Tefter (582): Geneza malaksanja kladuškog avangardizma

Zahvaljujem posjetiocima Portala ReprezenT.ba na redovitom praćenju kolumne Tefter sa preporukom da budu još kritičniji, zahtjevniji,… u svojim opservacijama. Suzdržimo se opjevavanja, ali i neumjesnih opaski!

Ideja za ovu temu Teftera „rodila“ se u ovdašnjim koularima pretresajući ravnodušnost, uspavanost, sadržaje društvenih mreža,… sa čestim pitanjima kako smo od nekada daleko čuvene „buntovnosti“ gotovo utihnuli, zamrli, posakrivali se kao miševi! Naravno, nemam ambicija za neku detaljniju elaboraciju čeprkajući po daljnoj prošlosti. Iz oskudne bibliografije stare više od pola stoljeća praktično nema ni šta vrijednije dokučiti, ali imaju narodna predanja koja lagano odlaze u zaborav.

Znatiželjnijima preporučujem da malo detaljnije, opširnije „izguglaju“ značenja avangardizma u širem smislu, genezu nastanka, širenja na pojedinim geografskim prostorima, etimologiju, evoluciju značenja,… U ovom prilogu avangardizam tretiramo prvenstveno kao uobičajeni izraz iz umjetnosti i politike za inovativno naprednije ideje, promišljanja, pokrete, negodovanja, nešto neuobičajeno „ispred aktuelnog vremena“, nešto što „miriše“ na neke odlučnije promjene, modernije poglede na opći ambijent,… sve u funkciji poboljšanja općeg standarda života za većinu populacije. Sama činjenica da se radi o riječi francuskog porijekla (predstraža, predgarda, predhodnica ili slično) koja se prvobitno koristila u umjetničkoj i vojničkoj terminologiji upućuje na „militantno, umjetnički znalačko prodiranje-usvjajanje“ civilizacije općenito.

Detaljnije povijesno kritičko pretresanje društvenih događanja-zbivanja na krajiškom tlu (područje između rijeka Une i Gline) mogu se prepoznati simptomi-znakovi-išareti,… „naprednjaštva“ što savremenija etimologija označava kao avangardizam. Manje-više u svim vremenskim razdobljima (srednje doba, novo doba, savremeno doba) mogu se prepoznati osobe  (Hasanaga Pećki, Hadži Hasan ef. Rizvić, Atif ef Bahtijarević, …) koje su „prednjačile“ u svojim pogledima-vidicima. Zaniteresovaniji mogu malo prolistati knjige kao npr: Osnovna škola u Vrnograču (izdanje 2001), roman Zemlja krajiška, Biografski leksikon općine Bužim, Bužim, Cazin, Velika Kladuša u osmanskim dokumentima,…

Rijetki su Vidovščani koji još pamte provalu prodavnice-zeme koja je poslovala 1950-tih u kući koja se nalazila na lokaciji današnje hodžinske kuće nasuprot džamije u Donjoj Vidovskoj. Tadašnja Udba na čelu sa Arifom Grahovićem Okinim dala se u potjeru za provalnicima. Prvi korak je po prijetnjom prisilnog dovođenja bio skup-sastanak u Osnovnoj školi izgrađenoj 1936. godine (zadnjih decenija ruglo nas Vidovščana i lokalne vlasti) na kojem se Arif „pretjerano izvikao-izvrijeđao“ prisutne sve dok Veli Doliću nije „prikipilo“. Sjedio je stari Vele učesnik Prvog svjetskog rata (došao pješice iz zarobljeništva u Rusiji) u srednjem redu, zadnja klupa pred središnjim prozorom sa sjeverne strane pažljivo slušao i potiho kuckao šiljkom šljake po drvenom podu. Kad je Arif rekao da je narodnu imovinu opljačkao netko od Vidovščana, Vele je ustao, podigao šljaku uvis i uzvratio, po prilici: „Slušaj ti Okin, prodavnicu su opljačkali tvoji Kladuščani, ovo je ovdje čestit, pošten, bogobojazan narod. Među njima nema takvih lopova-pljačkaša. Hajde ti u Nepeke pa ćeš tamo naći te koje tražiš“!

Prve masovnije, sadržajnije pobune, revolte, …novijeg doba događale su se 1978/79. povodom nastojanja Općinskog komiteta da sprovede kardovske promjene u Saniteksu koje nisu bile po volji većine radnika. Još su pri pameti hiljade Kladuščana koji se sjećaju sramne Informacije Komiteta kojim je formalno rukovodio Munib Bešlagić (1948), a stvarno kormilario Fikret Abdić (1939). Kad domaći partijci nisu mogli „slomiti bunt“ radnika pozvali su u pomoć Centralni komitet iz Sarajeva. Centralni komitet je poslao Avdu Čamparu (1937-2008) tadašnjeg kandidata za izvršnog sekretara da pomogne u sprovođenju partijskih stavova u Saniteksu. Hercegovac Avdo je „izviždan“ tokom svog izlaganju na sastanku u menzi radnika, u zgradi koja čeka rušenje. U otvorenom glasnom negodovanju prednjačile su žene-radnice u imenima Ajše, Saćime, Mejre, Fate, Ankice,… Većina je prozrela namjeru Fikreta Abdića da, pored ostalog, nametne koncept neredovnih plaća, isplata bonovima,… što je bila redovna praksa u Agrokomercu. Pred 50-tak godina redovne sigurne plaće bile su egzistencijalna potreba za koju se vrijedlio zalagati. Navedeno nasilje Partije, između ostalog, dokazalo je porast svijesti radnika da se sa njima nemože manipulisati, mlatarati,… kako se kome ćefne i privrženost istinskom poštenom radu koji se vrednuje na otvorenom tržištu. Vrijeme je otpuhalo Komitet, a Munib i Fikret mogu „pisati memoare“ o svom doprinosu kladuškom avangardizmu koji nije za potcijeniti, ali su ga zasjenile nečasne radnje, kompromitacije, lopovluk, kriminal,… Odjek negodovanja više stotina radnika Tvornice Saniteks 1978/79. putem medija u zenitu partijskog centralizma bio je nikakav. Zna se i zašto!

