Piše: Midhat DEDIĆ
I dok protiv bihaćkog kantonalnog tužioca Adnana Tulića Tužilaštvo Srednjebosanskog kantona (SBK) privodi kraju istragu zbog krivičnog djela „Obmana pri dobijanju kredita“, a on se na javnom pozivu VSTV BiH kandidira za glavnog tužitelja Unsko-sanskog kantona (USK), čini se da postoji osnova sumnje da je bihaćki tužilac, moguće, počinio krivično djelo „Trgovina utjecajem“ .
O čemu se zapravo radi?
Prije nego je pod sumnjivim okolnostima dobio „borački kredit“ od 95.000 KM zbog kojega se i vodi istraga u travničkom Tužilaštvu, kako bi sa tim novcem izgradio stambeni prostor u bihaćkom naselju Lohovo kraj rijeke Une, tužilac Tulić je na istoj lokaciji već bio izgradio nelegalni građevinski objekat vikendicu veličine 4,5 x 9,5 m, po karakteru stalni, no bespravno izgrađeni. Iako bi se to moglo voditi pod uobičajeno ponašanje ovog tužioca van službenog posla, a što bi u modernim državno-pravnim sistemima zasigurno bilo sankcionirano „u roku odmah“, bespravno sagrađeni vikend objekat kantonalnog tužioca i šefa Odjela za privredni kriminal i korupciju Tužilaštva USK niko iz Gradske uprave Bihać (nadležna inspekcija, recimo) nije dirao, jer se radi(lo) o „moćnom“ tužiocu.
No, tužiocu Adnanu Tulić pojavio se problem, kada je odlučio da na toj lokaciji izgradi pride i stambeni objekat za šta mu je, trebala građevinska dozvola. U proceduri dobijanja svih neophodnih dokumenata bitna stavka je bio i priključak na električnu energiju prvo na bespravno izgrađenu vikendicu, mada je ona po gabaritima više pristojan stan nego vikendica, ali hajde-de.
U bihaćkim kuloarima i u polujavnom prostoru počelo se prepričavati da je tužiocu Tuliću Ministarstvo za pitanja boraca USK platilo priključak na nelegalni vikend objekat u visini od 1.306,50 KM, odnosno 1.528,61 KM sa PDV-om. Bilo je to u mandatu bivšeg ministra Ermina Zulića. Puno detalja u vezi toga nije bilo, jer malo ko je htio da se zamjera arogantnom tužiocu koji „ganja“ karijeru.
Ostalo je potpuno u domenu misterije na koji način i pod kojim uslovima je kantonalnom tužiocu Tuliću boračko ministarstvo uplatilo priključak na električnu energiju na bespravno izgrađenu vikendicu. Pričalo se da su novčana sredstva uplaćena mimo klasičnih zakonskih procedura, odnosno vođenja upravnog postupka i sl. Što bi se slengovski reklo – „ispod žita“. Ili na „telefonsku molbu“.
Tačno je da se Adnan Tulić „vodi“ kao šehidsko dijete i tačno je da se i za sredstva za stambeni kredit od 95.000 KM od boračkog Fonda USK takođe prijavio kao šehidsko dijete, ali se onda postavilo pitanje – ako se dobijaju boračka sredstva za stambeni kredit po tom osnovu, zar se dobijaju i za vikend objekte i to bespravno sagrađene? I koliko puta se može koristiti institut „šehidsko dijete“ i u koje svrhe.
Tragom sumnje da „tu nešto ne štima“, a radi se o zamjeniku glavne tužiteljice koji inače jako drži do svog javnog ugleda, te obzirom na prepričavanja u Bihaću da je sredstva za strujni priključak dobio „na telefonski poziv“, dakle bez uredno vođene procedure, novinar je u proteklih godinu dana skoro bezuspješno nastojao saznati pravu istinu o tome.
U Gradskoj upravi Bihać nisu imali dokumente u vezi priključka na električnu energiju i odluke o plaćanju priključka. U „Elektrodistribuciji“ Bihać koja je i priključila struju na tužiočevu nelegalnu vikendicu 4. oktobra prošle godine donijeli su Rješenje o odbijanju pristupa informaciji, odnosno kopije dokumentacije na osnovu koje je izvršen priključak Adnanu Tuliću jer ova informacija „uključuje lične interese trećeg lica“ itd. Ova je podružnica „Elektroprivrede BiH“ tužiocu Tuliću dala elektroenergetsku saglasnost na bespravno izgrađeni objekat i priključila ga na struju 23. aprila 2020. godine uz pisanu saglasnost nadležnog organa Gradske uprave Bihać.
