Piše: H. Muratović

Autor ovoga teksta pažljivo je slušao (i gledao) intervju urednika FACE TV, gospodina Senada Hadžifejzovića sa predsjednikom entiteta RS (Dodikom) 28. aprila 2024. godine u trajanju od sat i 49 minuta. Osvrt na ovaj intervju motivirao me je iz nekoliko razloga. Prvi od njih je da RS poštuje slovo Dejtona, što je notorna laž na koju ću se fokusirati nešto kasnije. Drugi razlog je tvrdnja Dodika da RS ima ozbiljan ekonomski rast i stabilnost, što je, takođe, notorna neistina, budući da je navodio napuhane podatke o BDP, plati, stanju zaduženosti, itd. Međutim, suština (i problem) je u činjenici da se RS spašava od bankrota zahvaljujući zaduženjima na domaćem i na inostranom tržištu i sredstvima Federacije, koja povlači preko raspodjele sredstava od indirektnih poreza sa Jedinstvenog računa Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH), koja su u 2023. godini iznosila više nego što mu (RS-u) pripada prema kriterijima uplate za milijardu i 65 miliona. Treći razlog je u činjenici da priča kako će stranci ulagati u privredu RS, pri tome zaobilazeći ključne faktore od kojih zavise ino ulasganja u neku zemlju (politička stabilnost, pravna sigurnost, fiskalna prihvatljivost i rentabilitet), kojih u entitetu RS očito nema. Četvrti razlog je narativ da državu BiH ruše Bošnjaci i da sa njima ne želi da dijeliti čak ni vazduh. Peti i najbezobrazniji razlog je „ponuda“ Dodika da će Bošnjacima za razlaz (odcjepljenje) dati dvije milijarde maraka. Voditelj Hadžifejzović trebao ga  je dovesti u nepodnošljivu situaciju tako da ga je pitao ono o čemu sam ga pismeno upozorio prije intervjua, odnosno precizno ga pitati:

  1. Zašto pri secesiji ne krene od Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH)?
  2. Kako objašnjava činjenicu da je „bolji“ entitet (RS) na Jedinstveni račun UIO BiH po osnovu indirektnih poreza uplatio 5,5 puta manje sredstava od Federacije 2023. godine, odnosno svega 18,18%, a povukao više nego što mu po kriterijima uplate pripada za 17,82% ili milijardu i 65 miliona KM?
  3. Kako objašnjava podatak UIO BiH da je među 15 gradova u BiH po visini uplate indirektnih poreza samo Banja Luka (na šestom mjestu), a nema Bijeljine, Prijedora, Doboja i Trebinja, ali zato ima jednog Lukavca, Hadžića i Visokog!?
  4. Kako je moguće da u Upravnom odboru UIO BiH postoji sistematizirano mjesto eksperta za javne finansije iz RS (danas jer to Dalibor Tomaš), ali ne i iz Federacije, iako ona (Federacija) uplaćuje više sredstava po osnovu indirektnih poreza na Jedinstveni račun UIO 5,5 puta nego RS?
  5. Da li je on (Dodik) čuo za oca savremenih javnih (državnih) finansija ( Wagnera) koji je još prije 158 godina ispravno zaključio „da svaka politika koja se ne zasniva na novcu, biva isprazna priča“. Dakle, njegova politika, koja se zasniva na tuđem novcu, ne samo da je bezobrazna, već je i neodrživa!
  6. Zašto je RS kod većine finansijera (banaka) predisponiran, kako komentariše činjenicu da se po osnovu obveznica i trezorskih zapisa već zadužio za 3,8 milijardi, te kako misli vratiti 1,6 milijardi obaveza koje RS-u dospijevaju na naplatu 2026. godine?
  7. Zašto mu javna preduzeća posluju sa gubitkom i kako objašnjava činjenicu da se obaveze institucija RS prema dobavljačima ne isplaćuju tri i više mjeseci, da se ne isplaćuju porezi i doprinosi na plate, da plate standardno kasne 2-3 mjeseca u javnim institucijama, da su penzije skoro dvostruko niže od onih u Federaciji?!
  8. Na osnovu navedenog nije li smiješno prijetiti secesijom RS-a od BiH i kojim sredstvima to misli ostvariti?!

