Trilogija o Aferi
U proteklih 20 godina publikovane su tri kompletnije knjige posvećene događaju, a u nebrojeno mnogo knjiga raznih autora sa Istoka i Zapada Afera ’87 je napomenuta za različite potrebe i svrhe. Kako je već poznato prva je knjiga „Ekonomsko pokriće Agrokomerca” u tri izdanja, akademika Hrvoja Šošića iz Zagreba. Prvo izdanje u vidu skripte donešeno je iz jedne zagrebačke štamparske radione sa još svježom štamparskom bojom na sjednicu sva tri vijeća Skupštine opštine Velika Kladuša početkom oktobra 1987. Tadašnji predsjednik nije dozvolio autoru koji je imao i validnu punomoć da delegatima predstavi navedenu knjigu! Možda i zbog toga g. Slobodan Miljković o „svemu šuti kao zaliven”? Bez obzira na veoma velike razlike u mišljenjima ekonomista oko sadržaja, značaja i dometa Šošićevih izdanja navedene knjige treba odati priznanje nekadašnjem AC savjetniku na pokušajima i upornostima u dokazivanju kako su emitovane mjenice imale pokriće. 
Vrijeme je pokazalo, a i povjerioci priznali jer su svoja potraživanja pretvorili u zajam, da se ipak radilo o mjenicama sa pokrićem! Istine radi, većina emitovanih mjenica nije imalo pokriće u dužničko-povjerilačkim odnosima, ali su imale pokriće u imovini preduzeća! Nelogičnosti i institucionalnu „zbrku” oko mjenica objasnio je Đulaga Alibegić, ondašnji predsjednik Osnovnog suda u Velikoj Kladuši, u svom Feljtonu 2002/ 03. Kako za naplate povjerilaca nije prodavana imovina preduzeća onda su obaveze namirene od bh građana. Možda i u ovoj činjenici leži dio razloga zašto nas „drugi ne vole”? Šesnaest godina kasnije Petar Dodik iz Sarajeva publikuje knjigu: „Uspon i pad Agrokomerca” (DES, Sarajevo, 2003). Na 313 stranica formata 16,5 x 24 cm ondašnji član Predsjedništva SR BiH pokušava objasniti događaj sa aspekta i na osnovu onog kako su se republički organi postavljali, reagovali… Kako sam mogao razumjeti knjigu, njen sadržaj, opis….radi se uglavnom o faktografskom prikazu sjednica republičkih organa vlasti i partije. U 35 naslova, poglavlja, autor je na osnovu materijala koji su razmatrani na republičkim organima, prvenstveno Predsjedništvu SR BiH i Predsjedništvu SK BiH, napisao knjigu bez ijedne kopije bilo čega. Bez obzira na različitosti mišljenja kompetentnih osoba o navedenoj knjizi ista predstavlja značajan i vrijedan doprinos u sagledavanju i objektivnijem zaključivanju o Aferi ’87. Opći dojam je pokušaj autora da se događaj objasni kao rezultat brojnih nezakonitosti u poslovanju. Isčitavajući navedenu knjigu i usporedbama sa pisanjima drugih autora o istoj temi ne može se oteti utisku da čovjek Dodikovog formata može poslije 16 godina tako „usko” opisivati događaj kojeg mnogi smatraju kao početak nestanka Države! U knjizi ima brojnih detalja kao „čupavih razloga” za reagovanja intelektualne javnosti Cazinske krajine.
