Pravdu učini vidljivom na zemlji, da uništi zle osobe i zlikovce, da jaki ne povrijede slabe. (Hamurabi)

Piše: Nedžad Bašić

Na kojim tračnicama će se naći homo sapiens na izlasku iz podzemne željezničke stanice  na samom početku ovog milenijuma teško je, mada ne i nemoguće, predvidjeti. U skiciranju te nove dionice njegovog milenijskog putovanja mora se poći od početka da bi stigli do današnjeg dana kad se homo sapiens ponovo suočava sa pitanjem sopstvenog opstanka.

Moraju se odgonetnuti razne priče i tračevi zašto je i kako homo sapiens uspio nadživjeti svoje bliske rođake iz porodice neandertalaca, denisovijanaca i hobita? Jedni su imali staništa u Evropi, drugi u Aziji a treći u zatvorenim enklavama indonezijskih ostrva, i svi su nestali izuzev homo sapijensa koji danas posrće u „Balkanskom kafeu u Kijevu“. Promijenili su se klimatski uslovi a hrane je sve više nedostajalo. Neki su postali mesožderi i sve brojniji i inteligentniji. Drugi se nisu uspjeli prilagoditi prirodi pa su nestali. Oni koji su se bolje prilagodili prirodi stvorili su moć apstraktnog razmišljanja što im je omogućilo stvaranje boljih alata, posjedovanje privlačnijih  tračeva (komunikacija) koje su razmjenjivali između sebe stvarajući tako čvrsto povezane zajednice s jednim sistemom vjerovanja što im je dalo mogućnost opstanka na okupu. Za druge je ostajalo sve manje prostora pa su postepeno nestajale bez traga.

Ta istorijska alijansa homo sapiensa i prirode otvorila je široke horizonte stvaranja modernog svijeta. Stvarao se novi svijet na spsosobnostima čovjeka da apstraktno misli, da se međusobno kreativno povezuje, da podupire zajedničke sisteme vrijednosti  i da zadrži prirodu kao svog saveznika. Tu i tamo homo sapiens je odstupao od zajedničkog sistema vrijednosti i savezništva sa prirodom, tražeći savezništvo s  bogovima, koje je sam izmišljao u stavljao ih u funkciju svoga trača (priče), i uvijek je bivao  poražen i žestoko kažnjavan od same prirode. Onog momenta kada se je osjećao  osiono  moćnim i mislio da može da komanduje prirodom počinjale su njegove nevolje i sunovrati. I tako sve do današnjih dana, bez prestanka.

Može li danas homo sapijens preživjeti kada je ostao sam na planeti ali razjedinjen brojnim tračevima (pričama), različitim vjerovanjima (bogovima) i vladarima? Može li homo sapiens savladati današnju opasnost koja dolazi od samog njega, a koja nije ni teža, ni mračnija, ni surovija od one s kojom se je susreo ravno prije 30.000 godina, a iz koje je izašao kao pobjednik?

I premda je čovek ovladao novim alatima (tehnologijama), novim znanjima i novim tračevima, povezivanje s bogovima i lokalnim kultovima još uvijek traje otvarajući prostore na kojima se razvijaju nove maštovite ideje, koje otvaraju nove puteve na kojima se kreću i nadmeću božanstva i kultovi, koji slave moralnu i političku premoć novih kraljeva i bogova. To duhovno i metafizičko putovanje homo sapiensa koje traje više 30.000 godina nikako da izađe iz kovitlaca velikih i brutalnih vjerskih i političkih sukoba i razaranja a sve radi moći kralja i boga, što ne vodi ničemu izuzev u smrt, nasilje i razaranje.

Teško je povjerovati u novu evoluciju homo sapiensa i povratku novih „hobita“ koji bi iz zatvorenih azijskih eklava mogli najaviti vraćanje u doba  neandertalca. Teško je povjerovati i u erupciju novog  vulkana koji bi kao erupcija na indonežanskom ostrvu Flores ravno prije 18.000 godina uništila i posljednjeg „hobita“. Teško je povjerovati i u stvaranje „novog svijeta“ koji u „Balkanskom kafeu u Kijevu“ najavljuje definitivni slom alijanse između homo sapiensa i prirode što bi promjenilo putanju kojom se homo sapiens kreće više od 30.000 godina. Teško je povjerovati u moć kralja i boga da će definitivno ostvariti nadmoć nad alijansom homo sapiensa i prirode. Čemu onda filozofske rasprave i ideološka nadmetanja u „Balkanskom kafeu u Kijevu“?  U tom kafeu traže se odgovori na brojna pitanja koja bi mogla promjeniti putanju homo sapiensa. Traži se odgovor na pitanje da li se radi o stvarnim i realnim prijetnjama koje vode nestanku homo sapijensa? Traži se odgovor na pitanje da li se radi o novom pokušaju kraljeva (vladara) i bogova (crkve) da podjele planetu duž prvobitnih podjela između staništa neandertalaca, denisovijanaca i hobita, tražeći razgraničenje između geoloških euroatlantskih i euroazijskih prostora, vladara i bogova kako bi definitivno slomili moć slobodne volje homo sapiensa? Traži se i odgovor na pitanje da li će taj naum  okrutnih  kraljeva i podmitljivih bogova uspjeti razoriti milenijsku alijansu između homo sapiensa i prirode, što je još uvijek glavna prepreka za poništavanje slobodne volje čovjeka.

Nakon 30.000 godina homo sapiens je ponovo pred velikim izazovom svog opstanka. Da li će preživjeti ovisit će od njegove intelektualne sposobnosti za apstraktno razmišljanje, od privlačnosti njegovog trača (ideologije) da stvori zajednice s jedinstvenim sistemom vjerovanja u moć prirode, da stvori moderne alate (tehnologiju) koji obezbjeđuju opstanak homo sapiensa na okupu, i od brojnosti onih koji vjeruju u moć prirode i slobodnog čovjeka. U potrazi za odgovorima na ova pitanja rasprave u „Balkanskom kafeu u Kijevu“ postaju sve  zanimljivija i zamršenija. (*)