BIHAĆ – Mnoštvo do sada u Bosni i Hercegovini nađenih ostataka rimskih zgrada, rimskih novaca, nakita i ostalih ostavština te kulture, svjedoče čisto i jasno, da su ove zemlje za vrijeme rimske vladavine bile gusto naseljene, a da se zatim rimska kultura ovuda nastanila. Logički je slijed te nesumnjive činjenice da su u Bosni i Hercegovini morale postojati mnoge ceste. Bez njih ne bi se mogla zamisliti kultura tih zemalja niti korist koju su sa sobom nosili ovdje nađeni rimski artefakti.

Najveći rimski rudnik na Balkanu

Očuvanost rimskih cesta ovisila je o karakteru terena i geološkim prilikama. Teren Dinarida bio je veoma povoljan za njihovo trajanje pa su služile dugo vremena, ponekad zarasle u ledinu često sačuvane kao tlake ukopane u teren, navodi se u Arheološkom leksikonu BiH, čiji je urednik akademik Borivoj Čović. Ne gledajući na to da je najkraći put od istočne obale Jadranskoga mora u krajeve donjeg Podunavlja vodio preko Hercegovine i Bosne, te vrlo značajne cestovne komunikacije služile su i za održavanje rimske vlasti u krajevima donjega Podunavlja. Davno je utvrđeno da je jedna takva rimska cesta vodila iz Salone preko Prologa u Livanjsko polje, duž njegove zapadne mu strane, kroz Grahovo, Risanovce, Donji Unac, preko Crvljivice u Bosanskom Petrovcu, otuda se nastavljala u dolinu Sane. -Ovdje u Zapadnoj Bosni, znači Ljubija kod Prijedora pa sve do Ripča i sva ova brda, tu su nekada bili najveći rudnici željeza na sjeverozapadnom Balkanu. Mezeji su bili ovdje. Ovdje su bili i Japodi, ali Mezeji su nastanjivali dolinu Japre pa sve do Vrbasa. Rimljani kad su došli tu su prvo samorodno željezo eksploatirali, a onda su s visokog vodostaja kroz Sanu, do Bosanskog Novog i Unom do Siska transportovali u talionice. To je ta cestovna veza. Tu se oružje kovalo pravilo i slalo za Limes (utvrđeni obrambeni sistem koji se prostirao graničnim područjima) na Dunav na granicu s Tračanima i Dačanima, pojašnjava arheolog Enver Mulabdić.

Preko Donjeg Unca i Petrovca u Sanu

Ostatak rimskoga miljokaza koji je nađen blizu Prologa, mjesto u jugozapadnom dijelu gornjega Livanjskog polja, obilježen je rimskim brojem XXX. Na njemu se raspoznaje samo još nekoliko slova natpisa, koji se više ne da odgonetati. Ako bi sad od onog mjesta, gdje je blizu današnjeg Splita stajao rimski grad Salona, izmjerili daljinu do onog mjesta gdje je nađen miljokaz u pravcu ceste koja danas vodi iz Splita preko Sinja u Livno, napuštajući pri tome savijutke što ih je stvorila današnja tehnika, dobili bi oko 45 km. To taman odgovara tridesetoj rimskoj milji, računajući na staru rimsku milju okruglim brojem 1.500 metara. -Ako pomislimo, da je Salona nekoć bila najvažnija rimska varoš uz dalmatinsku obalu, pa da je na usedlini Prologa pri gradnji nove ceste nađen rimski novac, za tim polovica grivne i razbijena rimska ploča s natpisom, onda se može pouzdano suditi, da je postojala rimska cesta, koja je vodila iz Salone preko Prologa u Livanjsko polje. Najbliži znaci, koji toj cesti kazuju trag, gdje se nastavlja u pravcu prema današnjem Petrovcu, jesu brazde na putu između Risanovaca i Donjeg Unca. (…) Danas se unatoč tih brazda putem iz Risanovaca u Donji Unac zbog neravna tla između pojedinih grebena, ne bi mogla provesti kola; valjda je taj krš u rimsko doba bio pokaldrmljen, ali se tome danas ne vidi traga. Najbliži rimski miljokazi nalaze se blizu današnje ceste koja vodi iz Petrovca u Ključ. Time, što su nađeni gore navedeni miljokazi, utvrđena je mimo svaku sumnju negdašnja rimska cesta i njen pravac od Prologa na Petrovac u dolinu Sane. Po ovome kamenju, nadalje po brojevima milja, koji se na gdjekojem od njega raspoznaju, može se nadalje još velikom vjerojatnošću suditi, da kako je pri početku već rečeno, rečena cesta nije sama za se, nego da je sastavljena od pojedinih dijelova drugih cesta, navodi Filip Ballif u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH od januara do marta 1891. godine.

Nove ceste po starim rutama

Upravo je ova trasa nekadašnje rimske ceste, najvjerovatnije, bila inspiracija za ideju o izgradnji autoputa Banja Luka – Split, koji bi unaprijedio privredni razvoj cijele Bosne i Hercegovine. Puni profil zamišljene autoceste duge 186 kilometara bio bi dobar poticaj razvoju pasivnih dijelova BiH, a značilo bi to i izlaz na more i oživljavanje tradicionalne upućenosti privrede tog dijela BiH prema splitskoj luci. Hrvatima u Federaciji BiH ova cesta bi osigurala brži i jeftiniji put do Zagreba. Rimska cesta od Banje Luke prema Savi prolazila je dolinom Vrbasa kroz Trn, Glamočane i Klašnicu trasom moderne ceste. Tragovi rimske ceste kod Laktaša i Mahovljana pokazuju da je ona na ovom dijelu išla zapadno od današnje ceste uz obronke Kozare. Odatle nastavlja prema Bosanskoj Gradišci najkraćim pravcem, opet zapadno od današnje ceste. Samir TULIĆ