VELIKA KLADUŠA – Jučer (ponedjeljak) je u Hotelu „Konak“ u Velikoj Kladuši održana promocija zanimljive knjige Kladuščanke Zemine Suljanović iz naselja Ponikve. Naziv knjige je „Tkaljo moja tiha“ i ona je autobiografsko djelo, njen previjenac, ali, kako kaže Zemina, vjerovatno i posljednja. Knjiga je emotivna priča o istini ove Kladušanke koja je godinama čekala da šutnja progovori. Knjigu je posvetila svojoj mami koja ju je rodila i drugoj mami Hanki, koja ju je odhranila. Zeminina biološka mama Ferida bila je gluhonijema. Silovana je kada je imala 15 godina od onih koji su je trebali zaštititi i braniti. Iz tog čina silovanja gluhonijeme petnaestogodišnjakinje rođena je Zemina koja je sa samo dva i pol mjeseca odvojena od nje, i njena majka nije znala da ona postoji. Zemina je nakon toga primljena u porodično domaćinstvo Pehlić iz Trnova nadomak Velike Kladuše koja je u tom trenutku imala svojih devetero djece. Zemina je bila deseta. Zemina danas kaže da joj ljubavi i pažnje kod ove porodice nije nedostajalo.

Zemina je svoju knjigu „s’ brda s’ dola“ počela slagati sa svojih dvanaest godina i otud konstatacija kako je godinama čekala da šutnja progovori. Spoznaje o svojoj biološkoj mami, koja je umrla vrlo mlada, sa 19 godina od posljedica infrakta, saznavala je mame Hanke koja ju je primila u svoj porodični dom sa svojih devetero djece. Mama Ferida svoje dijete Zeminu nikada nije uzela u naručje. -Ova knjiga je ustvari zahvala mojim roditeljima koji su me podigli i kojima se zahvaljujem, kao i uspomena na majku koju nikada nisam upoznala, rekla nam je autorica ovog autobiografskog djela Zemina Suljanović.

Zemina ne zna ko joj je otac. Kaže, nekad je željela znati, ali danas više ne.

Trebalo je Zemini, kako kaže, dosta vremena da izađe u javnost sa ovom tužnom i osjećajno dirljivom  pričom. U vremenu pandemije odlučila je da knjigu završi, te da je u dogovoru sa recenzenticom i prijateljicom Fikretom Muslić, nastavnicom bosanskog jezika (u penziji) i objavi. -Knjigu pišem od svoje 12-te godine, jer me zanimalo ko sam ja ustvari, ko je moja prava mama, pa sam evo i odlučila napokon da objavim priču o istinitim događajima, kazala je novinarima autorica knjige.

-Moj život i djetinjstvo su sehara uspomena na drage ljude koji su omogućili da budem ono što sam danas, dodala je autorica Suljanović.

Ono što je Zemina pisala i sakupljala godinama o svom životu odlučila je u obliku rukopisa predati u ruke nastavnici Fikreti Muslić, ne znajući jednostavno šta će dalje s’ njim. Ovu priču punih 11 godina čuvala je nastavnica Fikreta Muslić, koja je bila lektor i recenzent knjige. Za rukopis i Zemininu istinu znala je ona, nastavnica Fikreta i crna zemlja, kaže autorica.

Jedna od recenzentica bila je i Belma Ibrišimović Durić koja je kazala da je knjiga veoma emotivna te je istu preporučila svima da je pročitaju. Autorici je čestitala na hrabrosti da ispriča ovu svoju životnu priču.

Po okončanju promocije zainteresirani su mogli kupiti knjigu po promotivnoj cijeni od 10,00 KM i gotovo da nije bilo posjetioca promocije koji je nije ponio kući.

Ovu priču koja je stvarana godinama napisao je Zeminin život. Za nju je mama Hanka kazivala kako je Zemina, ona mala Feridina, kako su je zvali, sa dva i pol mjeseca ličila na kahveni mlin. Zemina kaže da je danas sretna što je ostala njihova, i tada i danas.

Nakon ove promocije njena priča više nije tajna. Zemina i njen suprug Refik, sa tri sina, maljivi su u neobičnom i veoma zanimljivom porodičnom biznisu kojim se bave u porodičnom domaćinstvu u naselju Ponikve kod Velike Kladuše.

Evo u nastavku tek djelić iz ove knjige potresnog sadržaja.

Nijednog trenutka nisam osjetila da nisam njihovo rođeno dijete. Za mene su oni moja mama i moj babo. Za mene su njihova djeca moja braća i sestre.  Za mene je babin brat moj stric, a njegova djeca stričevići, kao i od djece djeca.

Mamine sestre su moje tetke, a njen brat moj daidža. Moja mama Hanka nije tajila moje potomstvo. Uvijek me podsjećala da imam pravu mamu Feridu i „kođoja“ mamu Hanku.

Obadvjema posjećujem mezar i učim Fatihu pred njihovu dušu.

Nekada sam željela znati ko je moj otac. Danas ne. Nije vrijedan pomena. Neka ga peče savjest. Odgovaraće kad – tad za učinjeno njeljudsko. Ako ga je kazna zaobišla na ovom svijetu, na onom ga sustiže jedina pravda.

Moje djetinjstvo i moj život su sehara mojih uspomena na drage ljude koji su mi omogućili da budem ovo što sam danas.

Topla su moja sjećanja na one kojih više nema… Zahvalnost duboka onima koji su sa mnom i uz mene uvijek. Hvala im za život koji živim… A živim sa razlogom…

Pripremio: Esad ŠABANAGIĆ