Golema političko-financijska hajka
Ovo je podnaslov knjige „Afera ’87”, autora krajiško-arizonskog „disidenta” Rame Hirkića. Knjiga je tiskana u „Tampeldu”, Velika Kladuša, augusta 2007. Oko 430 stranica knjige formata 17,5 x 23,5 cm svrstano je u 12 poglavlja. Knjiga je publikovana za arhive, biblioteke, dobre prijatelje i autorove oponente, što znači da je u javnoj prodaji neće ni biti. Ne bi proricao „sudbinu” ove knjige, ali bi se složio sa onim što je u predgovoru prethodne („Na tragu zločina u Cazinskoj krajini”) napisao Džemal Ahmetović„.do sada objavljene knjige Rame Hirkića skoro pa podjednako su „osuđene” od strane pripadnika oba „ešalona” tj. Alijinog i Fikretovog”. Sumnjam da će i ova knjiga malo „cimnuti” uspavanu krajišku javnost? Predgovor ovoj knjizi na par stranica napisao je jedan drugi „disident” Fikret Kudić iz Waterlooa. Na trećoj stranici Predgovora, između ostalog, Kudić piše: „Za razliku od dosadašnjih knjiga o ovom događaju koje su pretežno skoncentrirane na ekonomsko pokriće (Šošićeva knjiga) odnosno nezakonitosti u poslovanju (Dodikova knjiga), Hirkićeva knjiga „Aferu ’87” stavlja u širi kontekst zbivanja u tom periodu i samim time ima veću vrijednost. Nije Hirkić prvi autor koji je upro prst u mjesto i metu, cilj, ali je to učinio na prihvatljivo argumentiran način. Svoje upiranje podupro je argumentima kojima se teško mogu staviti opravdane sumnje. Čitaoci će primjetiti da je autor ostao nedorečen o brojnim ličnostima involviranim u desetogodišnja zbivanja. Ovom nedorečenošću autor nagovještava da nas vrijeme upozorava na spremnost suočavanja sa činjenicama koje su ponekad protivriječne i naprosto nisu složive jedna sa drugo”.
Struktura sadržaja i njegove razrade u knjizi je teška za predstaviti na par stranica i takve namjere nemam. Pokušat ću kroz ovaj Feljton čitaoce podsjetiti, citirajući interesantne zaključke, konstatacije po nekim od pitanja koja su izložena u sjećanjima svjedoka, očevidaca, sudionika događaja. Biografija autora i popis navedene bibliografije bez sumnje svjedoče o pouzdanosti u zaključke i konstatacije na kraju knjige. Ovdje bi napomenuo da je autor u knjizi naznačio, identifikovao „saradnju” na „projektu” akademsko-političkog lobija iz Beograda sa filijalama u drugim gradovima među kojima je i Chicago, drugi po veličini „srpski” grad u svijetu. Veoma je interesantno nastajanje ove knjige kao i motive zbog kojih je napisana. Autor o tome škrto piše u uvodu, ali za pretpostaviti je da to nije sve. Kako smo mogli naslutiti iz neto završenog Feljtona u Krajini broj 585 („Velika Kladuša dvadeset godina poslije”) nadati se da će prof. dr. Meho Bašić iz Bihaća svoja saznanja i istraživanja publikovati kao knjigu i time sigurno dati dragocjen doprinos još argumentovanijem rasvjetljavanju Afere ’87. Na osnovu onog što je do sada publikovano Afera ’87 je ispričana priča, svakako ne još dovršena. Među do sada publikovanim sjećanjima, intervjuima, osvrtima i sl., malo je priloga Krajišnika van nekakvih „oficijelnih” struktura, pa je ovaj Feljton prava prilika da se to popravi! O autorima navedene Triologije znam ono što o njima piše u njihovim knjigama, izuzev ovog zadnjeg. Na osnovu onog što sam do sada dokučio i saznao o Hirkiću mogu svjedočiti da se radi o velikom zaljubljeniku u zavičaj i istinu o zavičaju, da se u njegovo pisanje može pouzdati, da nije „igrač” za svakojake „igre”, da nije prihvatio da bude „krpa za jednokratnu upotrebu”, da… Na kraju zašto ne reći i to da su sve tri knjige primjerno opremljene i grafički izvedene tako da su lijepe za vidjeti u kućnim bibliotekama. Za one koji pretenduju da nešto više saznaju o krajiškim prilikama i neprilikama u drugoj polovini minulog stoljeća, navedene knjige su nezaobilazne! Koliko mi je poznato ove godine u Krajini je publikovano petnaestak knjiga, od čega skoro polovina u Kladuši. Sedam knjiga-sedam svjedočenja je svakako rijedak izazov za uspavanu kladušku intelektualnu javnost! (Nastavlja se…)