A istina je skrivena u dokumentaciji Ministarstva za boračka pitanja USK koju sada ljubomorno čuva aktuelni borački ministar Almir Tutić (SDA). Naime, prije njega u mandatu ministra Esada Bašagića (SDA) odbijen je zahtjev za pristup informacijama 23. marta 2023. godine, a ministar se „branio“ kako se ne mogu dati lični podaci i dokumentacija jer je i sam tužilac Tulić odbio dati saglasnost u pogledu javne objave ovih informacija. To je već bio dodatni signal da se tu „švrljalo“.
I prigovor od 22. maja 2023. godine Ministarstvu za boračka pitanja USK je prošao isto, iako je potpuno jasno da je tužilac javna ličnost, pravosudni funkconer na visokoj poziciji zamjenika glavne tužiteljice i da se ne traže njegovi lični podaci (JMBG, adresa, broj tekućeg računa) nego samo informacija da li mu je Ministarstvo kao javna institucija uplatilo iznos za priključak električne energije za njegovu vikendicu u naselju Lohovo.
Tek je upravni spor protiv Ministarstva za boračka pitanja USK odnosno tužba pred Kantonalnim sudom u Bihaću od 9. avgusta prošle godine uozbiljila stvar jer je Sudsko vijeće u presudi urnisalo pravnike ovog ministarstva i naredilo da se u cjelosti postupi po presudi suda i navodima iz tužbe.
U ponovljenom upravnom postupku sa Ministarstvom za boračka pitanja USK prema prvostepenom rješenju od Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Bihać od 8. aprila 2024. godine ovo odjeljenje dalo je djelimične, ali veoma značajne informacije u pogledu podataka vezanih za priključak na elektoroenergetsku mrežu vikend objekta lica Adnana Tulića.
Naime, uvidom u službenu evidenciju podnesenih i riješenih zahtjeva za oslobađanje obaveze od plaćanja priključka na elektroenergetsku mrežu utvrđeno je da NEMA zaprimljenog zahtjeva od strane zamjenika glavne tužiteljice Adnana Tulića. To bi, po logici stvari, moglo i trbebalo značiti da je tužilac „preko veze“ isposlovao oslobađanje od priključka, a obzirom na visoku pravosudnu funkciju da se poslužio „trgovinom utjecaja“? Ili nije ? Ili je možda ovih 1.528,61 KM sa PDV-om uplatio lično? Ali, čemu onda skrivanje informacija i odbijanje davanja saglasnosti da se to javno objavi?
No, nešto drugo je ovdje dramatačno značajno, a prostijim, rječnikom ulice, bazdi i vonja. Naime, prvostepeni organ u svom rješenju konstatuje da je u dva navrata i to 21.02. 2024. godine i 21.03. 2024. godine tražio od Ministarstva za boračka pitanja USK izvrši uvid u svoju službenu evidenciju provjere uplatu za priključak na elektroenergetsku mrežu na ime Tulić (Edin) Agan, te da prvostepenom organu dostave kopiju naloga za plaćanje i obrazloženje o načinu izvršene uplate. Ministarstvo za boračka pitanja USK kao drugostepeni organ oglušilo se i odbilo dostaviti tražene podatke!?
Znači li to da aktuelni ministar za boračka pitanja Almir Tutić, inače dobar prijatelj kantonalnog tužioca Adnana Tulića, na ovaj način bilda svoju ministarsku moć i vrlo nevješto štiti svog druga?
Vjeruje li ministar Tutić da čini „dobar posao“ time što od javnosti krije podatke koje bi budžetska institucija kojoj je trenutno na čelu i koja ima i pravni status javnog organa morala i trebala javno obznaniti jer to nisu privatna sredstva ministra niti je njegov drug kućni privatni tužilac, nego visoki pravosudni funkcioner koji prima visoku plaću od države? A na kraju, šta ima da štiti, ako je sve bilo u redu i po „procedurama“? (etto)