Život uz plamen koji topi kamen
GRADINA – Sa krečarima Gradine proveo sam tri uzastopna dana, po nekoliko sati, koliko i traje proces proizvodnje kreča, kako bi vidio i zabilježio šta znači život uz plamen koji topi kamen. U brežuljkastom naselju Gradina, uz regionalni putni pravac Velika Kladuša – Bužim, nalazi se domaćinstvo Muhameda Ahmetaševića, koji u svom dvorištu ima peć za pečenje kreča ili vapna iz koje se dobiva kreč za potrebe većeg dijela USK-a. Ljude koji se bave ovim zanimanjem od pamtivijeka su ih nazivali „krečarima“.
Ovakve peći na drugim lokacijama su već odavno u propadanju, prijeti im zaborav. No, za to što posao pečenja kamena vapnenca u pećima ipak još nije potpuno izumro, zaslužan je Muhamed Ahmetašević iz Gradine, poljoprivrednik koji se ovim stoljetnim zanimanjem bavi već tridesetak godina. –Eto, žarim i pečem kreč po tradiciji mojih predaka, koji su to radili naveliko i dobivali fini bijeli kreč za bijeliti voće, krečenje soba, a neki su dok nije bilo moderne fasade i seoske kuće bijelili krečom, prisjeća se Muhamed, uvijek nasmijan i vedra duha. On je najuporniji krečar, ako ih uopće još ima u Kantonu, koji ne odustaje jer dosta toga priroda daje (kamen, drvo, vodu), a on je voljan raditi. Ovo je težak, ali i danas isplativ posao, a krečar iz Gradine kreč prodaje u Velikoj Kladuši i drugim susjednim općinama. Nekada su sa zaprežnim kolima vrijedni krečari putovali po selima i nudili kreč, uzvikujući glasno kreeeč, kreeeečaaaa! Iako mukotrpan, nekad je ovo bio unosan posao od kojega su živjeli mnogi seljaci i njihove familije, školovala se djeca, gradile kuće, spremao miraz djevojkama…
Svoju peć krečar Muhamed je upalio krajem marta, pred početak drugih poljskih radova, a kad oni jenjaju biće još poneka potpala.
Kamen se peče u okrugloj šamotnoj peći koja je poput zemunice. Gotovo je cijela ukopana u zemlju. Izgrađena je od šamotne opeke te zatrpana zemljom. Postupak nije nimalo lagan i jednostava. Najprije se kamen kroz otvor peći počne slagati u krug, pomalo se naginje prema sredini dok se ne sastanu. Prvo se slaže sitniji kamen za zid, a krupniji kamen ide prema vrhu. Kada je peć složena, vatra se pali i ne prestaje se ložiti dok se kreč ne ispeče.Postoji više vrsta kreča i to: negašeni kreč u komadima, negašeni mljeveni kreč, hidratisani kreč, hidraulični kreč i dr. Negašeni (živi) kreč u komadima je vrsta koja se dobija direktno iz peći za pečenje. Sastoji se iz komada različite veličine koji se isporučuju kupcima. Vrlo je hidroskopan pa ga treba čuvati od vlage ili što prije zagasiti. Nakon gašenja živog kreča u komadima dobija se krečno tijesto (kaša, mlijeko) koje služi za pravljanje maltera, za krečenje, kao dodatak vodenim bojama itd. Negašeni (živi) mljeveni kreč dobija se mljevenjem kreča u komadima do utvrđene finoće. Hidratisani kreč dobija se gašenjem živog kreča (CaO) sa količinom vode (35-58%) koja približno odgovara hemijski potrebnoj vodi za hidrataciju.
Kreč se pečenje po starom postupku: 40 sati na 900 stepeni. Iskusni majstori kažu da ne valja ni prepečen, ni nedopečen. Od 100 kilograma kamena dobije se 56 kg živog kreča. A da bi se kreč zagasio potrebno je 4 litra vode po kilogramu – i to je pokazatelj kvaliteta. Kreč ima široku primjenu, ne samo u građevinarstvu, već i u hemijskoj industriji, te zaštiti voćaka od štetočina. Kreč je nesumnjivo najrasprostranjenije i najviše korišteno vezivo u graditeljstvu od začetaka civilizacije do današnjih dana. To nije potrebno posebno isticati jer dokaze da se kreč upotrebljavao od pamtivijeka susrećemo i na ostacima najstarijih građevina. Relativno jednostavna proizvodnja i dostupnost. Namjera je ove reportaže da sačuva uspomenu na taj nekada u svijetu i kod nas razvijen obrt koji posvuda brzo nestaje. Pripremio: Esad ŠABANAGIĆ
