(Re)industralizacija Velike Kladuše
POLJICE KOD VRNOGRAČA/VELIKA KLADUŠA…Pod gornjim naslovom u tek printanom devetom izdanju Biltena za društvena kretanja naziva: „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ objavili smo opširan prilog na ovu temu, uključujući i intervju sa direktorom Borisom Horvatom, a nakon upriličene posjete veoma uspješnoj kompaniji „Miral“. Poslije onog što smo vidjeli i doživjeli u ovoj kompaniji, najavili smo ovu video priču. O (re)industralizaciji Velike Kladuše prilog možete pročitati u navedenom Biltenu a uskoro će biti publiciran i u elektronskoj formi na stranicama Portala ReprezenT, a pozitvne priče o „Miralu“ evo u nastavku.
„Miral“, od garaže do moderne fabrike
Ime kompanije je skraćenica od imena kćerke (koja je sretno udana i živi u Chicagu) vlasnika Borisa Horvata (1964) koje datira od davne 1996. godine. Ime privatne kompanije „Miral“ sticajem okolnosti od oktobra 2018. je često spominjano u prestižnim svjetskim medijima. U medijskom pogledu ono što je „Agrokomerc“ bio 1987. godine „Miral“ je dostigao oktobra 2018. sa šansama da još dugo bude pozitivna priča iz učmale Čaršije. Svjetsku pozornost „Miral“ je dobio zahvaljujući humanosti Borisa Horvata oko privremenog razrješenja veoma uzavrele konfliktne situacije sa migrantima na Graničnom prelazu Maljevac. Životopis ovog kladuškog biznismena je veoma interesantan, poučan, intrigantan, inspirativan za pripadnike mlađe-nadolazeće generacije. Potječe iz ugledne kladuške porodice (majke Redžife i oca Slavka), djetinjstvo proveo u Čaršiji. Mnogi će kazati pravo čaršijsko dijete, a po svojim manirima malo se Kladuščana može „usporediti“ sa Borom, kako ga kolokvijalno većina poznaje. Profil i preformanse Borisa Horvata (domoljub, patriota, istaknuti društveno odgovoran preduzetnik, nadaleko poznati humanista, dobronamjerna ljudina…) su hvale vrijedne i mogu biti uzor mladim Kladuščanima.
Počelo je u garaži 1996. kada se Borislav vratio iz izbjeglištva, a ideja je bila organoleptički prizor ratnih razaranja-ruševina. Trebala je stolarija, a obitelj Horvat preduzetničke gene u Veliku Kladušu donijela je davne 1962. godine iz Čakovca (simpatičnog gradića iz Međimurja, RH). Borin otac, Slavko, je pionir industrijalizacije Velike Kladuše, prvi „metalac“ svestranog obrazovanja i više zanata koji se zaposlio u „Saniteksu“ u vrijeme izgradnje.
Hronologija nastanka i razvoja „Mirala“, respektabilnog proizvođača plastične i aluminijske stolarije, staklenih fasada,… obuhvata 30-tak nezaobilaznih događaja (proizvodnja u garaži, kupovina zemljišta, izgradnja proizvodne hale, nabavke opreme, osvajanja novih tehnologija,…). Svaki događaj, poduhvat, postignuće je zasebna priča među kojima CNC (Control Numerical Control) oprema i tehnologija (2008.) ima povijesno značenje i ima primat upravljanja tehnološkim procesima posebnim kompjutorskim programima koji se uspješno primjenjuju u „Miralu“! Danas ova kompanija ima desetak CNC linija sa kojima uspješno „konfekcionira“ plastične, aluminijske profile, stakla,…
Potencijali „Mirala“ za generiranje društveno-ekonomskog razvoja (ne)zahvalne Čaršije
Na današnjoj lokaciji „Mirala“ u Poljicu kod Vrnograča utemeljena je davne 1974. godine Tkaonica pamučnih tkanina (službeno otvorena za redovnu proizvodnju 27. jula 1975.). Ramo Hirkić, autor priloga o (re)industrijalizaciji je u to vrijeme zajedno sa Husom Kajtezovićem-Lugarom, predsjednikom Mjesne zajednice Vrnograč i Emilom Čučekom, projektantom iz Ljubljane odmjerio gabarite osnovnog objekta (30 x 60 m). Sasvim iznenada je Hirkić 2017. godine, kad je „Miral“ kupio od „Saniteksa“ ovu lokaciju sa objektima (oko milion KM) zajedno sa vlasnikom obišao lokaciju, pogone,… i saslušao viziju koju je Borislav ispričao. Hirkić je tada sumnjičavo vrtio glavom! Kada sam u svojstvu novinara utanačio posjetu „Miralu“, bilo je to na Jujerv (6. maja 2019.) iskoristili smo priliku da grandiciozno impozantan vanjski izgled ovog proizvodnog kompleksa progledamo iznutra. -U svom radnom vaktu od 50-tak godina (1960-2012) obišao sam i posjetio nebrojeno fabrika širom svijeta. Ovo što sam vidio šestog maja 2019. u „Miralu“ sve je zasjenilo! Radi se o modernoj kompaniji sa suvremenom opremom, naprednim tehnologijama, motiviranim obučenim radnicima, sa softicifiranim poslovanjem čiji su proizvodi radi kvalitete i cijene namjenjeni skupini od 5-6% platežno sposobnih kupaca, kazao je tom prilikom Ramo Hirkić.
