PONJEVIĆI/CAZIN – Na prijedlog Hasana Keranovića, iz Ponjevića kod Cazina, poznatog krajiškog „čuvara“ tradicije, zaljubljenika u sve što pripada toj tradiciji, koju je u posljednjih pet-šest godina uspio „smjestiti“ u jednu staru bosansku kuću, gdje i priliči, naravno, u kojoj su on i njegova tradicija podstanari, osjetili smo a potom zabilježili dašak prošlih vremena, onog vakta i zemana.
Hasan je planirao a možda je i uspio, da snimimo i montiramo, za nas, jednu reportažu naziva „Bujrum u mojoj mahali“ a za njega da kroz „filmsku priču“ što vjernije prikažemo kako su se nekada dočekivali i slavili Ramazanski bajrami.
Poznata Hasanova „Bujrum kuća“ bila je možda i ponajbolje mjesto i lokacija za ovu reportažu ili, kako to Hasan naziva „Film“ na krajiškim prostorima. Tek dio toga zašto vidjeti ćete u reportaži i glavninu toga u posebnoj reportaži jer će se u istoj moći vidjeti ako ne sva onda velika većina naše tradicije otrgnute od zaborava a smještene u „Bujrum kući“.
Kako je Hasan preko društvenih mreža već najavio „Film“ „Bajram u mojoj mahali“
kazavši tom prilikom …jer tradicija i običaji su način moga života, valja nam kazati-napisati barem ono najvažnije a što smo čuli ili „prepisali“ od Hasana.
-Amanet nisu samo uspomene, već i sve ono što nas veže iz daleke prošlosti, i mnogo toga što su nam naši preci ostavili. Priča je to ne samo o Bajramu, nego o Bosni i Hercegovini, prijateljstvu, suživotu, o univerzalnim vrijednostima koje su skoro iste u svakom sokaku, gradu, selu i mahali… Pored što sam osmislio i napisao scenarij, pozvao sam svoje drage prijatelje koji su bili učesnici na snimanju ovog „filmića“. Da kažem, svi smo mi bili amaterski glumci, i svako je od sebe dao svoj doprinos te na taj način da podrže i ovaj moj projekat. Mislim da će vam biti interesantno, a nadam se da će se ljudima dopasti i da će me upoznati na bolji način oni koji me ne poznaju i oni koji me znaju. Ne stidim se ja naših adeta, sofre ni ibrika, to je naš ponos, naša dika. Ponosan sam što ljudi s kojima sam u kontaktu primjećuju moj trud, vrijeme, borbu za spas i očuvanje tradicije. Ako sam svojim radom doprinio tome, to mi je najveća nagrada. Uvijek i dalje ću se boriti volonterski na najbolji način, kako ja to mogu i umijem, a to jeste da i dalje dajem svoje vrijeme, trud i rad kako bih ovo malo tradicije što nam je ostalo očuvao od zaborava. Želim da se zahvalim svima onima koji su bili na snimanju, posebno se želim zahvaliti članicama Udruženja žena „Mala Kladuša“, Munibi Bašić, Zuhri Kajtazović, Muniri Ćehić, te prijateljima: Nusmiru Baliću, Esadu Šabanagiću, Elmi Ponjević, Emini Hašić, Hatidži Sijamhodžić, Emiri Horozović, Merisi Keranović, Halidi Tabaković i Belminu Tabaković.
Glavni krivac za ovaj moj „filmić“, novinar Esad Šabanagić, dozvoljava mi da ja predstavim i glumce, onako kako sam ja zamislio, pa su to u glavnim ulogama:
1) Muniba Bašić: Majka Fata
2) Elma Ponjević: kćerka Zuhra, i moja malenkost
3) Hasan Keranović: Sin Mujo.
Za sporedne uloge zadužio sam:
4) Hatidža Sijamhodžić: Bejza
5) Munira Ćehić: Minka
6) Merisa Keranović: djevojčica Hajra
7) Emira Horozović: Ajiša
8) Elmina Horozović: djevojčica Nizama
9) Nusmir Balić: Rasim poštar
10) Zuhra Kajtezović: kona iz sela, i
11) Emina Hašić: komšinica.
Ja sam osmislio scenarij i režiju a Esad Šabanagić sve ostalo (novinar, snimatelj i montaža). Lokacija snimanja, samo neka se zna, bila je moja „Bujrum kuća“ i moji Ponjevići.
Osmislio sam priču o životu majke Fate, njenog sina Muje i kćerke Zuhre a što predlažem pogledati u video prilogu jer jedan od aktera je moju majku Fatu u istom uspio iznenaditi, rastužiti i usrećiti, i naravno, sve ostalo možete pogledati u polusatnom „Filmu“!
Budući da je Hasan sve kazao, i što treba i što ne treba, ostaje mi da se kao novinar potpišem a svima Vama gledateljima i čitateljima Portala ReprezenT, naravno i posebno onima koji slave Ramazanski bajram želim svaku sreću: Bajram Šerif Mubarek Olsun! Neka Vam ovaj praznik donese zdravlje, zadovoljstvo i radost – Redakcija ReprezenT i Esad ŠABANAGIĆ – urednik.