Ovaj autor je, poslavši naprijed navedena pitanja, upozorio ne samo gospodina Hadžifejzovića, da se Dodik može staviti u štrange samo finansijama. Pozivanje na majku Srbiju je obično prodavanje magle u rinfuzi s obzirom da je u periodu 2017-2021. godine (zvaničan podatak) Srbija RS-u pomogla u novcu i naturi sa svega 71,6 miliona eura. Usto, u prilogu sam gospodinu Hadžifejzoviću poslao javno objavljeni tekst pod naslovom „Dokle će Bošnjaci finansirati rasturače Države“?!

Iako sebi ne dajem za pravo da tražim od urednika FACE TV da Dodiku postavlja pitanja koja ja smatram važnim, ipak zaključujem da bih do gole kože obesmislio Dodikovu ponudu da će Bošnjacima dati dvije milijarde KM da se odcijepi. Ja bi ga jednostavno rasturio pitanjima:

  1. Da li ćeš „dati“ naše dvije milijarde koje si za dvije godine povukao ili planiraš povući preko UIO BiH?
  2. Niste li tokom rata više opljačkali bošnjačke imovine od tvoje imaginarne dvije milijarde koje bezobrazno pominješ?
  3. Zar te nije bar malo sramota da pokušavaš sa naše dvije milijarde kupiti ne samo našu imovinu, već i naše dostojanstvo, pa i mezare koje je politika koju slijediš posijala širom RS-a , od Kozarca do Srebrenice?!
  4. Kako to da ti se gade bosanski muslimani, ali ne i njihov novac?

