BREZOVO POLJE/GLINICA – Ovo je drugi humanitarni prilog kojeg smo uradili na poziv osobe koja ne živi na prostorima Velike Kladuše. U našu Redakciju svratila je savjesna i humana Zemira Pehlić, iz Sanskog Mosta, inače Kladuščanka po rođenju. Uputila nas je na dvije porodice iz Brezovog polja, u Mjesnoj zajednici Glinica, koje je ona posjetila i darivala za bajramske praznike. Kakvo je stanje u tim porodicama možete vidjeti iz ovog priloga, a onaj drugi koji kasnije slijedi, još je teži i sumorniji. Ovakvo stanje bilježimo u Mjesnoj zajednici Glinica koja je, od svih 14 koliko ih ima u Velikoj Kladuši, najsiromašnija, koja nema vjerski objekat, nema trgovu, ima slabu putnu i drugu infrastrukturu te u kojoj je ove školske godine zatvorena Područna škola u naselju Poljana zbog drastičnog smanjenja učenika. U takvoj Mjesnoj zajednici ovih dana se međusobno svađaju kandidati za njenog lidera, dakle predsjednika Mjesne zajednice, pa je čak i policija intervenisala. Jedan kandidat koji faktički živi u drugoj mjesnoj zajednici ali ima CIPS dokument sa adresom u Glinici na kojoj nema baš ništa osim traga da je tu nekad bila kuća. Ovakvo nešto svojstveno je samo u Bosni i Hercegovini a nevjerovatno je da u „bogatoj“ općini kakva je Velika Kladuša, ima toliko sirotinje. Velika Kladuša je bogata jer njeni građani iz budžeta plaćaju čak devet savjetnika koji savjetuju općinskog načelnika. Velika Kladuša je bogata jer pored vlastitih prostora, općinski načelnik u privatnu kuću smjestio je dio preduzeća „Komunalije“ i masno plaća zakupninu. Velika Kladuša je bogata jer joj niko ne treba, bez svakoga može, dovoljna je sama sebi, pa u Veliku Kladušu niko ne dolazi niti načelnik kod koga ide. A koliko je Velika Kladuša bogata, odnosno kakvo je stanje u budžetu, građani koji ga pune, ali i vijećnici koji ih zastupaju, ne znaju jer nije bilo tromjesečnog a nema ni šestomjesečnog izvještaja o stanju u budžetu kojeg općinski načelnik neće da uputi na dnevni red. Toliko je Velika Kladuša bogata i napredna da je donijela odluku o otvaranju Javne kuhinje o kojoj za sada niko ne zbori a sirotinje i gladnih sve je više.
Porodici Murtić potrebno još malo za minimalno pristojan život
Za kratku priču koja slijedi ovaj kraći osvrt bio je neminovan kako bi pokazali da o malim i nemoćnim ljudima niko ne vodi brigu. Djeca ispaštaju a djece je sve manje pa i ovdje u Glinici u kojoj je, kako je već kazano, zatvorena Područna škola. Za razliku od političara i drugih dužnosnika, građani najviše u ovoj zemlji vjeruju novinarima pa su nas pozvali da muke i problemi malih ljudi dođu do očiju i ušiju javnosti unutar koje su humani ljudi koji jedini pomažu ljudima u nevolji. Da bi humanani ljudi pomogli porodici Munibe i Enesa Murtića i njihovih troje djece, obratili smo se predsjedniku Mjesne zajednice Huseinu Sejki Mekanoviću, koji je sa nama zajedno posjetio ovu porodicu. Porodica sa malom djecom živi na spratu kuće do kojeg nema stepenica, a sprat nema stropa pa puše na sve strane. Nema ni sanitarnog čvora, a struje čas ima čas nema jer dolazi običnim kablom iz susjedne kuće i to samo za jednu sijalicu. Glava porodice trenutno radi u Sanskom Mostu, a ranije je zbog krađe ogrijevnog drveta boravio u zatvoru. Koliko god je život ove porodice težak, započeli su gradnju skromne kućice u koju bi do zime trebali useliti jer je u postojećem smještaju postalo nesnošljivo. S druge strane, na novoj kući nema vrata, nema sanitarnog čvora, nema struje, nema nadstrešnice odnosno predvorja itd. itd. Stoga je ovoj porodici potrebna pomoć kako bi do zime koliko toliko ušuškali svoj novi dom, prikladan za kakav takav smještaj. Svi oni koji mogu i žele pomoći mogu se za više informacija obratiti aktuelnom predsjedniku Mjesne zajednice Huseinu Sejki Mekanoviću (061- 281-853), spomenutoj Zemiri Pehlić (062-604-920 – viber) koja nas je i uputila ovoj porodici ili domaćici Munibi (060-344-2159). Esad ŠABANAGIĆ
