BIHAĆ – Kršćani, među kojima i župljani u Župi sv. Ante Padovanskoga u Bihaću su Čistom srijedom, ili Pepelnicom 6. ožujka, započeli liturgijsko razdoblje priprave za najveću kršćansku svetkovinu – Uskrs. Spremaju se za proslavu temeljnog događaja vjere – Isusova uskrsnuća i to milostinjom (dobrim djelima), molitvom i pokorom (odricanjem). Korizma je jedno intenzivnije razdoblje liturgijske godine u kojemu kršćanski vjernici (posebno katolici) – na neki način – dublje ulaze u svoje biće, u svoje srce. Ovo razdoblje zovemo četrdesetnica ili korizma kako su to zvali kršćani već u prvim stoljećima kršćanstva. Ukoračili smo i u treću korizmenu nedjelju nazvanu još i Bezimena, kaže fra Marijo Plavčić, župni vikar u Župi sv. Ante Padovanskoga u Bihaću.
Nedjelja dan Kristova uskrsnuća, dan radosti i slavlja
-Riječ korizma dolazi od latinske riječi quadragesima što znači 40. To je razdoblje od 40 dana do Uskrsa, ne računajući nedjelje. Nedjelje ne računamo zato što je nedjelja dan Kristova uskrsnuća, dan radosti i slavlja. Zašto korizma traje 40 dana? Zato što je Isus 40 dana postio u pustinji prije javnog djelovanja. Korizma traje od Čiste srijede do Velikog Četvrtka. Prvi dan korizme, Čista srijeda, obilježen je postom, nemrsom i obredom pepeljenja. Na Čistu srijedu posipamo se pepelom uz riječi da se sjetimo da smo „prah”, da smo stvoreni od Boga i prolazni kao i uz riječi da smo pozvani obratiti se i vjerovati Isusovom evanđelju. Pepeo po kojem je prvi dan Korizme dobio ime – Pepelnica, nastaje iz spaljenih grančica kojima smo prošle godine obilježili Cvjetnicu. Pepeljanje je obred koji označava čovjekovu povezanost sa zemljom i svojom prolaznošću. Svećenik pepelom posipa po glavi vjernike čineći znak križa (sve je u kršćana u znaku križa) uz riječi: Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti! ili Obrati se i vjeruj evanđelju! Naziv Čista srijeda vezan je uz poziv na čistoću srca s kojom želimo proslaviti Uskrs i tako čisti susresti svojega proslavljenog Spasitelja, Isusa Krista. A grančice od Cvjetnice – sjećanja na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, ali i izdaju koja je uslijedila ubrzo nakon toga, znak su spaljenosti ljudskih izdaja koje nadoknađujemo odricanjem i djelima ljubavi, osobito u Korizmi, kaže vikar, fra Plavčić.
Posvješćuje nam se naša ljudska prolaznost, smrtnost i upućuje na obraćenje koje svoj posljednji razlog ima u vjeri u Isusovu poruku života – u vjeri u evanđelje. I po tom obredu pepeljenja prvi dan korizme je nazvan Pepelnica.
Vjernici, pokušajte ući u vlastite dubine i otkriti negdje duboko u sebi ono što bi svakako trebalo promijeniti nabolje.
Upravo u korizmi na poseban način preporučuje se vjernicima da pokušaju ući u vlastite dubine i otkriju negdje duboko u sebi ono što bi svakako trebalo promijeniti nabolje. -Sigurno je, budimo iskreni, da toga nije malo u svakom od nas! Jedna od bitnih karakteristika korizmenog vremena jest post i nemrs. Post znači da se jedanput na dan najedemo do sita, a druga dva objeda malo ili ništa. Nemrs znači ne jesti meso. Post i nemrs dolaze zajedno dvaput na godinu i to na Pepelnicu ili Čistu srijedu i Veliki petak. Nemrs dolazi svaki petak u tjednu. Brojni se kršćani u korizmi odreknu svih 40 dana nečega što im je osobito drago, npr. cigareta. Djeca obično odluče da će se tih dana odreći slatkiša i bombona. Velik broj kršćana odluči da će u korizmi svaki dan desetak minuta čitati Sveto pismo. Svi su dakle pozvani da u korizmi nešto posebno naprave, veli naš sugovornik. Ljubičasta boja tradicionalno je pokornička. Stoga će ona dominirati liturgijskim slavljima do Uskrsa. -Ljubičasta se, osim u Korizmi, još koristi i u Došašću, ali i u bogoslužju za pokojne. Preporuka je i da se oltari i crkve tijekom Korizme ne ukrašavaju, a prije navještaja Evanđelja pjeva se zaziv: „Slava Tebi, Kriste Bože, Kralju slave vječite.“ Također, tijekom Korizme u Euharistiji se ne pjeva niti Slava Bogu na visini.
Križni put pobožnost je Korizme
Križni put (lat. Via crusis ili Via dolorosa) pobožnost je Korizme. -Pastoralna praksa ustalila se tako da se moli kroz korizmene petke. Križni put je nastao u Jeruzalemu kada su kršćani obilazili mjesta Isusove muke – 14 postaja. Prolaziti postaje kroz ovu pobožnost znači slijediti Isusa na Križnom putu. U molitvenom duhu također je važan oblik obilježavanja Korizme. Srednji vijek bio je odlučujući za širenje Križnog puta Zapadom, pa su tako i u Europi počele nastajati „Kalvarije“, uzvisine i brda s postajama iz Svetog pisma. Započeli smo korizmu. To nije samo vrijeme odricanja i raznih pokora, nego ponajprije vrijeme boljeg upoznavanja Isusa Krista. No, nije dovoljno samo upoznati ga, nego je nužno ući u zajedništvo s Isusom Kristom i nasljedovati ga. To znači izabrati put Božje riječi, put klanjanja jedino Bogu i put potpunog izručenja Bogu. Korizma je budilica duše. Svojim jakim zvukom želi usporiti naš užurbani način života, iako često i ne znamo kamo idemo i govori nam: „Zaustavi se i idi na bitno, napuštajući sve nepotrebno što te rastresa i vrati se Gospodinu, cilju svojega života u svijetu – papa Franjo.
Cijeli je naš život, ako hoćete, korizma koja nas pripravlja na vrhunac i slavlje vječnog Uskrsa! Svima vam, u tom smislu, želim plodonosnu i ljubavlju prožetu korizmu, poruka je fra Marija Plavčića, župnoga vikara u Bihaću. Samir TULIĆ