BIHAĆ – U Unsko-sanskom kantonu godinama poslije rata pitka voda kao resurs nije dovoljno iskorištena jer osim „Bihaćke pivovare“ koja posjeduje liniju za proizvodnju flaširane vode, nemamo niti jednu drugu punionicu vode. Stoga je trgovački lanci uz pomoć velikih uvozničkih lobija iz Srbije i Hrvatske u velikim količinama prodaju na svojim policama. Pored njih, domaćim proizvođačima teško je i izvesti ovdje proizvedene količine izvorske prirodne vode na ino-tržište.
Tržište, ključni probelm
Prirodne izvorske, mineralne i termomineralne vode, kao resurs kojim Unsko-sanski kanton obiluje a bez kojeg nema života, ni u ovom dijelu Bosne i Hercegovine nisu u dovoljnoj mjeri iskorištene. Potvrđuje to činjenica kako imamo samo jednu punionicu vode, a u sektoru termalnih voda banjska lječilišta Gata kod Bihaća i Sanska Ilidža kod Sanskoga Mosta. Do sada je realizirano nekoliko projekata punionica vode ali ni jedan nije dao očekivane rezultate, smatra Šefik Štulanović, predsjednik Komisije za koncesije USK-a.
-Problem je u onima koji pokreću taj biznis, za koji ne nađu tržište. Tržište je ključni problem. U Kantonu vi ne možete tu očekivati ništa. Morate naći kad je u pitanju voda, flaširanje, pakovanje, morate osigurati tržište vani, a tu se onda stvari jednostavno blokiraju. Imamo jednu punionicu u Velikoj Kladuši koja i dan-danas nije stavljena u funkciju. Imamo Green-water gdje je otišla firma u stečaj. Pretpostavljam, i jedna i druga je pitanje tržišta, kaže Šefik Štulanović, predsjednik Komisije za koncesije Unsko-sanskog kantona. Štulanović je mišljenja kako bi Vlada i općine zajedno trebale pripremiti nekoliko projekata o iskorištavanju termalnih voda i javnim pozivom ih ponuditi investitorima. Uz pomoć privatnog sektora ovaj potencijal treba iskoristiti, ističe on. Budući da uvozimo velike količine flaširane vode, BiH ima ogroman deficit i najbolje oslikava stanje u kojem se nalazimo, kaže Edin Ibrahimpašić, generalni direktor Bihaćke pivovare.
Ogroman uzvoznički lobi
-Ogroman je to lobi, prije svega, uvoznika, proizvođača, prevashodno iz Srbije i Hrvatske a onda i dalje. Preko uvoznika te firme, ti proizvođači imaju i trgovačke lance putem kojih plasiraju to na tržište. Vi morate platiti značajan iznos novaca da bi se uopće pojavili na policama u trgovinama i onda to kad uzmete u nekakvu računicu, vas nema nigdje, kaže Edin Ibrahimpašić, generalni direktor Bihaćke pivovare. Lošem plasmanu i prodaji domaće flaširane vode doprinose i kupci koji se više odlučuju za uvoznu a manje za domaću vodu i općenito više konzumiraju strane proizvode, ističe Ibrahimpašić. Dodaje kako uvozimo čak 92 % prehrambenih proizvoda. Može li država zaštiti domaću proizvodnju? -Od države, ne znam više da se može išta očekivati. Dvadesetpet godina mi nešto očekujemo a nikako to da dočekamo, da se olakša i kod zapošljavanja, odnosno da se rastereti rad u ovoj zemlji, međutim, sve su to stvari koje mi pokušavamo kao poslodavci ukazati na tu problematiku i da se te stvari dese čim prije, kaže Ibrahimpašić. Veliki broj radno sposobnih građana napustio je BiH a domaće tržište je znatno oslabljeno, veli naš sagovornik i dodaje kako zbog snažnih trgovačkih društava i lobija iz susjednih država, ne mogu puno učiniti. Ibrahimpašić zaključuje kako proizvode tek 30% od ukupno raspoloživih kapaciteta a što je uvjetovano koncesijama i tehnološkom opremom linije za pakovanje. Samir TULIĆ