godina ne birajući sredstva da ostane na ovoj poziciji. Na račun Doma zdravlja usavršavao je svoje menadžerske sposobnosti širom svijeta. Dok je direktorovao  odbranio je magistarsku a tri godine kasnije i doktorsku tezu na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Smijenjen je nakon 20 godina.

Odgovor na pitanje kako je dr. Selim Toromanović uspio punih 20 godina da menadžeriše u Javnoj ustanovi Dom zdravlja Cazin nije jednostavan. Neuspješno su ga smjenjivali i tokom rata. Tako su se u datom trenutku mijenjali članovi Statuta ustanove u skladu sa njegovim potrebama, a u jednom slučaju je promijenjeno i ime ustanove koja se zvala po dr. Seadu Pozdercu. Naravno, sve uz aminovanje aktuelne politike SDA. I 2010. godine kada je posljednji put imenovan za direktora dr. Selim Toromanović je iskoristio Upravni odbor koji mu je „jeo iz ruke“ pa je umjesto dr. Nermine Malić, koja je dobila zeleno svjetlo od Vladine komisije za ovu poziciju opet postavljen on.

Tadašnji ministar zdravstva dr. Mustafa Avdagić, takođe vječiti funkcioner SDA, dao je saglasnost za njegovo imenovanje nakon šest mjeseci od konkursa, čekajući da na snagu stupi novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH.

Inače, Toromanović je znao svojevremeno govoriti kako će biti direktor koliko on bude htio.

U vrijeme kada je mobilizirana struktura ljudi da provedu „prisilnu” abdikaciju kontraverznog dr. Selima Toromanovića on je iz kase  Doma zdravlja Cazin podigao 5.900 KM akontacije za put u Maltu. Nije poznato da je ikada objasnio koji je interes  Doma zdravlja Cazin bio za ovo njegovo putovanje.

Poznat kao slatkorječiv, dr. Toromanović je tvrdio da je uvijek dobijao pohvale od politike  za svoj rad, pa i od tadašnjeg premijera Hamdije Lipovače, i „zdravstvenog“ ministra Murića.

U ljeto 2012. godine šokirao je Kanton kada je iz sredstava Doma zdravlja u visini od 1,8 miliona KM nabavio 25 novih vozila među kojima i kardiomobil. Priča o navodnom  kriminalu brzo se stišala.

Tada ga je, kazao je svojevremeno, zbog pozitivnog poslovanja jednom plaćom nagradio i tadašnji predsjednik Upravnog odbora (UO) Anel Ćoralić koji ga je sa ostalim članovima UO potom smijenio.

O predsjedniku UO koji ga je znao nagraditi  dr. Tormanović je  2013. izjavio: -On je hodža. Ne znam šta hodža kao predsjednik Upravnog odbora jedne zdravstvene ustanove može učiniti dobro kada ništa ne zna o ovoj oblasti.

U vrijeme kada je smjenjivan na pitanje ovog novinara kako je moguće da je 20 godina direktor jedne javne zdravstvene ustanove, dr. Toromanović je kazao: -Ne znam šta je čudno u tome što sam direktor 20 godina?! Čudnije je što direktore politika mijenja svako malo. Ja imam rezultate, to je, valjda, razlog što me politika, uposlenici i građani biraju za menadžera.

Međutim, ne bi se  reklo  da je dr. Selima Toromanovića politika uvijek birala. Više bi istini odgovaralo da su ga krajiške političke elite bezuspješno smenjivale, jer je on na sebi svojstven način „educirao“ uposlene kako da se ponašaju. (*)