Na velikokladuškom portalu Reprezent objavljen je zapis u kojem sam predstavio jednu fotografiju i moju dokumentarnu fotografsku izložbu, posvećenu Slovencima na području općine Velika Kladuša, te kako su najviši predstavnici općine Velika Kladuša i lokalni mediji primili vijest o njenom otvaranju u Ljubljani 16. aprila ove godine. Povodom međunarodnog praznika rada, 1. maja, želim istaknuti također razloge zbog kojih su predstavnici općine Velika Kladuša i lokalni mediji trebali sasvim drugačije postupiti.
Naime, činjenica je da su za razvoj rudarstva i tekstilne industrije na području općine Velika Kladuša najzaslužniji upravo Slovenci. Ovdje najprije ističem celjskog industrijalca Avgusta Westena (1878-1960): njegovu fotografiju dobio sam od uposlenika Gornjesavskog muzeja iz slovenskog grada Jesenice. Kao član uprave KID (»Kranjska industrijska družba«) Avgust Westen je – uz posredovanje slovenskog poduzetnika iz Topuskog sa prezimenom Tič – otvorio rudnik u blizini ruševina srednjovjekovnog templarskog dvorca Kresnik/Kresno/Hresno na rijeci Glini (desetak kilometara udaljen od naselja Velika Kladuša). I tako je, zbog potreba poznate slovenske željezare Jesenice, sredinom 1932. godine počeo rad u rudniku, koji će kasnije dobiti ime Bosna-Barit: njegov značaj i uloga u razvoju područja današnje općine Velika Kladuša još nisu bili ozbiljnije vrednovani u stručnoj literaturi.
Na jednom od izložbenih plakata i u katalogu izložbe stoje također fotografije prvog dobitnika najvišeg općinskog priznanja – februarske nagrade iz 1968. godine, tehničkog direktora preduzeća Saniteks Dragutina Vidmara (1924-2000) i za razvoj Saniteksa vrlo zaslužnog Josipa Zubčiča: dobio sam ih dobrotom Rame Hirkića. Na izložbi u Ljubljani može se vidjeti i fotografija bronzane skulpture bosanskog kipara Vladimira Herljevića, koja je bila postavljena kao dio fontane pred sjedištem preduzeća Saniteks 14. februara 1983. godine. Ta bronzana skulptura bila je čak i zaštitni znak preduzeća, a nakon njegove propasti, zajedno sa radnicima i ona se, »kao riba na suhom«, našla na (Titovoj) ulici.
Doista je šteta što glavni predstavnici općine Velika Kladuša nisu htjeli da učine nešto više za spas Saniteksa, a to su svakako mogli. Naime, svake godine novac se rasipa na totalne gluposti kao što je na primjer održavanje općinskog Doma kulture: ta ustanova postoji samo na papiru već cijelih petnaest godina ali se, unatoč tome, iz budžeta svake godine izdvajaju bajna finansijska sredstva za njeno funkcionisanje (direktor, upravni Odbor itd.). Pošto su od Vlade Republike Slovenije dobili oko 800.000 eura za sanaciju općinskog vodovoda, a nisu htjeli podržati postavljanje dokumentarne fotografske izložbe u Ljubljani, posvećene Slovencima u Velikoj Kladuši, jasno su pokazali o kakvim licemjerima se radi. Međunarodni praznik rada, 1.maj je pravo vrijeme za njihovo prozivanje.
Preuzeto: Husein Sejko Mekanović, diplomirani povjesničar umjetnosti