Stisnuli nas ovih dana čas minusi, čas plusevi. Odlazeći decembar pokazuje svoje zube. Ruku na srce, mi smo i navikli na minuse, jer smo uvijek u minusu. Hem ekonomskom, hem političkom. Međutim, ti minusi nam ne stvaraju poteškoće jer mi smo navikli da nam gori pod nogama. Tako nam je naloženo. Zbog toga sam definitivno protiv – glupavih profesija! S obzirom da se uklapam u promjenu klime-nisam za intervenciju Države, Kantona, Općine, ili stranke, ako, demokratskim putem, naravno – zabrane te glupe profesije! Recimo – zubar! Šta ima on meni da kaže – zinite! Ja ću da zinem kad se meni zijeva. Ja ću da zinem kad procijenim da su sazreli uslovi za dotičnu radnju, a ne kad mi to kaže laik – zubar! On će da mi procjennjuje političku situaciju! Pa onda – fotograf! Šta ima on meni da određuje političke poze i političke stavove i da mi govori da se nasmiješim! Meni nije do smijanja i kliberenja. Ne mogu ja da se smiješim po direktivi, prošla su ta vremena! Ponavljam, meni nije do smijanja i kliberenja u ova teška ekonomska i politička demokratska vremena. Neka se smiješi ko je blesav! Mi smo davno uslikani! Ili, recimo, konobar! Gleda me u oči, pa pita: -gospodin želi? Šta da mu kažem? Da gospodin (to jest, ja, a možda i nisam, možda sam drug, ja nemam svoju stranku, nemam svoju partiju, ali zato imam svoju birtiju?), želi radno mjesto, zdravstveno osiguranje, bolji standard, pravnu državu, plavušu od 20, metar drva za grijanje, košulju broj 41, stabilnu parlamentarnu većinu, bundu od kamilje dlake i dopisno članstvo u Akademiju nauka?! Šta je on, moj ispovjednik, pa da mu ja šapućem svoje želje? Kad bude vrijeme i kad naiđu, a brzo će, ti slobodni i demokratski izbori u oktobru, ja ću već da kažem – šta želim!
Ima, naravno, još glupih profesija, neću sve da ih nabrajam, ali ja zahtijevam da se one ukinu! A da meni i krojaču uzmu, i Vlada i Skupština USK-a da mi uzima mjeru, i stranke po mjeri čovjeka, i doktor da mi mjeri politički pritisak – to vi izvinite! Mene brine drugi problem. Mene brine kako da osmislim svoju malu privredu? Kako da se maloprivredno bavim? Ja sam slobodni novinar. Trenutno (ne)zaposlen u „ReprezenT-u“. Na čekanju sam. Od rata uvijek nešto čekam, a ni sam ne znam šta! Većinski sam vlasnik ali slaba vajda od toga kada su oni manjinski brojniji, i uporniji da pod svaku cijenu potpuno unište ono što radim. Ne sviđa se to njima, ali sviđa svima drugima. I ovdje smo većinski. Ne dam se i za sada se dobro držim. Izluđujem dušmane! A hoću li izdržati, e to ne znam! Mene brine od čega preživljavam jer nisam, kao oni, na državnim jaslama. Lako je njima rzati dok su jasle pune. Napunile ih Kladuš(č)ani. Za razliku od njih, mene brine – marketing! Ja sam dugo mislio da ta riječ znači nešto drugo, nešto filatelistički i filatronski, a tek poslije (poslije čega?) sam saznao da to, ustvari, znači reklama i propaganda, ili promidžba u zapadnoj varijanti. Jer, eto, ja sam svoju malu privredu osmislio, ja sam riješio čime ću maloprivredno da se bavim kako bi preživio. Pokrenuo sam (dok su bila bolja vremena) za sebe i svekoliku javnost ovu zanimaciju, koja se novinarstvom zove, kojeg na našem prostoru ima i previše. Da sam znao da će biti ovolika (ne)lojalna konkurencija, nikad se vjerovatno tu nebi našao. Kvanititete koliko hoćeš, kvalitete vrlo malo a najčešće nimalo! A ja, neću da nudim rog za svijeću ni muda za bubrege, i ostalu robu iz tog domena, nema zime (zima tek započela), jeste konkurencija velika, ali – snaći ću se ja već i u nelojalnoj konkurenciji. Svako ima svoju nekakvu nafaku. Uskoro ću da udarim političke komentare! Bliže se još jedni sudbonosni izbori. Možda ću političarima predviđati kako da postignu uspješnu političku karijeru. Ma neću, nema govora, ne sliši to meni! Neću se baviti ni političkim inžinjeringom i kako se već zovu sve te političke naučne radnje. Nego ću da zinem, jer osjećam da su sazreli uslovi za dotičnu radnju: Kantonalni i općinski vlastodršci baš vam hvala u ime svih nas demogratskih budala! Esad ŠABANAGIĆ