BIHAĆ – U organizaciji Udruženja „Podplješevički graničari“ u Zagrebu, kojem je na čelu Bišćanin Želimir Prša, Bihać su ovih dana posjetili članovi porodice Hill iz Toronta u Kanadi, potomci Davida Prše, rođenog u bihaćkom naselju Dobrenica. David je sa šesnaest godina otišao u Ameriku u kojoj se poprilično obogatio i u zahvalu svom gradu i Samostanu i školi časnih sestara – Kloster u kojem se školovao, daleke 1937. godine financirao izgradnju objekta Spomen-muzeja Prvoga zasjedanja AVNOJ-a. Davidovi potomci nisu krili zadovoljstvo što su, neki od njih, po prvi put posjetili Bihać, grad u kojem je rođen njihov otac i djed.

Izgradio amfiteatar

Ovo je zgrada Spomen-muzeja Prvog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Bihaću izgrađena 1939. godine novcem Davida Prše, bihaćkog iseljenika u Americi. Darovao ju je svome gradu u zahvalnost Samostanu Kloster i školi časnih sestara Klanjateljica krvi Kristove u kojoj se školovao. Ponosni na svoga oca i djeda, Davida Pršu, zdanje muzeja i grad Bihać posjetili su Davidova kćerka Josephina Ann Prša Hill i njeni sinovi – Davidovi unuci, Brian Johan i Georg Francis Hill iz Sjedinjenih Američkih Država. U Bihać ih je doveo Želimir Prša, predsjednik Udruženja „Podplješivički graničari“ iz Zagreba koja okuplja iseljene Hrvate podplješevičkog kraja. -Oni su potomci Davida Prše koji je rođen u Dobrenici krajem 19. stoljeća a koji je 1912. godine sa šesnaest godina otišao u Ameriku. Tamo se poprilično obogatio i kao zahvalu svome gradu i Školi časnih sestara, Klostru, gdje se školovao, financirao je 1937. godine, ovaj amfiteatar koji se nalazi iza nas u kojem je danas Muzej AVNOJ-a, kaže Želimir Prša, predsjednik Udruženja „Podpljševički graničari“. Davidov unuk Brian obratio se putem facebooka i e-maila Udruženju „Podplješivički graničari“ sa željom da s Georgom posjeti Bihać. -Njih dvojica, Brian i Georg su bili i prošle godine u Bihaću a gospođa Josephina Ann je po prvi put došla u Bihać. Stupili smo s njima u kontakt i u našem zborniku radova objavili i autobiografiju njihovog oca, odnosno djeda Davida Prše koja svjedoči upravo o tome, od one sredine u kojoj se on rodio do samog njegovog uspjeha i do toga kako je pomagao gradu, dodaje Želimir Prša.

Impresionirana zgradom  

Josephina Ann Prša Hill u Bihaću je po prvi put bila daleke 1937. sa samo tri i po godine kada je otvorena novoizgrađena zgrada tadašnjeg amfiteatra. -Zadnji put sam bila 1937. godine, u četvrtoj godini života. Iz tog posjeta kao maleno dijete ne sjećam se ničega ali sada sam impresionirana stanjem u kojem se nalazi zgrada auditorija, odnosno muzeja, kaže Josephina Ann Prša Hill, kćerka Davida Prše. Josephina kaže kako joj je otac često pričao o svojim uspomenama iz djetinjstva koje je provodio u Dobrenici te školovanju u tadašnjem Samostanu Kloster i ideji da financira izgradnju tadašnjeg amfiteatra u kojem je danas Spomen-muzej AVNOJ-a. Pričao je o svom dolasku u školu u Bihać kako je morao hodati kilometrima budući da je živio u Dobrenici i o događajima prilikom svoga krštenja što je on sam čuo od svojih roditelja i kumova. Brian Hill kaže kako mu je djed David puno pričao o Bihaću zbog čega je stalno razmišljao gdje se nalazi taj grad u kojem je on financirao izgradnju ove zgrade uz školu o kojoj mu je stalno pričao. Djed mu je, kako kaže, ostao u sjećanju kao karizmatska osoba, veća od života.  -Ovo je moj drugi dolazak u Bihać. Prošle godine sam došao u pratnji predstavnika Udruge „Podplješevički graničari“ Želimira Prše i Petra Bagarića. Moram reći da sam ove godine ostao pod dojmom da je grad mnogo življi nego što sam stekao impresiju prilikom prošlog boravka. Vidim da je grad pun stanovnika, da je živa trgovina i dojmila me se prijateljska nastrojenost stanovništva, ljubaznoist koju sam doživio, kaže Brian Johan Hill, Davidov unuk.

Pronašli rodbinu

-Ovdje sam u Bihać došao prvi put prošle godine zajedno sa svojim bratom. Ostao sam impresioniran ovom zgradom koju je djed izgradio. To me čini ponosnim zato jer znam da ju je izgradio on sam kako ne bi zaboravio svoje korijene a posjeti Bihaću su mi omogućili da pronađem svoju rodbinu za koju sam mislio da smo izgubili kontakt a evo pronašli smo se. Želio bih ponovno doći u Bihać sa svojom djecom i unucima kako bih im pokazao odakle smo, kaže Georg Francis Hill, drugi unuk Davida Prše. O prvim utiscima koje će u Kanadu ponijeti iz Bihaća kćerka Davida Prše, Josephina Ann Prša Hill kaže kako je iznenađena veličinom grada. -Nisam očekivala da će biti toliko velik a prepoznala sam neke zgrade koje su snimljene na filmu kojeg je otac snimio 1937. prilikom dolaska u grad, kaže Josephina Ann Prša Hill, Davidova kćerka. David Prša je posljednji put u Bihaću i Zagrebu bio 1980. godine a preminuo tri godine kasnije u Houstonu u Teksasu. Njegovi potomci s ponosom će ga se sjećati. Samir TULIĆ