Marta 2007. Tefter br. 3 imao je naslov „Tutnji i njihovi odjeci“. Još se može pronaći na Portalu ReprezenT.ba pa zainteresovani mogu pročitati. Za ovaj broj naslov sam malo preinačio jer su rezultati ono što se „pika“, bilježi, ostaju tragovi,… na kraju krajeva od čega se živi. Samo da podsjetim na neke od važnijih tutnjava karakterističnih za jubileje koji završavaju s peticom. Naravno, fokusiraću se na one „tutnje“ koji su u fazi osmišljavanja, institucionaliziranja, operacionalizacije,… rezultirali kao strateške pogreške od kojih neke štetne posljedice i danas „kusamo“!

Daleke 1975. godina, između ostalog, najglasniji „tutnji“ bili su elektrifikacija, industrijalizacija, „bijeg“ iz kruga izrazito nerazvijenih općine BiH, pripreme za najvrednije civilizacijsko dostignuće bajkovite Čaršije (sigurna pitka voda iz dubinskih izvora, rekonstrukcija i modernizacija Saniteksa, izgrađen objekat u Poljicu i jula 1975. počela radom tkaonica gaze, izgradnja Tvornice stočne harne, koncipiranje Prehrambenog kompleksa, stanogradnja, pripreme za „radnički ustav“ kako se tepalo Zakonu o udruženom radu, pripreme za urbanizaciju Čaršije, ondašnji dinar bio blizu konvertabilnosti, npr. košulja u minhenskoj robnoj kući mogla se platiti dinarima,…

Godinu ranije, dakle 1974. godine, imali smo izbore po novom „modelu“. Za predsjednika Skupštine opštine izbran je marta 1974. godine Muhamed Talakić (1930-1999). Iste godine 12. maja proveden je referendum o mjesnom samodoprinosu za obrazovanje i kulturu. Već 1975. godine sakupilo se 3,116 mil. dinara, piše u Informaciji Službe zajedničkih poslova.

Nešto bliže 1985. godine, između ostalog, glavni „tutanj“ bio je DPES (Dugoročni program ekonomske stabilizacije), trocifrena inflacija, financijska nedisciplina-opća nelikvidnost, problemi u spoljnotrgovinskom poslovanju, masovna negodovanja-štrajkovi, promašene investicije-dobar dio kapaciteta koje smo izgradili sa svojim proizvodima nisu bili ni blizu konkurentnosti na zapadnom tržištu, mitologija-korupcija partijsko državnih razmjera, muljanja sa vrijednosnim papirima, friziranja poslovnih rezultata, razrezivanje samodoprinosa-zajma izglasanog na Božić 1984. godine, pripreme za okršaje „unutar kladuške ljevice“, …Gromoglasni tutanj zvan razvoj socijalistički samoupravnih društveno ekonomskih odnosa je rapidno jenjavao, a na površinu sve češće „isplivavali“ lopovluci pod okriljem sve nemoćnijeg Saveza komunista. Folklor socijalizma ne znajući primicao se svom kraju. Rapidno ubrzanje na kladuškom tlu ostvariće naredne dvije godine (1986/7), a svoj epilog će doživjeti 15. septembra 1990. na kladuškim barama, upravo gdje Kladuščani očekuju 2026. godine Regulacioni plan zvan „Novi centar“!

Veoma bliža 1995. godina: kulminacija ratnih okršaja, egzodusi, Daytonski mirovni sporazum, povratci izbjeglica, obnova onog što smo porušili, masovna iseljavanja, velika bijeda-siromaštvo, uzurpacija i otimanja imovine, pokušaji obnove proizvodnje-poslovanja, masovna gruba kršenja ljudskih prava, diskriminacija-segregacija, povratci stanarskih prava, pripreme za prve poslijeratne izbore,… Još uvijek u čaršijskim trivijalnim ragovorima mogu se čuti razne dogodovštine o ponašanjima patriota prema povratnicima-autonomašima-izdajnicima,… Počeo je masovni grabež iz punih skladišta koja su ostala poslije egzodusa 7. augusta 1995. godine o čemu postoje solidni prilozi. Možda je najznakovitiji prilog Šefika Sadikovića koji je jedva spasio živu glavu jer se sa funkacije direktora „Agrokomerca“ d.d. pokušavao oduprijeti samovolji Edhema Veladžića, kantonalnog ministra koji je svakog dana slao vozilo po whisky i Malboro cigarete, naravno bez papira!

