DONJA KULA/BUGOJNO – Da je podizanje malinjaka i proizvodnja maline mukotrpan i skup posao, a nerijetko i krajnje neizvjestan, uvjerili smo se i na primjeru Asmire i Mehmeda Alajbegovića, supružnika iz bugojanskoga prigradskog naselja Donja Kula koji od ovoga posla, baš kao i brojne porodice širom Bosne i Hercegovine, prehranjuju familiju i tako osiguravaju egzistenciju. Asmira, nastavnica njemačkoga jezika u jednoj bugojanskoj školi i suprug Mehmed, sve donedavno nezaposlen, a prije mjesec dana imao je sreću da dobije posao u bugojanskoj Kožari, još prije devet godina podigli su malinjak i započeli uzgoj malina.

Niske otkupne cijene

Vjerujući u sebe i svoje sposobnosti, trud i rad upustili su se u ovaj biznis ne bojeći se mogućeg gubitka i nerentabilnosti. Uhvatili su se u koštac sa svim mogućim izazovima i hrabro kročili u bitku za svaki kilogram maline. Kažu, ranom zorom su već u malinjaku, prije nego što ugrije, a kad upeče, kući u hladovinu, posvete se kućanskim poslovima, pa kasno poslije podne opet u malinjak do večeri, a u predvečerje otkupljivač izvaže sve gajbe dnevno ubranih malina i uredno ih primi i transportira do hladnjače „Agrofouda“, koji otkupljuje sve ubrane maline. -Na ideju da uzgajamo maline došli smo jer nijedno od nas nije imalo stalni posao pa ni izvor egzistencije. Morali smo se nečim baviti pa smo se odlučili za malinjak. Malinjak smo prvo formirali na površini od dva dunuma pa proširili na četiri. Vremenom smo površinu od četiri dunuma smanjili na tri zbog veoma niskih otkupnih cijena. Namjeravamo to još smanjiti jer su cijene zaista niske, kaže Mehmed. Dodaje kako je prvih godina, čim su podigli malinjak, otkupna cijena bila 3,30 KM a prošle godine samo 0,80 KM. Kažu kako će ove godine otkupna cijena za kilogram maline biti od dvije do dvije i po marke. -Teško pronalazimo berače jer nema više radne snage, mnogi su otišli iz Bosne i Hercegovine pa i iz Bugojna trbuhom za kruhom u zemlje Europske unije. Stoga moramo smanjivati površine pod zasadima kako bi mogli stizati. Godišnje uberemo četiri tone maline a nekad i više tako kad sve saberemo u proteklih devet godina, ubrali smo i isporučili između trideset i šest i četrdeset tona maline, kaže Mehmed Alajbegović.

Vrednovati malinarstvo

Baš u predvečerje, nakon dnevne berbe u kojoj su ubrana četrdeset i tri kilograma maline, a što je uredno evidentirao Mirsad Vileš, preuzimač i prijevoznik za ovlaštenog otkupljivača „Agro Food“, Sarajevo, uvjerili smo se u način isporuke. Vileš kaže kako već duže vrijeme redovno dolazi po maline s Alajbegovića malinjaka i nema nikakvih problema prilikom preuzimanja. Mehmed na kraju kaže kako bi država ubuduće svojim poticajima trebala bolje vrednovati ovu granu poljoprivredne proizvodnje i zaštiti je. Onima koji se bave malinarstvom dati motiva da o(p)stanu u ovoj proizvodnji. U zemljama EU su davno spoznali kvalitetu maline kao blagodati u ishrani i za zdravlje čovjeka zbog čega je ova kultura cijenjena i tražena. Mi još, očito nismo dovoljno ili uopće. Samir TULIĆ