Započela revizija privatizacije, a pokrenut i sudski postupak
VELIKA KLADUŠA – Udruženje radnika i dioničara preduzeća „Kladušnica“ d.d. Velika Kladuša održalo je svoju redovnu Izvještajnu Skupštinu na kojoj je razmatran i usvojen izvještaj o radu i financijski izvještaj za prošlu, 2016. godinu. Potom je prihvaćen Program rada i financijski plan za 2017. godinu. Dužnosti člana Skupštine razriješen je Veljko Grmuša zbog stalnog preseljenja sa ovih prostora u Republiku Srbiju te je na njegovo mjesto imenovan Sulejman Gračanin iz Velike Kladuše. Predsjednik Skupštine Udruženja Nijaz Nuhanović pojasnio je prisutnima brojne aktivnosti koje je Udruženje realiziralo u prošloj godini ali koji, na žalost, kako on kaže, nisu rezultirali pomakom u ostvarenju prava radnika i dioničara ovog preduzeća. Međutim, nešto više pažnje izazvala je najnovija informacija sa kojom je Esad Šabanagić, predsjednik ovog Udruženja, upoznao prisutne a odnosi se na činjenicu da je Agencija za reviziju privatizacije u Federaciji Bosne i Hervegovine započela proces revizije u „Kladušnici“ d.d. i za sada se sređuju spiskovi radnika u trenutku provedbe privatizacije koju su proveli radnici po „Markovićevom zakonu“, a od kojih niti jedan danas nije u svom preduzeću. Druga dobra informacija kojom je Šabanagić upoznao članove Skupštine, odnosi se na poziv „novog dioničara“ Aziza (Abdulaziza) Dizdarevića, da Šabanagić bude svjedok u procesu raskida ugovora o privatizaciji koju je provela Vlada USK-a prije nepunih dvadeset godina bez učešća radnika preduzeća a koju je Dizdarević kao jedan od dioničara pokrenuo jer do danas niti je ušao u posjed privatiziranog preduzeća niti je dobio povrat uloženog kapitala.
Nastupa vrijeme u kojem će se polagati računi za kriminal
Svaka od ove dvije aktivnosti obradovale su bivše radnike i dioničare preduzeća „Kladušnica“ jer pružaju nadu da će oni doći do ostvarenja svojih prava po osnovu radno-pravnog statusa i statusa dioničara bez čega su ostali institucionalnim nasiljem vlasti USK-a i Kantonalne Agencije za privatizaciju. Šabanagić je prisutnima ukazao na najnovije kriminalne radnje koje se odvijaju u hotelu „Konak“ izgradnjom terase, bez odobrenja, od strane nekih novih zakupaca te radnjama u prizemlju hotela, ispod ljetne restoranske terase. Prisutni su iskazali nadu kako ovi novi „napadi“ na njihovu imovinu neće pružiti šansu zakupcima da istu uživaju jer će uskoro doći do opisanih aktivnosti a nakon bilo koje više ne može niti hoće ništa biti kao što je bilo. Reviziju privatizacije bivši radnici će provoditi unutar svog preduzeća a to znači da šalju direktnu poruku onima koji koriste njihovu imovinu, da se polako pripremaju za iseljenje jer njih se revizija ne tiče. Korisnici imovine radnika preduzeća po osnovu sklopljenih ugovora o zakupima trebaju pripremati ugovorenu zakupninu jer do sada preduzeću nisu uplatili niti jedne marke po osnovu tih ugovora. Radnici koji su preduzeće „Kladušnica“ stvarali i gradili a potom i privatizirali po Markovićevom zakonu su strpljivo čekali i trpjeli nepravde svjesni činjenice da će jednog dana pravda biti zadovoljena. Nakon ovih činjenica prisutni članovi Skupštine usvojili su slijedeći zaključak koji obavezuje predsjednika Udruženja. Bivši radnici i dioničari preduzeća preko Skupštine Udruženja šalju Kladuščanima i velikokladuškoj javnosti slijedeću poruku: „Ako vam je stalo do pravde i do želje da se bivši radnici „Kladušnice“ čim prije vrate u svoje preduzeće izbjegavajte i zaobilazite objekte preduzeća – Hotel „Konak“ i „La Coste“ sa Ljetnom terasom, a posebno terasu u izgradnji Hotela „Konak“.
Ovo su objekti koje su stvarali i gradili radnici preduzeća koji su iz njega istjerani na cestu a imovina preduzeća data na korištenje kriminalcima i lopovima po tobožnjim ugovorima o zakupu po kojima niti jedna marka nije uplaćena u kasu preduzeća. Naravno, svu nepravdu radnicima je priredila vlast USK-a koja će njihov status morati rješavati, no pridržavanjem preporuka Kladuščani mogu pomoći da to bude brže i efikasnije. Stoga se bivši (i zakoniti) radnici preduzeća „Kladušnica“ unaprijed zahvaljuju svima koji će se pridržavati ovih preporuka kojima će na jednostavan način pomoći da se konačno zadovolji pravda ovih radnika i Kladuščana općenito. Podsjećamo na kraju, da je privatizacija u preduzeću „Kladušnica“ dva puta poništena, posljednji puta 14. aprila 2005. godine, dakle prije dvanaest godina, naložena nova koja do danas nije urađena. U tom vremenu kriminalci i lopovi su se bogatili koristeći preduzeće, stvarajući obaveze pa čak i stavljanjem imovine pod hipoteku. Ulazimo konačno u eru u kojoj će se morati polagati računi za kriminal, čija se jedna „podružnica“ nalazi, nažalost, i u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši, čija je predsjednica jedan od „novih dinoičara“, rođena sestra najvećem dioničaru, zakupcu Hotela „Konak“, supruga predsjednika Nadzornog odbora u vrijeme lopovske privatizacije, bližnja rođakinja drugog po veličini „novog dioničara“ itd. itd. Nije bez razloga privatizacija preduzeća (za 20 godina nije okončana) svrstana među deset najvećih privatizacijskih pljački u BiH. Esad ŠABANAGIĆ
