VELIKA KLADUŠA – Jedna poznata stara izreka kaže da „Riba smrdi od glave“ koja se ovih dana potvrđuje stanjem u pravosuđu BiH u kojem je ono dovedeno do usijanja. Ako je ovakvo stanje u vrhu pravosuđa, a ono je prema ocjenama javnosti grozno, trebamo se zapitati kakvo je ono onda na nižim nivoima. Stanje u pravosuđu je grozno prije svega zbog činjenice da se ispred njegovih prostorija održavaju protesti građana BiH nezadovoljnih njegovim radom, a još je groznije zbog činjenice da je građane na bunt pozvao ministar sigurnosti BiH i bio na njihovom čelu ispred institucije pravosuđa. Ovo su odveć poznate stvari, no neophodne su kao uvod u opis stanja u Općinskom sudu Velika Kladuša i njegovom Zemljišnoknjižnom uredu o čemu je na Portalu www.normala.ba prije nekoliko dana objavljen prilog slijedećeg naslova: Dupli zemljišnoknjižni izvadci doveli su i do afere „potkivanje“ u koju je umiješan Tegeltija. Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Milan Tegeltija je sada „na iskušenju i ledu“, opravdano naravno, ali koji sa preknjižavanjem koje se desilo u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Velikoj Kladuši nema ama baš nikakve veze. Stoga se postavlja pitanje spavaju li sada mirno oni koji su se u ovom Uredu bavili preknjižavanjima, odnosno stvaranjem duplih zemljišnoknjižnih izvadaka koji su doveli do ogromne pravne nesigurnosti građana, u kojem vlada kriminal, korupcija i nepotizam. O tomu šta je i kako pisao pomenuti Portal normala.ba možete pogledati ovdje a Redakcija ReprezenT-a ovim prilogom samo potvrđujemo postojanje preknjižavanja u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Velikoj Kladuši u slučaju privatizacije preduzeća „Kladušnica“ d.d. Velika Kladuša.
O kriminalnoj privatizaciji u velikokladuškom preduzeću „Kladušnica“ pisao je nedavno i Portal www.zurnal.info a što zainteresirani mogu pogledati ovdje. O ulozi Općinskog suda odnosno njegove predsjednice Jasmine Miljković u privatizaciji „Kladušnice“ sve je već poznato, samo još uvijek bez poduzimanja bilo kakvih radnji nadležnih a njih svakako mora biti jer je teško povjerovati da kriminal tolikih razmjera ipak može proći bez sankcija. Međutim, moguće je, naravno kod ovakvog pravosuđa, ako se šta vrlo hitno ne promijeni. I radnici opljačkanog i uništenog preduzeća „Kladušnica“ na desetine puta su se obraćali VSTV sa različitim oblicima dobivenih zakašnjelih odgovora na upućene upite, najčešće razočaravajuće što je radnicima dodatno učvrstilo uvjerenje kako njihove probleme niko ne želi rješavati i kako je pravosuđe korumpirano te da pravdu moraju tražiti izvan institucija ove zemlje.
Preknjižavanje, nestanak dokumentacije…
U pomenutom prilogu Žurnala piše ponešto o preknjižavanju u Zemljišnoknjižnom uredu u Velikoj Kladuši što će ovaj prilog dodatno pojasniti. Naime, registracija „Kladušnice“ kao dioničkog društva nije se mogla obaviti ako imovina preduzeća nije bila čista a to znači bez tereta. Radi se o tome da je ugostiteljski objekat „Plazikur“ koji je „Kladušnica“ kupila od porodice Šahinović iz Velike Kladuše početkom osamdesetih godina, prije par mjeseci ponovo prodan od strane bivših vlasnika velikokladuškom biznismenu Muji Mujakiću i što je najzanimljivije već je uveden u zemljišne knjige kao vlasnik. U Velikoj Kladuši je opće poznato da su radnici imali u posjedu ovaj objekat nepunih 40 godina, plaćali poreze i druge obaveze na istu, da imaju niz dokumenata i dokaza za to, kojih nema u Zemljišno-knjižnom uredu, a Izjava od strane prodavca Hase Šahinovića data 23.06.2001. godine pod brojem OV Br. 3048/01. posebna je priča, no ona treba da brine kupca Muju Mujakića koji je dobro znao u šta se upušta. Ovu atraktivnu lokaciju mnogi su biznismeni poželjeli, no nisu bili osigurali podršku lokalnih vlasti i uposlenih u Zemljišnoknjižnom uredu bez kojih je to nemoguće realizirati u ovako ekspresnom roku.