Ubijeđen sam da bi ga ovim pitanjima prizemljio. Sa Dodikom treba razgovarati samo na osnovu egzaktnih činjenica, dominantno finansijskog karaktera, s obzirom da je tu najtanji. Jer, upuštati se sa njim u raspravu oko činjenice kada je RS nastao, ko ruši BiH, da BiH nema bez RS-a, da će se razlaz dogoditi na miran način, da u Srebrenici nije počinjen genocid (koji je on 2007. javno priznao), da se presuda Međunarodnog suda u Hagu za genocid može neutralisati naručenim i dobro plaćenim izvještajem neke Komisije, koju je predvodio cionista iz Izraela, da su SFRJ rasturili Muslimani i niz drugih izmišljotina i gluposti, zaista je bespredmetno. Koliko ovaj čovjek manipuliše najbolje se vidi po njegovoj izjavi da su Njemci tokom Drugog svjetskog rata pobili dva miliona Srba, a zvaničan podatak kaže da je na prostoru cijele Jugoslavije na svim stranama stradalo ukupno 1,7 miliona ljudi. Druga ortodoksna laž je u njegovoj tvrdnji da su Muslimani u NOB-u učestvovali sporadično i da su se NOB-u priključili kada se vidio ishod rata. Pa, Milorade, gdje ono bijaše održano Prvo zasjedanje AVNOJ-a, Drugo zasjedanje AVNOJ-a, Prvo i Drugo zasjedanje ZAVNOBIH-a i kakav je bio nacionalni sastav vijećnika ZAVNOBIH-a, ko je bio podpredsjednik AVNOJ-a (Nurija Pozderac) i gdje je poginuo, kako zaboravi brojne muslimanske brigade i njihove narodne heroje?! Treće, zašto prešuti činjenicu da su akademici Vladimir Dedijer i Antun Miletić napisali knjigu od 881 stranice koja se zove „Genocid nad Muslimanima“ (u Drugom svjetskom ratu), izdatu 1990. godine i u kojoj poimenično navode prezimena i imena pobijenih od strane četnika, za koje ti tvrdiš da su bili antifašisti, pa sramno sa Kusturicom pjevaš u slavu Draže, a kažeš da si dijete partizana sa Kozare. E, pa vidiš Milorade, i ja sam dijete čovjeka iz Cazinske krajine, koji je sa 16 godina otišao u partizane i od toga ne pravim reklamu, niti, kao ti, relativiziram partizanski pokret. U navođenju stratišta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu navede i stratište Garavice kod Bihaća i reče da je tu pobijeno 14 hiljada Srba. Milorade, zašto broj stradalih Srba množiš koeficijentom 14, s obzirom da je nakon Drugog svjetskog rata formirana Komisija od devet članova, od toga su petorica bili srpske nacionalnosti, kao i njen predsjednik i utvrdila imenom i prezimenom da je na ovom lokalitetu stradalo 998 osoba. Strašna cifra kojoj se mora pokloniti svaki častan čovjek, ali je nedopustivo uvećavati ju toliko puta. Podatak o ovom Izvještaju iznio je Hakija Pozderac, tadašnji javni tužilac za Bosansku krajinu, pri obilježavanju 7. novembra 1991. godine, povodom Dana oslobođenja Bužima, u prisustvu najviših organa sve tri nacije općine Bos. Krupa i Bužima. Tada je doslovno rekao: „Vidite, ovi Šešeljevci su povodom obilježavanja stradanja na Garavicama ove godine rekli da je tu ubijeno 3.200 pripadnika srpske nacionalnosti. Dakle, uvećali su cifru za 2.200 žrtava. Stoga se nemojte iznenaditi ako za 20-30 godina velikosrpska politika ovu cifru ne podigne na 10 hiljada. Da bi im se začepila usta, potrebno je zvanični Izvješta navedene Komisije pod nadzorom suda umnožiti i poslati na sve zvanične adrese. Da neko ne pomisli da nemam osjećaj žali i razumijevanja, podvlačim da je i cifra od 998 ubijenih strašan zločin i njemu se treba pokloniti do crne zemlje, ali se nevino stradali ne smiju zloupotrebljavati u dnevnopolitičke svrhe“. S obzirom da je autor ovoga teksta bio aktivni učesnik Zbora i svjedok onoga o čemu je drug Pozderac govorio, od pet prethodnih premijera Vlade USK-a tražio sam da se utvrdi samo istina o stradanju srpskog naroda na Garavicama, odnosno da se u arhivu i na drugim mjestima pronađu vjerodostojni (primarni) dokumenti o stradanjima na ovom lokalitetu, ali svi oni su obećali da će to učiniti i svi oni nisu učinili baš ništa. Koji su im bili motivi i razlozi ne činjenja, nije mi poznato.

O vulagarnostima koje je javno izgovorio i uvredama koje je obasipao Visog predstavnika (nelegalni Šmit), ministra vanjskih poslova Konakovića (neki), direktora Spomen obilježja Potočari, Emira Suljagića (obični lažov), a dijete ubijenog Srebreničana, ambasadora SAD Marfija (nekarakterni), sve što govorite o Rusiji, lažete, nekadašnjeg predsjednika RS, Mirka Šarovića (bivši čovjek), Sud BiH je smrdljivi sud, itd., itd. Dakle, u nedostatku argumenata čovjek poseže i za najprljavijim atributima i pri tome kaže da je ponosan predsjednik RS-a, koji dosljedno provodi politiku njenih osnivača. To što su oni bili kreatori ratnih zločina, sve do zločina genocida, ne smeta mu jer ga negira.