Od 1.373 radnika u industriji Velike Kladuše „Miral“ zapošljava 143 (od čega 40 van teritorije BiH) iz čega proizlazi da skoro svaki osmi radnik u industriji Velike Kladuše radi u „Miralu“. Na postojeću lokaciju „Miral“ je preselio 25.12.2017. Osnovni razlozi promjene lokacije iz Polja na područje Poljica su prostorne mogućnosti. Boro kaže: „Iz garaže sam 2001. preselio u radionu, a 2017. u modernu fabriku“. Miral je 2018. godine ostvario oko 10 miliona KM vrijednost prodaje od čega 80% na tržišta EU. Očekuje da će 2019. ostvariti povećanje od 25%. Vrijednost firme se procjenjuje na oko 10 miliona KM (objekti oko 11 hiljada kv. m. sa infrastrukturom oko 6 miliona KM, vrijednost opreme oko 2 miliona KM, vrijednost zaliha oko 2 miliona KM). Osnovni limiti brže ekspanzije su nepovoljan ambijent (parafiksalna opterećenja, problemi legalizacije,…), visoki troškovi kamata (zaduženje od oko 5 miliona KM sa nepovoljnom visinom kamata koje na godišnjem nivou iznose oko 81 hiljadu KM), troškovi transporta sa osiguranjima,… Vizija kompanije je „zaokružena“ sa znatnim financijskim opterećenjima koja su podnošljiva dok se na tržištu mogu prodavati proizvodi (vrata, prozori,…) sa prihvatljivom profitabilnošću. Sada je na vlasniku i njegovim zaposlenicima da vrijedno i predano rade prilagođavajući se uvjetima probirljivog tržišta na kojem vlada nepoštedna konkurencija!
Prelokacijom i dokompletiranjem „Mirala“ Velika Kladuša ima na svom području potencijal koji za par godina može vrijednost proizvodnje utrostručiti uz duplo veći broj zaposlenika. Ima modernu fabriku koja se nimalo ne razlikuje od kompanija u najrazvijenijim državama planete!
Tužno i sramotno je da društveno odgovoran preduzetnik (nikad nije imao radnih sporova i nesporazuma sa uposlenicima) koji pravovremeno izvršava svoje porezne i druge obaveze, učestvuje u komunalnoj infastrukturi, poboljšanjima boljih uslova života, humanista, društveno angažovan u Udruženju preduzetnika,…sa 23 godine predanog rada i doprinosa sveukupnom razvoju svoje Čaršije još nije zapažen kod dodjele Februarskih priznanja!
„Miral“ i razgovor s’ povodom
Osnovni razlozi ovakve reportaže i predstavljanja preduzeća „Miral“ su društveno ekonomske činjenice koje ostvaruje na području „nove industrijalizacije“ Velike Kladuše, te osobni profil-doprinos kojeg vlasnik firme Boris Horvat pokušava ostvariti na poboljšanju ukupnog ambijenta učmale Čaršije. Osnovni cilj ili svrha repotraže je da na osnovu aktuelnih vjerodostojnih podataka o proizvodnji, prodaji, zaposlenosti, tretmanu zaposlenika, viziji razvoja, konsolidaciji na novoj lokaciji Poljice upoznamo zainteresovanu javnost o stanju i reakciji na izazove. Repotraža je pored ovog Portala objavljena u Biltenu za društvena kretanja broj 9.
Preduzeće „Miral“ je dobar, zapravo najbolji pozitivni poslovni primjer u Velikoj Kladuši o čijim se posljednjim razvojnim aktivnostima i rezultatima malo zna. Kada se spomene „Miral“ prva i najčešće jedina veza sa njim asocira na migrante. Međutim, druga je ovo priča kakvih upravo Velikoj Kladuši manjka. „Miral“ je preduzeće koje je za 23 godine postojanja iz garaže krajem 2017. godine uselilo u najmodernije poslovne pogone u naselju Poljice kod Vrnograča. Preduzeće koje je primjer kako se u svijetu ide u korak sa vremenom i konkurencijom te kako postati prepoznatljivo na izbirljivom europskom tržištu, upoznajemo Vas kroz razgovor sa njegovim osnivačem i direktorom.
ANTRFILE: Firma danas već zapošljava preko 30% žena koje rade u proizvodnji a to je moguće zbog automatizacije rada i proizvodnje. U proizvodnji imam radnike sa osnovnom školom do sa fakultetom. Samo u posljednjoj godini primljeno je preko 30 žena za poslove u proizvodnji sa popriličnim brojem bračnih parova a novoprimljeni su iz mjesta koja gravitiraju lokaciji fabrike.
Sa općinskom vlasti Boris nema nikakvih problema jer oni sa njim uopće ne kontaktiraju pa onda ne kontaktira ni on sa njima i problema (ne)ima.
Boris Horvat: Kod mene rade radnici koji po svom uvjerenju pripadaju svim političkim partijama a najveći broj mojih radnika je iz Laburističke stranke. Kod mene nikada nije bilo podjela no moram reći to da politike u firmi nema niti je kada bilo, pogotovo nije bilo podjela po vjeri ili naciji.
Objekat u Polju je sada u rukama međunarodnih organizacija i biće kako oni odluče. Tu se ja ništa ne pitam, kaže Boris.
Da bi saznali još više nego je u tekstu navedeno, pogledajte video reportažu.
Pripremio: Esad ŠABANAGIĆ