Nepunu deceniju kasnije radnici Agrokomerca dovedeni su u situaciju na obimnija negodovanja, proteste, revolte,… praktično iz istih razloga, neodgovornog partijskog centralizma koji je nastojao svemu biti „poklopac“! Okolnosti pod kojima su radnici Agrokomerca 1987/78. i kasnije masovno, javno negodovali bile su mnogo složenije. Krupni ekonomsko financijski poremećaji u Agrokomercu poslužili su  vaninstitucionalnim centrima moći u Beogradu i Sarajevu da posegnu za nikad potpuno sahranjenim idejama o stvaranju Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun Bosne i Hercegovine. O tom vremenu (1980/90-te) napisane su brojne publikacije na Westu i Orjentu i još se pišu. Istinski istraživači ne miruju!

Evo kako su hrvatski povjesničari novijeg vakta opisali okolnosti, ambijent kulminacije gospodarsko političke krize u knjizi „Raspad Jugoslavije i stvaranje Hrvatske države“ (Zagreb 2020.,  ISBN 9789531745222, CIP 001080760).

Koordinacioni odbor radnika Agrokomerca na čelu sa Seadom Kajtezovićem je prvo neformalno „udruženje“ u ex Državi koje je mimo protokola otvarao vrata najvažnijih institucija Partije i Države u Sarajevu i Beogradu. Nešto o djelovanju Odbora sačuvano je u knjigama, npr. Afera ’87 (Phoenix, 2007).

Koordinacioni odbor radnika i kooperanata Agrokomreca kao neformalna organizacijska forma svojim masovnim odlascima u Sarajevo i Beograd (desetine autobusa sa stotinama radnika) upoznao je tadašnje nosioce mandata i širu javnost sa nepravdama kojima se sistemski krše ljudska prava i čak „pretjeranu“ odanost i povjerenje u Fikreta Abdića koji je uhapšen početkom septembra 1987. godine. Vrlo rijetki su tada javno podržavali opravdane zahtjeve radnika (nastavak poslovanja,…) među kojima su i podružnica Helsničkog komiteta Hrvatske na čelu sa Vladimirom Šeksom, Književni krug Split, Zdravko Grebo koji je na sjednici Centralnog komiteta SK BiH septembra 1987. godine javno odbio glasati za Izvještaj Milana Uzelca (predsjednika) i njegovih sljedbenika.

Djelovanje Koordinacionog odbora se protezalo godinama sve dok ga se Fikret Abdić javno nije odrekao 1992. godine.

Kladuški avangardizam u pluralističkom sistemu parlamentarne demokratije

Ovo je preobimna tema za kolumnu. Nužan je najmanje jedan pregledan rad da hronološki elaborira šta se sve dešavalo od 1990-tih u organizacionom pogledu u kladuškom društvu. Jednostavno, nismo se snašli. Kladuša je još tokom 1987/8. kadrovski dobro osiromašena. Tokom egzodusa 1992. godina i kasnije Kladuša je ostala bez 6o-tak osoba sa višom i visokom spremom koji su većinom obavljali poslove sa posebnim odgovornostima. Koga interesuju imena neka pogledu u knjizi „Egzodus II“ (Phoenix/Hamilton, 1998). Generacije koje su ih naslijedile nisu se „snašle“ u složenim procesima globalizacije i tranzicije. Više su vodile računa o sebi nego o javnim poslovima, potrebama,…

Solidna zaostavština jednopartijskog sistema u svim pojavnim oblicima (objekti, oprema, stanovi, fondovi, potraživanja,…) je otišlo u vražiju mater zahvaljujući grobarima Agrokomerca, Saniteksa, Grupexa, Kladušnice,… Imena potražite u Biltenima za društvena kretanja (devet izdanja 2014/19) na Portalu ReprezenT.ba pa dopunite po sopstvenoj savjesti.

U navedenoj publikaciji prezentovane su, između ostalog, realne napredne ideje koje bi zasigurno u kraćem vremenskom periodu znatno poboljšale socioekonomsku sliku Cazinske krajine i time naznačile svjetliju perspektivu za cca 14 hiljada populacije u osnovnim i srednjim školama Bužima, Cazina i Velike Kladuše.

Kretanje zaposlenosti

Izvor: Porezna uprava FBiH, JU Služba zapošljavanja USK, Statistički godišnjak SR BiH, Sarajevo, 1991.

Prisjetimo se rezultata rada, zaostavštine silnih civilnih udruženja (udruženja dioničara Agrokomerca, Saniteksa,  Poljoprivrednik,…), pa prve Zadruge 2001/2. i muhanja, prisvajanje donirane opreme, pa mešetarenja u i oko Agrokomerca, Saniteksa, pa pretjeranog optimizma oko Grupexa, pa Odbora za spas ovog-onog, pa…

Budimo bolji ljudi, ne griješimo duše!

Velika Kladuša, 01.04.2026. ramoh45.07@hotmail.com