Godine 20025. smo već dobrana zakazali oko percepcija globalizacije, tranzicije, zakoni izpodešavani, mala privatizacija „uspješno okončana“, imali smo oko 5.300 što zaposelnih, što na čekanju, po novom Zakonu o privatizaciji izabrali organe diončkih društava, malo se primirili oko povreda ljudskih prava, razvodili instalacije vodovoda po cijeloj teritoriji općine, popravljali puteve, obnavljali niskonaponske vodove,… Tokom cijele godine sve je vrvilo oko priprema za izbore iduće godine. Tada vodeća kladuška stranka promoviše ambiciozne ciljeve. Iako je formalno komunikaciona blokada prema Zapadu uklonjena Kladuščani su još uvijek otežano putovali prema Karlovcu kao „prozoru u zapadni svijet“!

Najutjecajnije krajiške stranke (SDA, DNZ, SDP, SBiH) su postigle neformalni sporazum da na funkcije kantonalnog premijera i općinskih načelnika neće podržavati kandidate koje postavljaju stranačke centrale iz Sarajeva. Reisovi ahbabi nisu štentali pa su odmah poslali habere da se stupi u akciju koja nije izostala.

Horvatov Program rada za mandatni period, deja’vu/već viđeno-iluzija

Kladuški senat na nastavku VI redovne sjednice 09. aprila, između ostalog, razmatrao je i usvojio Program rada općinskog načelnika za mandatni period 2024. – 2028.

Zainteresovani su mogli odgledati i ili preslušati raspravu po navedenom dokumentu. Vijećnici opozije, Laburističke stranke su pokušali malo „zakuhati“, ali im je kredibilitet nikakav. Imali su duplu šansu i pokazali šta (ne) znaju! Pozicija se nije posebno potrudila da pokaže kapacitet, zrelost, odlučnost,… Da jasno, glasno, precizno saopći šta, kako, kada,… od načelnika očekuje? Njima je dovoljno da su većina. Sve u svemu talašika!

Grabljenje opozicije po poziciju i obratno kao ni ovaj Borisov Program rada neće preokrenuti nazadovanje Velike Kladuše!

Još su brojni zdravomisleći Kladuščani koji se mogu sjetiti kako je bivši vijećnik Amir Purić na Vijeću dokazivao od koga, šta, kako,… su pisari načelnika Fikreta Abdića (1939) pripremili „plagijat“ sa potpisom načelnika!

Horvatovi „pisari“ su se potrudili pa su na 22 stranice obradili IX poglavlja, a svaki rad-trud valja cijeniti! Deskripcija koja je u Programu mirne duše može „pasati“ za desetine općina koje su po statusu razvijenosti negdje između izrazito i nedovoljno razvijenih lokalnih zajednica među kojima je i Velika Kladuša.

Najkraće kazano: Program je preopćenit, bez podloga (situacionih analiza, elaborata, izvještaja, studija,…) na koje bi se trebao referirati, bez „proteina“ (kvantitativno kvalitativnih pokazatelja,…), bez naznake terminskog-operativnog plana, bez vizije i konkretnih zadataka!

Ako izuzmemo Uvod, naznake-opis nadležnosti načelnika zadnja tri Programa rada… (Behrićev, Abdićev i Horvatov) počinju sa „Organizacija i efikasnost i/ili unapređenje rada Općinskog organa uprave“. Tekst općenit, uglavnom ponavljanja, bez jasno predočenog stanja, ciljeva koji se planiraju postići,… Rezultat i ne može biti bolji nego što jeste-mršav! Kad smo kod ovog poglavlja, okviri efikasnosti rada su jasni: Europska „direktiva“ predviđa da na svakih 1.000-1.500 stanovnika Općine treba jedan činovnik. Iz Programa ne možemo saznati ni koliko ih sada ima, kako stojimo u odnosu na pomenuti „okvir“,… Efikasnost Jedinstvenog organa uprave se ocjenjuje na osnovu zaprimljenjih riješenih predmeta, naplaćenih neporeznih prihoda, troškova administracije,…

Nemam ambicija da detaljnije elaboriram poglavlja Programa rada koja su, bez uvrede, ispod svih nivoa moderne lokalne zajednice.

Ono šta je vidljivo, po meni opasno, da načelnik Horvat i njegovi mušketiri daju prednost jačanju administracije-birokratizacije u odnosu na jačanja institucija, npr. uvrštavanje turizma,… Nisam u Programu rada prepoznao ništa od predizbornih obećanja (Učićemo od boljih,…)!

Iskreno mi je žao što nisam imao izazovniju podlogu (Program rada….) da zainteresovanim ponudim zanimljiviji, izazovniji, afirmativniji tekst!

Budimo bolji ljudi, čuvajmo jedni druge! Sretan Prvi maj!

Velika Kladuša, 22. aprila 2025. godine  ramoh45.07@hotmail.com