Piše: Midhat DEDIĆ
SDA USK-a se pojavljuje u različitim medijskim oblicima kako bi s vremena na vrijeme objavila da je pripremila parlamentarni puč. U početku su tako narod zabavljali komedijanti Kamber, Rošić, Hušić, Handanagić…, a onda je Šemsudin Dedić zaključao sjedište SDA USK-a na Korzu.
Ova stranka koja je iskliznula iz kolosijeka vlasti u Krajini zahvaljujući samom sebi, pučistički se ponaša od imenovanja Vlade Mustafe Ružnića i ubjeđuje javnost da ne vjeruje svojim očima. Iza kojekavih „kuloara“ i „glasova naroda“ kriju se interesni trbuhozborci koji iz svojih medijskih „trapova“ prenose „želje i čestitke” političkih mecena.
U sivoj zoni FB-ovih krajiških „portala” građanima „razvlače pamet“ „lažnjaci“ koji rade za neimenovane političke gazde. Iz skromnih tekstića naziru se likovi tzv. lidera.
Naravno, bjelosvjetska je laž kako SDA voli narod i bori se za vlast da mu pomogne. Kao uostalom i druge opcije. Vlast nosi privilegije i novac, jer inače bi se kamberi, hušići, jusići itd. umjesto za budžetske kajase borili da budu konobari, šumski radnici ili metalci.
Posljednjih sedmica kao „trojanski konji” SDA u parlamentarnoj većini pojavljuju se „pomakovci”, na isturenom plitičkom IKM-u je zastupnik Zikrija Duraković koga krajiška javnost u posljednje vrijeme upoznaje u dosad neuobičajenim metamorfozama – čovjek opsesivno „udara po svojima“ i pritom nastoji da djeluje odgovorno. Ta mu uloga baš nekako i ne stoji.
Duraković je svoju političku karijeru zasnovao i realizirao u A-SDA kao ministar finansija, a potom i „nezavisni“ načelnik Bužima. Nekadašnja politička košulja koju je navodno ponosno nosio sada mu je tijesna, pa sada ispunjava, kako stvari stoje, „planove i zadatke” lidera POMAK-a Šuhreta Fazlića.
Duraković je Fazlićev politički alter-ego u Skupštini USK-a
Gradonačelnik Bihaća se, koliko je poznato, nezvanično, bez kamera, danas u Sarajevu sastao sa Bakirom Izetbegovićem. Samo bi političke budale mogle pomisliti da je druženje organizirano „nako”. Susret koji neće zabilježiti mediji, dolazi uoči vanredne o migrantskoj i redovne sjednice Skupštine USK-a, a sve pod kišobranom štrajka prosvjetnih radnika čiji intenzitet i stavove štrajkaša oblikuje polulegalna svita SDA-emisara i vucibatina koji svojevrsnoj političkoj burlesci ubjeđuju učitelje i profesore kako „da su oni na vlasti, do ovoga ne bi došlo”.
Politička „višestrukost ” Šuhreta Fazlića, odnosno njegove “egoztične” promjene stranačkih dresova zaboravljene su malo zbog teškog stanja u kome je preuzeo Grad Bihać,a potom i zbog migrantske krize, no on je, očigledno, spreman da veteranski staž u politici i na funkcijama apdejtira i kod “novog gazde”.
Važno je ostati na „površini”, a razlog za „presvlačenje dresa“ lako je naći, pogotovo ako se radi o „ponudi koja se ne može odbiti”.
Parlamentarna većina u Krajini ima svoje krize otpočetka, najviše zbog „implementacije” kadrovskih pozicija, ali i drugih javnosti nevidljivih i neobznanjenih razloga. POMAK traži snažniji otklon od A-SDA kako bi se etablirao pred lokalne izbore kao politički projekat neovistan od predizborno-postizborne legure sa A-SDA.
Izgleda da Šuhret Fazlić svoj i politički uspon POMAK-a, te nastavak funkcionerske egzistencije vidi u intimiziranju sa SDA. Takav rasplet je doskora bio sablazan i za njega samog, ali, zaBoga, zašto politiku zovu „najstarijim zanatom” još od vremena amidžića Krapinskog čovjeka.Javnost, međutim, nikada ne treba da izgubi iz vida, da ovakve „manifestacije” oduvijek nose PRIVATNU KORIST, a tek onda ono što političke stranke na pressicama i saopćenjima nazivaju „ZAJEDNIČKA KORIST”, koja je, u stvari, opet korist te političke stranke i njenih funkcionera. O nekoj OPĆOJ KORISTI za građane, vjerujte, nema ni govora, a ono što se iz budžeta „mora” dati jeste ono što se naprosto ne može u tolikoj mjeri ukrasti, pored svih „tenderisanja” i drugih „tehničkih” načina krađe budžetskih para.
Vidjećemo da li se i u slučaju POMAK radi o Fazlićevom „predoziranju”, jer SDA je „nanjušila” gdje je parlamentarna koalicija možda najtanja, te se ne radi niokakvom političkom uvažavanju bihaćkog gradonačelnika nego čistom tehničkom interesu da uz njegovu pomoć sruše postojeću Vladu USK-a.
Rasplet u kome bi SDA sa višegodišnjom „kilometražom” u uništavanju USK-a opet „vodila kolo” ravna je masovnom samoubistvu i podsjeća na povratak dželata žrtvi koja još daje znake života.
No, ostaje retoričko pitanje na koje jezoviti odgovor posljednjih godina daje krajiški narod masovnim bijegom sa USK-a u evropske zemlje.
To je pitanje – Šta može dobro donijeti Krajini stranka koja je 25 godina uništavala sve njene resurse i na kraju proizvela nezaustavljiv bijeg naroda bilo kuda. Takav politički rasplet je na nivou općeg sunovrata ovog Kantona.