Cio tok intervjua vrvi od netačnosti, nelogičnosti, providnosti i bezobrazluka. Da bi ih čovjek samo taksativno nabrojao trebalo bi puno prostora. Stoga sam se fokusirao samo na najvažnije netačnosti: RS nije nastao 9. janura 1992., već u Dejtonu 1995. godine, jer ga do tada zvanično nije priznala čak ni Srbija; Muslimani nisu rušioci Države već Dodikova politika; odcjepljenja nema mirnim putem; mene (Dodika) Bosna ne zanima (ali ga zanima njen novac); nisam prenosio nadležnosti na nivo Države (neistina); da su Srbi istjerani iz Sarajeva (neistina) i da je ostalo 50 milijardi njihove imovine (upitno); da će iz vojske, SIPE i drugih državnih (zove ih zajedničke) institucija povući pripadnike srpske nacionalnosti, itd. Dodiku ne manjka ni nelogičnosti, budući da tvrdi da će na nivou Države ostaviti one ljude u institucijama koji su od interesa za RS, vjerovatno misleći na UIO, da će se ponovo kandidirati za predsjednika RS-a, a zatim za srpskog člana Predsjedništva BiH, itd. Providnost Dodikove priče ogleda se u činjenici da se on krije iza srpskog naroda, isturajući ga na opasan teren, što u suštini šteti upravo tom narodu, jer ga poistovjećuje sa politikom presuđenih ratnih zločinaca. O njegovom bezobrazluku mogla bi se napisati podeblja knjiga. Stoga ovom prilikom navodim samo činjenicu da će u drugoj zemlji (Srbiji) i sa ljudima van BiH, odlučivati o BiH na Svesrpskom saboru. To je jedinstven primjer u svijetu da jedan dio države (BiH) definiše njenu politiku, ali sa predstavnicima druge države (Srbije) i da ta politika treba da bude obavezujuća za sve građane BiH. U suprotnom, oni sebi daju za pravo na odcjepljenje i pripajanje Srbiji 49% njene teritorije. Iako je od Dodika, ipak je preambiciozno i bajkovito.

I upravo kada htjedoh završiti ovaj tekst na RTRS, Vijeću bezbjednosti, na zahtjev Rusije, putem online formata, obraća se članica Predsjedništva BiH, gospođa Željka Cvijanović, bez saglasnosti druga dva člana Predsjedništva BiH, u pokušaju da spriječi usvajanje Rezolucije na Opštoj skupštini UN o genocidu u Srebrenici. „Argumenti“ koje je pri tom obraćanju iznijela su ne samo tanki, već su i neistiniti. Prvi od njih je njena tvrdnja da Bošnjaci hoće da naprave centralizovanu Državu, budući da ona poistovjećuje pojmove centralizacije sa pojmom funkcionalnosti. Drugi, za sve probleme u BiH krivi su Bošnjaci, jer oni prijete ratom, kod njih je uporište džihadista. Treći, Kristijan Šmit je kolonijalni predstavnik, koji za napade na Dejton optužuje Srbe. Četvrti, koji je izazvao podsmijeh svih prisutnih (osim Rusa), je nazivanje RS-a mjestom s rajskim vratima. Zanimljivo, ali i očekivano, Cvijanovićka nije rekla ni riječi da su počinioci zločina genocida u Srebrenici vojska i policija RS, a ne pojedinci. Nadalje, ustvrdila je da će tražiti smjenu ambasadora Zlatka Lagumdžije, jer on nema saglasnosti Predsjedništva BiH, a pri tome tu saglasnost nema ni ona sama, ili bolje rečeno, ona je samo mogla govoriti u privatnom kapacitetu i ništa više. Ruski predstavnik (Vasilij Neberja) jedini je podržao Cvijanovnićku, a K. Šmita mazvao autokratom. Šmit je pri obraćanju pravilno ustvrdio da OHR, odnosno institucija Visokog predstavnika sa svim ovlaštenjima, mora da postoji sve do ulaska BiH u Evropsku uniju i da on štiti ustavni poredak u BiH, odnosno teritorijalni intergritet i suverenitet Države. Nakon odličnog nastupa ambasadora Zlatka Lagumdžije, koji je korektno obrazložio razloge za usvajanje Rezolucije, za repliku se javila Cvijanovićka, ali joj predsjedavajuća nije dopustila da se ponovo obrati. Tako je neslavno završilo obraćanje Cvijanovićke, pa ispade da je bilo bolje za RS da se nije ni obraćala. Istina, koristi od njenog obraćanja imju probosanski ljudi jer se svijet još jednom uvjerio da se velikosrpska politika i dalje zaniva na Ćosićevoj tezi „da Srbi lažu i kada govore istinu“! Ovu tezu potvrdili su javni nastupi Dodika i Cvijanovićke, ne govoreći istinu već unaprijed konstruisane neistine. (*)