(Pre)skromnom i dostojanstvenom obilježavanju Dana nezavisnosti 2024. godine na području Velike Kladuše pridružila su se i dva najmlađa i vjerovatno najmalobrojnija civilna udruženja (Udruženje „Gljivar“ i „Eko-zeleni“) u subotu drugog marta na malo, nažalost u zadnje vrijeme, neuobičajen način. Članovi navedenih udruženja i njihovi prijatelji, njih 10-tak, su navedenog datuma od 10 do 14 sati  obavili „pročešljavanje“ šumskog kompleksa (KČ 1071) veličine oko 178 dunuma na području Mjesne zajednice Vrnograč sa ciljem da pokupe vidljivi otpad. Ideja Envera ef. Melkića je brzo prihvaćena i uspješno operacionalizirana na području Maćeša, zaseok Ponori!

Geografija, reljef, klima,… privi put je detaljnije u formi studije napisana davne 1976. godine u autorstvu znamenitog i zaboravljenog prvog doktora nauka susjednog Cazina, uvaženog prof. dr. Sulejmana Smlatića (1921.-1987.).

 

 

 

 

 

Zainteresovani participanti Partnerske grupe Koncepta „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ su 2021. godine „otrgli“ od zaborava ovu vrijednu publikaciju i njenog autora.

Konfiguracija šumskog kompleksa „Maćeša“ u vlasništvu Unsko-sanskih šuma je reljefno veoma interesantana. Putujući regionalnom cestom R-400 od Vrnogračkog križa prema Todorovu nakon par kilometara dođete u jednu ravnicu. Sa desne strane na lokaciji Mednjak ima novosagrađena moderna neuseljena kuća, kažu vlasništvo jednog  Kuduzovića. Sa desne strane ceste parkirali smo auta. To nam je bilo polazište akcije! Oko rubnog područja šumskog kompleksa, ceste,… nakupili smo dvije – tri vreće smeća očekujući Adema Saraliju. Komanda je pala u 10 sati da se rasporedimo i s vrećama za otpad  frontalno krenemo u „pročešljavanje“ šume koja počinje padinom strmom blizu 45 stupnjeva. Struktura akcijaša bila je šarena (najstariji 1946. godište i najmlađi 2016. godište), a to, pored ostalog, znači da će i vrijeme savladavanja uspona od oko 250 metara dužine biti različito.

Bez obzira što sam na odredište dovežen horan, odmoran,… moram priznati da sam se jedva „iskobeljao“ sa višestrukim zastajkivanjima uz pomoć drvenog štapa koje mi je organizator uručio na „revers“! Tome je doprinio i ruksak na leđima sa oko osam kilograma potrepština! Penjući se kroz prorijeđena šumska stabla među kojima dominira bukva promatrano sam drveća (procijenjena visina oko 25 metra i najveći promjer-debljina oko 50cm na panju) kroz glavu su strujale različite misli. Ne znam da li po dogovoru ili samoinicijativno u mojoj blizini stalno je bio „eko-zelenaš“, Dževad Halilagić (1974) po struci geograf. Usput sam uspio pokupiti nekoliko plastičnih boca različitih veličina i par plastičnih vrećica.

Zaravan ovog šumskog kompleksa čija se visina procjenjuje kotom nešto manjom od 300 m n.v. je veoma ugodna za hodanje. S lijeve strane je zaseok Ponore veoma simpatičnog pejsažnog izgleda. Hodajući prema cilju naišao sam na kršnog faremera koza. 64 godine vlasnik izgleda najmanje desetak godina stariji ima 12 koza. Kaže da mlijeko prodaje po 4 ili 5 KM/lit. i da nema poteškoća sa prodajom!

Markirano sastajalište nakon uspona bila je zaravan u borovoj šumi za koju reis procjenjuje da je stara 60-tak godina. Visine stabala se procjenjuju na oko 30-tak metara, a debljina na panju do 40cm. Mustafa Sefić procjenjuje da se radi o zrelim stablima, taman za sječu!

Na sastajalištu nakon prve runde „pročešljavanja“ je već parkirano terensko vozilo sa logistikom. Oko vatre i roštilja spretno se smjenjuju, Enver, Ibrahim Kamenjašević, Rasim Husić, a sve nadgleda Sanel sa svojim 8-godišnjim dječakom. Pogledao sam na sat koji je pokazao 11 i 30, znači 90-tak minuta ugodnog hodanja i pola vreće nakupljenog otpada. Sa desne strane složeno je po Esadovom (Šabanagić – urednik u Redakciji ReprezenT) brojanju osam punih vreća!

Članovi Udruženja „Gljivar“ (prof. Kamenjašević, Enver ef. Melkić, Rasim,…) kažu da je ovo područje poznato po gljivama: rujnica, lisičarka, vrganj, krasnice, sunčanica, crna truba, mliječnica, bilagva, šumsko pile, koranji,… Od ljekovitog bilja spominju Puranov rep, Brezovu gubu,…

Mućo (Mustafa) mi kaže da je među znamenitijim osobama ove lokacije bio Hamo šargijaš kojeg odavno nema.

Odmor uz ugodno druženje i primjernu logistiku trajao je oko 70-tak minuta. Pričale su se koje kave dogodovštine, gljivarske zgode i nezgode. Sa Esom sam malo pogledao bližu okolinu ove zgodne „piknig erije“ i primjetio nekoliko porušenih-isčupanih stabala crnogorice. Prema izgledu izvalina mogu se procjeniti unazad par godina. Znači da vjetrovite oluje itekako ostavljaju tragove!

Poslije odmora i druženja pokupili smo svoje prtljage, uredili prostor i drugim pravcima krenuli prema prvobitnom polazištu. Oko 14 sati smo sa vrećama bili kod automobila.

Struktura sakupljenog ambalažnog otpada (pivske staklene male boce, plastične boce različitih veličina, limenke svakojake, vrećice,…) ukazuju na prorijeklo iz „Dežele“! Znači li to da su najopasniji zagađivači u ekološkom smislu naši domaći dijasporci? Pri utovaru smeća u vozilo izbrojano je 12 punih crnih vreća različitog nesortiranog otpada o kojem će dalje odlučiti reis!

Nada i opor su mi glavne uzdanice. Nada da će se formirati kritična masa u sastavu organizatora manifestacija, veselica,… koja će malo odgovornije i smišljenije utjecati na povećanja svijesti o svemu, praznicima, otpadu, zavičaju,… Otpor da kao pripadnik intelektualni krugova reagujem, neprešućujem, javno jasno i precizno saopćavam svoje stavove!

Nije li 12 sakupljenih vreća otpada za zavičaj (njegovu ekologiju, geografiju, …) efikasniji doprinos Danu nezavisnosti BiH od brojnih manifestacionih formi, ponavljanja otrcanih fraza, jeftinog populizma,…?

Budimo bolji ljudi, čuvajmo jedni druge, volimo svoju domovinu i zavičaj!

Velika Kladuša, 03.03.2024. ramoh45.07@hotmail.com