DULJCI, BIHAĆ – U Duljcima, u bihaćkoj mjesnoj zajednici Orašac, učenjem jasina, fatihom i polaganjem cvijeća na spomen-ploču, obilježena je dvadeset peta godišnjica stradanja bošnjačkih civila u ovome naselju, 23. septembra ratne 1992. godine. Obilježavanju ove tužne godišnjice prisustvovali su predstavnici gradske i kantonalne vlasti. Istaknuto je kako zločine nad Bošnjacima Ljutočke doline koji su zarobljeni bili na prisilnom radu, a potom ubijeni, nikada ne smijemo zaboraviti. Zločine su u najvećem broju učinile prijeratne komšije.
Ubijena i zapaljena
Almir Šehić iz Ripča ni nakon dvadeset pet godina od svirepog ubistva, nije pronašao posmrtne ostatke svoje majke Hasnije koja je skupa s ostalim komšijama bila na prisilnom radu. Više informacija o njenom stradanju saznao je od svoje sestre koja je sa sedamnaest godina, nakon ubistva majke, ostala sama u logoru u Ripču. -Ovo je holokast jer su je osmorica ovdje ubili unakrsnom vatrom, osamdesetčetvorkama. Jednostavno su ih rafalom pokosili. Nakon toga su ih skupili uz jednu banderu, stare gume i zapalili tijela, kaže Almir Šehić, sin ubijene Hasnije Šehić. Dodaje kako su nakon niza godina, prema izjavama preživjelih svjedoka, pripadnici srpske vojske žrtve strpali u traktorsku prikolicu i odvezli na nepoznato mjesto. Tijela su kasnije preuzeli pripadnici UNPROFOR-a, da bi ih presreli srpski vojnici i od njih ih oduzeli, nakon čega se tijelima gubi svaki trag, kaže Almir. Zločine nad Bošnjacima Ljutočke doline zarobljene i ubijene na prisilnom radu, nikada ne smijemo zaboraviti. -23. septembra Ljutočka dolina i mjesna zajednica Orašac u potpunosti je očišćena od bošnjačkog stanovništva. Zadnji stanovnici koji su ostali u svojim kućama, žene, starci i djeca, upravo su na ovome mjestu pobijeni. Nakon ubistva tih civila koji su bili na prisilnom radu, zlotvori su ih skupili na jednu hrpu i pokušali zapaliti. Naravno, kad im to nije uspjelo, ta tijela stradalih odvezli su na različite. Na žalost, mi i danas imamo ljude koji nisu pronađeni iz tog perioda, kaže Ibrahim Begić, predsjednik Savjeta MZ Orašac.
Njegovati kulturu sjećanja
U dane 22. i 23. septembra ratne 1992. godine ubijeno je šezdesetak stanovnika Ljutočke doline. Obraćajući se okupljenima, na potrebu stalnog njegovanja kulture sjećanja na nevino stradale Bošnjake ovoga kraja, ukazali su izaslanici premijera USK-a Huseina Rošića i gradonačelnika Šuhreta Fazlića, Hadis Jusić i Ermin Zulić. -Ovakve zločine ne treba nikad zaboraviti. Svi mi živi imamo obavezu dolaziti na ovakve godišnjice i sjećati se tih zločina, zbog tih žrtava, ali isto tako i zbog budućnosti. Historija je pokazala, sve ono što se zaboravi, neminovno se ponavlja, kaže Jusić. -Ovo nisu prirodno umrli, ovo su nasilno zločinačkom rukom ubijeni bošnjački građani. Naša je obaveza da se toga sjećamo. Danas je lijep dan i danas su se trebali igrati sa svojom djecom, braćom, sestrama, majkama. Međutim, dali su nešto najveće, žrtvu. Zbog toga, zbog njih ali i zbog nas samih i budućih generacija. Naša je obaveza da ih se sjećamo ali i da ne dopustimo da se više ikome to dogodi, kaže Ermin Zulić, savjetnik gradonačelnika Bihaća.
Priznali zločin
Ovo je jedan od rijetkih zločina čiji su počinioci otkriveni i procesuirani. Uhapšeni su pripadnici VRS, privedeni licu pravde i osuđeni pravosnažnim sudskim presudama. Specifičnost tih presuda je da su počinioci priznali zločin. To su Zoran i Đuro Tadić, zvani Kajo, Zoran Berga i Željko Babić iz naselja Rainovci, dojučerašnje komšije. Samir TULIĆ