Očekivala se reakcija i intervencija stečajnog upravnika u „Kladušnici“ Samira Ćatovića iz Bihaća da „Plazikur“ vrati u stečajnu masu preduzeća „Kladušnica“ d.d. iz koje je prodan. No, i to je teško očekivati od pravosuđa sa pomenutim percepcijama. Naime, upravo je stečajni sudija Aladin Bajrić za stečajnog upravitelja imenovao pomenutog Ćatovića, što su predstavnici radnika pismeno i usmeno pokušali osporiti zbog činjenice da se protiv Ćatovića vodi krivični postupak. Kasnije je utvrđena vrlo zabrinjavajuća činjenica koja u pismenom odgovoru Kantonalnog tužilaštva kaže da je protiv Samira Ćatovića od 2008. do 2017. godine podneseno devet krivičnih prijava, međutim, nije podignuta nijedna optužnica. Stečajni sudija Aladin Bajrić je za predstavnika radnika u Stečajnom vijeću imenovao Edina Bajrektarevića, u tom trenutku uposlenog u preduzeću pokretača stečaja Adema Pajazetovića, a koji je nakon toga otišao u inostranstvo. Bajrektarević nikada nije radio u „Kladušnici“ ali to nije smetnja da ga sudija imenuje kao predstavnika radnika čija se imovina krčmi u otvorenom stečaju. Predstavnici Udruženja radnika su 05. marta ove godine od sudije Bajrića zatražili pismenu informaciju, između ostalog, o poduzetim mjerama u navedenoj prodaji lokacije „Plazikur“, međutim, do danas nije stigao nikakav odgovor a za ovakav odnos jednog sudije treba se žaliti onakvom VSTV sa početka priloga. Začarani krug i borba sa vjetrenjačama!
Organizirana otimačina „Plazikura“ najavljena prije dvije godine
Sama činjenica da je imovina radnika preduzeća „Kladušnica“ prodana na brzaka, čovjeku koji je blizak aktuelnoj vlasti u Velikoj Kladuši, potvrđuje da se radi o organiziranoj klasičnoj prevari kojom se vrlo brzo mora pozabaviti tužilaštvo. Krivične prijave su podnešene. O tomu da je „Plazikur“ vlasništvo preduzeća „Kladušnica“ u Velikoj Kladuši znaju i ptice na grani. Znaju to i uposlenici Suda i Zemljišnoknjižnog ureda, znaju svi a posebno kupac Mujo Mujakić. Svima njima poznata je i Izjava prodavca „Plazikur“ data u Općinskom sudu 23.06.2001. godine u kojoj piše: Izjavljujemo pod moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću da smo nekretnine kuća i zgrada 108 m2, dvorište 426 m2 i livada 909 m2, ukupno 1.443 m2 PRODALI HUTP „KLADUŠNICA“ D. D. VELIKA KLADUŠA i da su iste u cijelosti isplaćene. Navedene nekretnine se nalaze na k.č. broj 229/5 (stari premjer) z.k. uložak 1198 k.o. Velika Kladuša, katastarski broj 9526 i 9527, broj posjedovnog lista 1474/01 u kome se kao vlasnik vodimo ja i moj brat Šahinović Midhat kao vlasnici u dijelu sa dijelom ½. Izjava će se koristiti u svrhu dokazivanja prava vlasništva na navedenim nekretninama od strane HUTP „Kladušnica“ d.d. Velika Kladuša. Izjava ovjerena pod brojem 3048/01 na dan 23. 06. 2001. godine, data je i ovjerena u Općinskom sudu Velika Kladuša.
U posjedovnom listu 1474/01 od 19.06. 2001. godine piše u dopuni: Za nekretnine upisane u z.k. ul. br. 1198 k.o.o. Vel. Kladuša, uništena je zemljišna knjiga a što je ovjereno pečatom i potpisano od strane službenice Hadžire sa poništenom zalijepljenom markicom sudske takse od 5,00 KM. Prije svega intigrantno je kako to da je uništena baš ova knjiga i baš kupoprodajni ugovor iz ovog predmeta a neke druge nisu. Odgovor bi trebali utvrditi istražitelji, tim prije što je do bivših radnika preduzeća „Kladušnica“ d. d. prije nepune dvije godine došla informacija o pripremi opisanog scenarija do kojeg je i došlo. Ovakvim i sličnim scenarijima punih dvadeset godina se od radnika otima atraktivna imovina njihovog preduzeća pri čemu se koriste novac, političke partije i drugi oblici institucionalne moći. „Riba smrdi od glave…a čisti se od repa“! Esad ŠABANAGIĆ
